Istok je istok, a zapad je zapad i nikada se ne spajaju...
'Istok je istok i zapad je zapad i oni se nikada ne spajaju...' Ko ne zna ovaj citat? Obično se koristi da ukaže na to da su Istok i Zapad toliko različiti da se nikada neće moći razumjeti. Tino Kuis objašnjava da je to veoma različito.
Joseph Rudyard Kipling (1865-1936) bio je britanski pisac i pjesnik fasciniran kolonijalizmom i britanskim imperijalizmom. Takođe je autor Knjiga o džungličesto sniman. Godine 1907. dobio je Nobelovu nagradu za književnost. Napisao je baladu 1889. godine pod naslovom Balada o Istoku i Zapadu.
Citat
Prva rečenica te balade glasi:
Oh, istok je istok i zapad je zapad, i nikada se to dvoje neće sresti... (Oh, istok je istok i zapad je zapad i oni se nikada ne susreću...)
Ovaj red se vrlo često citira kada se želi ukazati na to da su 'Istok' i 'Zapad' toliko suštinski različiti u vrijednostima, običajima i običajima da se nikada neće moći razumjeti, nikada se neće spojiti i uvijek će ostati odvojeni. . Ili barem da je tako nešto izuzetno teško i rijetko.
Balada
Dozvolite mi da ukratko opišem sadržaj ove balade (stotinu redaka ove balade možete pročitati na linku ispod).
Radnja se odvija na još uvijek bezakonom sjeverozapadu Pakistana. Kamal, Avganistanac vojskovođa, krade konja od britanskog pukovnika tokom racije. Pukovnikov sin (ime mu ne znamo) progoni Kamala. Sastaju se, ali ne dolazi do prave svađe.
Samo se bombarduju rečima i nakon nekog vremena počinju da cene jedni druge. Zaklinju se na vječno prijateljstvo, Kamal vraća konja i daje svog sina da bude kovan u britanskog vojnika, a pukovnikov sin poklanja Kamalu pištolje.
Dozvolite mi sada da pomenem četiri rečenice prve (i takođe poslednje) strofe:
Oh, Istok je Istok i Zapad je Zapad, i nikada se njih dvoje neće sresti
Sve dok Zemlja i Nebo ne stoje trenutno na Božjem velikom Sudu;
Ali ne postoji ni istok ni zapad, granica, ni rasa, ni rođenje,
Kad dva snažna čovjeka stoje licem u lice, iako dolaze s kraja svijeta!
Oh, istok je istok i zapad je zapad i oni se nikada ne susreću
Sve dok Nebo i Zemlja ne stanu na sud pred Božjim Licem;
Ali nema istoka ni zapada, nema granice ni rase ni loze,
Kad dva moćna čovjeka stoje licem u lice, iako dolaze s kraja svijeta!
Conclusie
Sada postaje jasno iz same priče i iz prve strofe: balada znači suprotno od onoga što se često pretpostavlja na osnovu prvog stiha. Ovo je možda najpogrešnije primijenjen citat ikada.
Ono što Kipling želi reći je upravo sljedeće. Uprkos činjenici da su Istok i Zapad geografski udaljeni, kada se sretnu dvoje ljudi iz dalekih krajeva, ipak je moguće prići kao jednaki, razumjeti i poštovati jedni druge i postati prijatelji. Države se ne mogu udružiti, ali ljudi mogu.
Ali svi smo to već znali, zar ne?
Evo stotinjak redaka balade:
poetry.about.com/od/poemsbytitleb/l/blkiplingballadeastandwest.htm
Lepo, Tino, što si to ponovo stavio u pravu perspektivu. Lijepo za čitanje.
Ali onda me pitanja stalno bombarduju.
Kipling je napisao da samo 'dva jaka čovjeka' mogu to podnijeti. Šta je time mislio?
Za njegove savremenike to će uključivati i predviđanje, ali za nas?
Trebamo li to smjestiti u neke smiješne, prazne kontradiktorne ideale heroja?
Da li je mislio na civilni ili vojni kontekst? Očigledno vojnički.
Da li je mislio da su samo dva muškarca - i nijedna žena -
da poštujemo jedni druge?
A na bojnom polju?
Vjerujem da ste vi kao demokratski zapadnjak puni 'ljudskih prava'
znači dvoje 'ljudi' koji su dovoljno jaki da se nose sa svojim egom
(o društvenom, kulturnom i društvenom identitetu)
lezi po strani i vidi drugog kakav je u svom kontekstu.
Da li bi Kipling, u društvu punom muških, a ne ljudskih prava,
i nejednakost i segregaciju i diskriminaciju
'mogao' se već toga sjetiti, s vremenom
kada je Britanski Commonwealth bio na vrhuncu svoje kolonijalne ekspanzije i moći?
Ne, ne čitam tu dugačku baladu kao pokušaj stvaranja imidža
da će svi ljudi svijeta, visoki i niski, bogati i siromašni, pasti jedni drugima u zagrljaj kao jednaki.
Zaista mislim da to nije bila Kiplingova namjera kada je pisao ovu pjesmu,
ne, radije da prikažem neprijateljske heroje. I da pokaže kakvu je čistu borbu Britanski Commonwealth vodio, poštovanje i poštovanje prema neprijatelju, znate...
I stoga postrance veličaju kakvi su heroji Britanci u njihovoj borbi za kolonijalno ugnjetavanje
nisu bili!
Čista propaganda, ta Balada o Istoku i Zapadu. Neferojski! Dimna zavjesa.
Nažalost, čak ni Kiplingovo društvo to još nije saznalo. Ili ignorišu snop.
Odličan dodatak, Alphonse, sa kojim se u potpunosti slažem i koji je dobro znati.
Ne, tu dugu baladu ne čitam kao pokušaj stvaranja imidža
da će svi ljudi svijeta, visoki i niski, bogati i siromašni, pasti jedni drugima u zagrljaj kao jednaki.' Ni tada, ni sada. Ta 'jednakost' je bila vrlo ograničena. Dva jaka čoveka.
Moj jedini napor je bio da pokažem da se citat ne može koristiti da pokaže da se Istok i Zapad nikada neće moći razumjeti i da su susreti i pokušaji da se to učini uzaludni. Previše drugačije, previše drugačije, bolje je ne početi. Nije to Kipling mislio.
Ova priča se dešava u Pakistanu. Mesto za zaista jednak i srećan život, možda tada, ali nije li stvarnost drugačija 2022. godine? Gadovi mogu da žive zajedno bilo gde u svetu, ali ljudi na vrhu su ti koji to namerno i svesno kvare.