Tajland u slikama (9): Prosjaci
(John And Penny / Shutterstock.com)
Slika oslikava hiljadu reči. To se svakako odnosi na Tajland, posebnu zemlju sa zanimljivom kulturom i mnogo veselih ljudi, ali i mračnom stranom državnih udara, zagađenja životne sredine, siromaštva, eksploatacije, patnje životinja, nasilja i mnogih smrtnih slučajeva na cesti.
U svakoj epizodi biramo temu koja daje uvid u tajlandsko društvo. U ovoj seriji nema uglađenih slika palmi koje se njišu i bijelih plaža, već ljudi. Ponekad teško, ponekad šokantno, ali i iznenađujuće. Danas serija fotografija o prosjacima.
Nemoguće je zamisliti ulice Bangkoka, Phuketa ili Pattaye bez prosjaka. Stare krezube bake, majke sa bebama, muškarci sa ili bez udova, slepi pevači na karaokama, invalidi i skitnice ponekad u pratnji šugavih pasa.
Ove situacije često uključuju organizirane bande iz susjednih zemalja kao što su Burma ili Kambodža, koje su prosjačenje pretvorile u svoju profesiju. Ponekad su maloljetnici Tajlanda primorani da prose novac, na primjer od lizavaca kod kojih su u dugovima.
Budući da je prosjačenje zabranjeno na Tajlandu, ulice se redovno čiste, a prosjaci se hapse. Tajlanđani se školuju kako bi mogli naći posao i ponovo ući u društvo. Osobe sa mentalnim poremećajima upućuju se na pružaoce njege kao što su psihijatrijske bolnice. Stranci se pritvaraju i deportuju.
Od marta 2016. godine, Nacionalna zakonodavna skupština (NLA) usvojila je zakon kojim se prosjacima zabranjuje izlazak na ulice. Izuzeci su samo za kolekcije i ulične umjetnike, ali oni tada moraju posjedovati dozvolu. Zakon ne samo da zabranjuje prosjačenje, već je i prisiljavanje ili pomaganje prosjacima kažnjivo. Ovim se Vlada želi uhvatiti u koštac i s bandama koje organiziraju prosjačenje. Ipak, čini se da briše sa otvorenim štandom....
Prosjaci
****
Ballz3389 / Shutterstock.com
****
(2p2play / Shutterstock.com)
****
(Syukri Shah / Shutterstock.com)
****
(Pavel V. Khon / Shutterstock.com)
****
(addkm / Shutterstock.com)
****
(Komenton / Shutterstock.com)
*****
(Pavel V. Khon / Shutterstock.com)
****
(2p2play / Shutterstock.com)
****
(Witsawat.S / Shutterstock.com)
Ne misle oni na monahe koji vrlo rano ujutru prosjače sa svojom zdjelom za prosjačenje, zar ne? I šta bi Buda rekao na ovo? Izvinjavam se ako sam nekoga uvrijedio ovim pitanjima.
Pročitajte ovu priču o prosjacima, monasima i činjenju dobra.
https://www.thailandblog.nl/cultuur/bedelaars-kort-verhaal/
Ko je Buda da ima mišljenje o tome? Sljedbenici su ponekad bolesniji duhom, ali to vidite u više vjerovanja.
Prije nekoliko godina ponekad je bilo u vijestima da su Kambodžanci s niskim IQ-om (užasan tekst, ali nema drugog načina) osakaćeni hlorovodoničnom kiselinom, a onda su morali da prose u bogatiji Tajland.
Koliko čovjek može biti loš da eksploatiše ljude i koliko je pogrešno prosjacima koji su eksploatisani u ovim okolnostima dati nešto novca da se sve održava?
Buda je imao svoje mišljenje o tome, Džoni.
Nekoliko puta sam sa sobom poveo monaha koji je stopirao od Chiang Khama (Phayao) do Chiang Raija. Na kraju vožnje svi su tražili donaciju. Dao sam im XNUMX bahta, koje su uzeli, iako monah ne smije uzeti novac.
Ako naiđete na prosjaka za kojeg sumnjate da se bavi trgovinom ljudima ili eksploatacijom, ne treba da dajete novac, već ga prijavite policiji. Slažete se, dragi Džoni?
Haha Tino, to je dobro, monasi ne smeju da primaju novac, sve te koverte su pune lepih želja, slažem se sa tim dragi Tino?
