Priče iz drevnog Sijama (2. dio)

Kako su stranci gledali na Sijam u prošlosti? WSW Ruschenberger: 'Vlada je tiranija najapsolutnije vrste. Kralj je Bog.' Petnaest priča za redom, u prevodu Tina Kuisa.

Ove kratke priče potiču iz knjižice pod naslovom 'Priče iz starog Bangkoka, bogate priče iz zemlje bijelog slona'. Oni su tamo navedeni slučajnim redoslijedom u pogledu vremena, mjesta i predmeta. Samo sam to tako ostavio. Izvor svake priče je naveden, ali sam naveo samo osobu i godinu.

George Windsor Earl, 1837

Vrlo je teško prošetati gradom, ne samo zbog blata, već uglavnom zbog velikog broja pasa koji izgledaju kao posebna meta za Evropljane. Na dva ili tri kratka izleta u ovom močvarnom gradu, pratila su me dva člana posade naoružanih pojasevima kako bismo te dosadne stvorenje mogli držati podalje.

Ernest Jang, 1898

Jednog dana ribar je posjetio malu grupu Evropljana koji su kampirali u njegovom susjedstvu i ponudio životinju na prodaju. Zvijer nije imala ni glavu ni noge ni rep, ali je prodavac izjavio da ih je već skinuo da bi bijelcu spasio nevolje. Dalje je rekao da je to jelen kojeg je uhvatio u džungli.

Niko u grupi nije bio upućen u anatomiju, ali su i dalje sumnjali u istinitost iskaza tog čovjeka. Jedan od njih je opušteno rekao: "Možda je pas!"

Široki osmijeh pojavio se na licu lukavog ribara jer je zalutali hitac pogodio cilj. Povukao se uz grohotan smeh i povikao na svom jeziku: "Gospodine je veoma zgodan, veoma zgodan!"

W. S. W. Ruschenberger, 1838

Vlada je tiranija najapsolutnije vrste. Kralj je Bog, najviši zakon u zemlji, i malo ko zna njegovo pravo ime tako da se ne može uzeti uzalud. Poznat je pod raznim drugim imenima, izuzetno mekim i laskavim, poput 'Sveti Gospodar glava'; Sveti Gospodar svega Živog'; 'Vlasnik svega'; 'Gospodar bijelih slonova' i 'Najuzvišeniji gospodar, nepogrešivi i beskrajno moćni'.

Njegovi dijelovi tijela se spominju veličajućim izrazima; nazivima za njegova stopala, ruke, nos, uši i oči uvijek prethodi riječ 'Phrá', što znači 'Gospod' ili 'Sveti Gospod'. Sve stvari koje se odnose na Njegovo Veličanstvo nazivaju se 'zlatnim'. Posjetiti ga se zove 'dolazak kod njegovih prekrasnih veličanstvenih zlatnih stopala'; govori u svojim 'zlatnim ušima' itd.

Pismo zahvalnosti kralja Mongkuta kraljici Viktoriji

(Kralj Mongkut (1804-1868) bio je veoma zainteresovan za zapadnu nauku, posebno za astronomiju, i bio je prvi azijski monarh koji je dobro govorio engleski.)

'Ovom prilikom imamo slobodu dopustiti našim domaćim fotografima da se ugledaju na sebe kada smo se okitili satom ukrašenim dijamantima i dvosjeklim mačem koji su bili počasni kraljevski milostivi dar od Vašeg Veličanstva, koji smo primili prije nekoliko godina i sjedili kraj stolova sa srebrnim tintom za poklon i stajalicom za tintu i revolverskim stolom zajedno s Vašim poklonom. esty.'

Sir John Bowring, 1845

Svaki Sijamac je dužan jednu trećinu godine posvetiti služenju kralju. Ovo je samo preuveličavanje poslova i drugih obaveznih poslova u srednjem vijeku. Osim Sijamaca, tu su i Laošani, Kambodžani, Burmanci i druge rase koje su ratovale i koje su bezuslovni vazali svojih gospodara ili kralja.

Jean-Baptiste Pallegoix, 1854

Povlačenje sijamskih vojnika bez naređenja njihovog vođe kažnjava se smrću. General treba da se postavi iza, a ne ispred svojih trupa. Postoji priča o pokojnom komandantu vojske koji je dugim kopljem zabadao svoje vojnike u leđa, vičući: 'Naprijed, djeco moja! Naprijed!'

Jacob Tomlin, 1831

(Pobunjenog laoskog kralja Anouvonga zarobili su Sijamci u Vientianeu 1828. i odvedeni u Bangkok u kavezu.)

Prije nekoliko dana, kapetan Coffin vidio je starog kralja Laosa u njegovom kavezu. Bio je potišten, ali smiren i progovorio je nekoliko riječi kapetanu. Rekao je da se kralj Sijama prema njemu u prošlosti ponašao vrlo pristojno i da se prema njemu odnosio s velikim poštovanjem tokom njegovih posjeta Bangkoku.

(dva dana kasnije)

Stari kralj Laosa je mrtav i tako izmiče rukama svojih dželata. Priča se da je polako uvenuo i umro slomljenog srca. Njegovo tijelo je odvedeno na mjesto pogubljenja, odsječeno mu je i obješeno na obali rijeke malo južnije od grada da ga vide svi stranci koji su posjetili zemlju, plijen zvijeri i ptice.

W. R. R. Ruschenberger, 1838

Pratili smo princa kada je izašao na obalu. Dok smo hodali do kapija palate, svaki domorodac je pao na lice dok Momfanoi nije prošao.

Unutar zidina smo svuda našli dokaze o lordovim preferencijama. Određeni broj ljudi, muškaraca i žena, bio je na poslu, neki kao konopci i razna druga zanimanja.

