Književno botaničko iskustvo

Ne, dragi čitaoci bloga, neću govoriti o nekom preporučenom vodiču za biljke ili prirodu, već o jednom vrlo posebnom, ali nažalost naj Farang potpuno nepoznata lokacija.

Tajlandska književnost ili poezija je obično plemenita nepoznanica za većinu stranaca, pa čak i iseljenika koji su ovdje već duže vrijeme, a za to postoji mnogo razloga, od nezainteresovanosti do nedostatka volje da se jezik zaista nauči. Pitajte većinu Farang koji imaju dosta tajlandskih godina pod paskom, do otprilike pet savremenih tajlandskih pisaca i verovatno vam neće dati odgovor. Ako je za utehu, mnogi Tajlanđani ne mogu ni ovo...

Godinama sa iznenađenjem i zabrinutošću gledam ono što sam nazvao interpretacijom tajlandskog društva. U obrazovanju se malo pažnje poklanja književnosti u najširem smislu te riječi. Bez obzira da li se radi o domaćim ili stranim plodovima pera. A čini se da vlada nije baš sklona da ulaže mnogo u projekte koji podstiču više čitanja ili veću potrošnju knjiga. Na primjer, ponuda ui u bibliotekama na Tajlandu može se nazvati prilično oskudnom i mislim da je to potcjenjivanje. Neosporno je i da se knjige jedva nalaze u većini prosječnih tajlandskih porodica, ali to je, da se razumijemo, globalni fenomen, jer se to podjednako odnosi na, recimo, Schiedam, Dendermonde ili Ypres nego Lopburi, Rayong ili Buriram... Tajlandska omladina željno proždire one uvezene iz Japana mangastripove ili radije igra igrice na njima Play station nego proći kroz dobru knjigu. Ukratko, budućnost nije baš svijetla, barem što se čitalačke kulture tiče. Ovo su jednostavno zapažanja koja ne bi usrećila nijednog ljubitelja knjiga...

Svaka inicijativa za promociju književnosti na Tajlandu je, po mom mišljenju, lijep bonus. Ja sam otkrio Centralna književna botanička bašta u Khao Prathap Changu u distriktu Chom Bueng blizu Ratchaburija, zapravo sasvim slučajno tokom jedne od mojih pretraga za ostacima zloglasne tajlandsko-burmanske željeznice, izgrađene tokom Drugog svjetskog rata. Iako pojam Botanička bašta možda nije baš tačan opis za ovu veliku parkovsku površinu koja uključuje nekoliko tematskih zona i staza za šetnju. Na kraju krajeva, ova lokacija se zaista ne može porediti s klasičnim zapadnim konceptima botaničkih vrtova kao što su Leiden Hortus botanicus, nacionalni botanički vrt u Meiseu ili čak Keukenhof.

Nemam pojma ko je smislio koncept ovog vrta i upiti na licu mjesta nisu mi puno govorili, ali je svakako bio kreativan i umjetnički um. Park, koji se prostire na površini od preko 4.000 ha. sastoji se od uglavnom mješovite šumske površine, nalazi se na padinama planine Prathapchang nasuprot lokalno poznate pećine Khao Bin. Upravljanje parkom, s obzirom na njegovu veličinu, je povjereno njemu Odjel za nacionalne parkove, divlje životinje i zaštitu biljaka. Na raznim parcelama na ovoj lokaciji može se pronaći veliki izbor biljaka, drveća i grmlja koji se nalaze u desetak poznatih tajlandskih epskih pjesama, narodnih priča i knjiga kao npr. Khun Chang Khun Paen, de Ramakien, Da Lhang, Phra Aphai Manee, Lilit Phralor, Lilit Talengphao, Aunnarut i Niras Muangphet. Ukupno se radi o 33 parcele u kojima je oko 337 različitih vrsta biljaka i drveća okupljeno oko književnih tema. Ne samo da možete posjetiti obaveznu baštu začinskog bilja, Auttayarn Dokmai-bašta sa pesmama i budistička meditativna bašta, ali to možete učiniti i tamo Pruksa Nanaphan– pratite stazu u prirodi koja vas vodi pored 13 tematski raspoređenih cvjetnih stanica. Za one koji nisu dovoljni i žele detaljnije istražiti rezervat prirode, moguće je rezervirati noćenje i potom prošetati okolinom u pratnji školovanog vodiča.

A primjer Khao Prathap Changa je očigledno zarazan i inspirativan jer u srcu Isaana, tačnije u Roi Et-u, sada možete otići do Literature Botanički vrt u nacionalnom šumskom rezervatu Dong Mai-i u Pha NamYoi (Nong Phok). Međutim, još nisam imao priliku da ovo posjetim…