Monaštvo, Sangha, na Tajlandu je osuđeno na propast. Više je skandala nego kod katoličkih svećenika. Radije dajte prosjacima.
Tino,
Podela između ekstremno bogatih i ekstremno bogatih na Tajlandu, gde se siromašnima govori da je sve na njihovoj karmi i da bogati zaslužuju dobar život, nastala je zbog brojnih emisija na tajlandskoj televiziji, gde se monasi prikazuju na važni događaji mogu trajati dugo vremena.
Ko kontroliše medije kontroliše i ljude.
U bangkok postu je bilo upozorenje da se ne daje novac prosjacima.
Moja žena je mišljenja da ako prosjak ima 2 ruke i 2 noge onda ne daj novac.
Mislim da je dilema šta učiniti.
Nadalje, mislim da bi monah koji može ustati rano ujutru, hodati bos 5 km, mogao i raditi i dio zarađenog novca dati siromasima.
Uzgred, postoji mnogo problematičnih slučajeva sa monasima koji pokušavaju da se oslobode zavisnosti od droge i alkohola postavši monah.
Stari logoraši i ljudi koji se ne mogu brinuti o sebi.
Besplatan smještaj i hrana je onda rješenje.
U porodici moje supruge 1 brat je monah dugo a 1 samo 2 mjeseca.
Mislio sam da je minimalni vremenski period 3 mjeseca.
Ne, khun moo, koliko dugo ćeš ostati monah zavisi od tebe, ne postoji minimalni period. Niko vas neće kriviti ako napustite hram, to je potpuno na vama. Moj sin je jednom zamonašen na jedan dan tokom kremacije svog rođaka i najboljeg prijatelja.
Tino,
Možda nisam pravilno formulisao.
Moja žena kaže da u principu morate završiti period od 3 mjeseca ako želite da budete dobro.
Ali zaista, član moje porodice Farang je monah već 3 dana.
Zbog bolesti mu nije preporučen duži period.
Biti jednodnevni monah zbog kremacije je zaista nešto što sam češće viđao.
Ja to vidim kao redovnici za stalno zaposlenje, redovni monasi na privremeni ugovor i monasi na poziv.
Prosjacima rijetko dam nešto, prije nekoliko godina jedan naš prijatelj je dao 100 bt beznogom čovjeku koji se vozio na dasci. Išao sam malo iza i vidio onog patetičnog prosjaka kako stavlja 100 bt u svoju torbicu, u kojoj je već bio veliki snop novca.
Jacqueline, debelo pakiranje od dvadesetak ne vrijedi ništa...
Nažalost, i ovdje ima kukolja među žitom i postoji mafija koja zarađuje na ovim jadnicima. Ali možete nahraniti one koji su stvarno invalidi i tučeni kod kuće ako ne dovedu dovoljno. A njihov tanjir se ionako uzima zadnji. Ti momci su mršavi ako želiš da pogledaš izbliza.
Ali ostaje teško procijeniti da li nešto dajete ili ne. Ostavio sam to mojoj Tajlanđanini.
Srceparajuće fotografije! Iako sam svjestan da nemilosrdni gangsteri namjerno sakate svoje bližnje i tjeraju ih na prosjačenje, ne mogu se natjerati da išta dam. Možda zato nehotice održavam 'sistem'. Ali nisu svi eksploatisani od strane kriminalaca, za neke nema drugog izlaza osim prosjačenja. Neposredno prije nego što je korona virus udario bio sam u Phnom Penhu (Kambodža). Dete od oko 10 godina, bez ruku i nogu, selo je u neka kolica i gurnuo ga je prijatelj. Kada su me ugledali kako hodam preko ulice, dečko je odmah krenuo u akciju. Hodom koji ledi krv, postavljen je kurs za mene. Naravno da sam nešto dao i pokušao sam da unakaženom djetetu dam neke komplimente gestikulacijom. Drugi put sam izlazio iz kazina u Phnom Penhu i, hodajući prema tuk tuku, naišao mi je jedan vrlo otrcano odjeven mališan. Dao sam mu neke novčanice za koje sam mislio da su Riels (kambodžanska valuta). Puno mi se zahvalio tako što je klečeći, praćen velikim 'strukom', a zatim hodajući uz tuk tuk, vičući hvala cijelo vrijeme. Mislio sam da je malo preuveličano za tih par eura, ali kada sam kasnije došao u hotel primijetio sam da mu nisam dao Riels nego američke dolare. Peni je pao na svoje mjesto, vidio sam raspoloženje. Taj mališan je imao bar jedno dobro veče i to mi je opet dalo zadovoljstvo. I određena količina zadovoljstva može također igrati ulogu u davanju novca ljudima koji su manje sretni od vas.