Nekoliko pripadnika oba pola imalo je okove na rukama i nogama, a na golim leđima su bili vidljivi nedavni tragovi bambusovog štapa. Bio je to prvi put da sam vidio žene u lancima, i zadrhtao sam od mješavine užasa i sažaljenja, a možda i želje da ih oslobodim. Ali nakon malo razmišljanja, pretpostavio sam da je to prikladno i ispravno. Uostalom, oni nemaju iste fizičke slabosti kao ljudi u kršćanskim zemljama.

Trgovina Siama 1867

Unos: 1 opijum 2 kineske cigarete 3 čaj 4 kinesko ulje za jelo 5 pšenično brašno 6 kineski beli luk 7 topova 8 mačeva i bajoneta 9 pušaka 10 gvozdenih praćki (katapulti?). Ostalo: 15 piva 17 plavih radnih košulja iz Pruske 49 kišobrana 68 prozora 70 papira

Izlaz: 1 riža 2 paprika 3 čili 4 đumbir 5 sjemenke susama 6 (palmini) šećer 7 betel orasi 8 slatka zalaka (?) 9 sago 10 kukuruz. Ostalo: 20 peraja morskog psa 38 kora mangrova 55 koža nosoroga 64 pijavice 69 kosti tigra

Singapore Jottings, DIN, godina?

Kada je izbio Drugi svjetski rat, vladin monopol na trgovinu opijumom i dalje je bio važan izvor državnih prihoda. Gubitak uvoza iz Indije ugrozio je državni prihod.

Tajlandski vojni režim uvjerio je japanske 'saveznike' da im daju kontrolu nad državama Shan u sjeveroistočnoj Burmi (preko granice u Mâe Hông Sǒon), području koje su smatrali idealnim za uzgoj opijuma.

Dvije godine kasnije, zemlja je bila prisiljena vratiti ovo područje britanskoj Burmi, ali je to označilo početak uzgoja opijuma u Zlatnom trokutu, jednom od najvažnijih područja za proizvodnju opijuma u svijetu.

'Bangkok Times', 14. mart 1923

Siam je jasno rekla Skupštini Crvenog krsta da u ovom trenutku nije spremna da promijeni svoju politiku opijuma. Ona je za to navela tri razloga: 1. nemogućnost ostvarivanja poreskih prihoda osim od opijuma zbog nedostatka fiskalne samouprave 2. probleme uzrokovane krijumčarenjem opijuma iz drugih zemalja koji ugnjetavanje čini beznadežnim i 3. nedostatak pravne kontrole nad strancima gdje tajlandsko pravosuđe nema više ovlasti.

Povezani izaslanik nakon audijencije kod kraljice Viktorije, 1892

Njene oči, lice i posebno držanje su oči prelijepog i veličanstvenog bijelog slona.

Malcolm Smith, 1946

Princ Itsarate, kojeg je kralj Mongkut izabrao za svog potkralja, bio je njegov brat četiri godine mlađi od njega. Imao je vrlo demokratske ideje. Njegov najveći heroj bio je Džordž Vašington, a u naletu entuzijazma dao je ime svom najstarijem sinu po njemu.

Kada je Čulalongkorn postao kralj, unapredio je princa Džordža Vašingtona u Drugog kralja, ali pošto nije posedovao osobine svog oca, nije opravdao svoje ime. Umro je 1885. godine nakon čega je ukinut položaj Drugog kralja.

Herman Norden, 1923

"Kin khaaw ruu yang?", rekli su svi koji su ušli u restoran i dočekani na isti način. Tražio sam prevod i dobio: "Je li ti stomak pun?" To je čudan izraz neposredno prije večere, ali mi je rečeno da je to pozdrav za bilo koji sat dana ili noći, kako bismo rekli, 'Kako ste?'

("Sàwàtdie" nije postao uobičajen u višoj klasi sve do poslije Drugog svjetskog rata.)

Kralj Mongkut hrišćanskom misionaru

"Ono što nas učite da pravimo je vrijedno divljenja, ali ono što želite da vjerujemo je glupo."

Izvor:
Chris Burslem, Priče iz starog Bangkoka, bogate priče iz zemlje bijelog slona, ​​Earnshaw Books, Hong Kong, 2012.

Priče iz drevnog Sijama (1. dio) je prethodno objavljen na Thailandblogu.

Rezidencija Phraya Sri Thammathirat

Slavan i skladan potpuri dekorativnih stilova: tako Pichaya Svasti naziva rezidencijom Phraya Sri Thammathirat, rezidencijom koja je renovirana nakon 5 godina istraživanja i napornog rada i koja je početkom septembra dobila Unescoovu nagradu za azijsko-pacifičko naslijeđe.

Kuću (nedaleko od stanice Hua Lamphong) dizajnirao je i vjerovatno sagradio 1932. za Phraya Sri Thammathirat, visokog zvaničnika za vrijeme vladavine kralja Rame VI (1910-1925). Phraya Sri Thammathirat, rođen Choem Boonyarattapan (1870-1949), bio je jedan od omiljenih kraljevih zvaničnika.

Radio je u Odjeljenju za sanitet i Ministarstvu glavnog grada gdje je dospio do najviše službene funkcije: stalnog sekretara. Kao što je bilo uobičajeno za visoke zvaničnike, kralj mu je dao titulu, tako da je postao poznat kao Phraya Sri Thammathirat.

Za dizajn kuće inspirisao ga je italijanski arhitekta Mario Tamagno, koji ima nekoliko poznatih građevina u Sijamu, kao što su tronska dvorana Ananta Samakhom i železnička stanica Hua Lamphong.