Želio bih dodati vid reakciji Khun Mooove žene.
Tada biste trebali biti sasvim sposobni da uradite nešto bolje od pružanja ruke.
Privremeni monasi ništa drugo do zaštićena radionica, nije dobra stvar, ali jako iskrivljena.
Postoje li identifikacijski znakovi na odjeći za razliku između profesionalnog monaha i privremenog?
Tajlandsko zakonodavstvo koje je na snazi zvuči prilično holandski osim tog izdanja.
William,
Monasi dobijaju monaški pasoš i upisuju se.
Barem je tako dobio sin moje žene.
Nema veze s tim tipom, previše je lijen da radi, pije pa se rehabilituje kao monah.
Postoje i različite monaške organizacije sa malo drugačijim običajima.
Od bosonogih monaha u Isaanu sa spartanskim načinom života do luksuznije verzije u velikim gradovima.
Redovnice hodaju u bijeloj odjeći i rijetko ćete čuti nešto negativno o tome.
Često žene koje žele da vode miran život.
Takav monaški pasoš (monaški identifikacioni dokument) naziva se nǎng-sǔu sòe-thíe (หนังสือสุทธิ). Sadrži razne informacije. Uključujući građansko ime i prezime, zvanje prije zamonašenja, nacionalnost, ime oca i majke, podatke o rođenju itd. A u pogledu inicijacije kada, gdje i od koga je, koje je novo ime usvojio, na kojem hram(ovi) jedan je (bio) povezan i tako dalje.
Svaki zvanični monah (Bhikkhu, ภิกษุ) ima takvu knjižicu. Prema tajlandskoj sanghi, žene ne mogu biti monasi (Bhikkhuni, ภิกษุณี)... Sam Buda je mislio drugačije, ne bi bio zadovoljan kako se tajlandski koreni odnose prema učenju. Dakle, nemaju ni službenu knjižicu. Postoje prave monahe koje su ponekad nosile žutu/narandžastu odoru, ali to nije dozvoljeno u tajlandskoj sanghi. Alternativno rješenje bile su crvene haljine. Poznati incident dogodio se prije jednog stoljeća, kada je Narin Phasit dao svoje dvije kćeri zamonašiti.
Umjesto žute, narandžaste ili crvene, manje "buntovne" budistinke mogu se odlučiti za bijeli ogrtač. Ali takva bijela haljina zapravo nije za monahe već za laike. To su građanke/laike (tj. ne monahe) koje žive pobožno i celibatno. Zovu ga Mêh-chie (แม่ชี).
Pogledajte i Tinov članak ranije na ovom blogu (2018): Žene u budizmu
Ili ovaj intervju sa "odmetnicom redovnicom": https://www.youtube.com/watch?v=2paKoU2zDuk
Lično mislim da broj prosjaka na Tajlandu nije tako loš i da obično nisu nasilni.
Znao sam to drugačije u mnogim zemljama, a posebno se izdvaja Indija, a činjenica je da je prosjačenje obično kontrolisano. Dijelom i zbog toga nikada ne dajem novac prosjacima.Ono što radim kada je jako mučno, ponudim da kupim nešto za jelo, ako se to odbije, obično prosjaci skupljaju novac za mafiju.
Jednom sam vidio prosjaka u Walking Streetu kojeg je naišao policajac.
Puzao je preko ulice samo sa jednom nogom. Ne znam šta je policajac tačno rekao, ali trenutak kasnije je izašla druga noga i on je samo otišao.
I nekog mlađeg prosjaka kojeg sam redovno viđao kako šeta plažom Jomtien i uveče duž barova Pattaye, kasnije sam sreo na Puketu. I on me je prepoznao.
Mislim da je to dobar poslovni model.
Sve me to podsjeća na film sa Eddyjem Murphyjem, koji također sjedi na dasci s točkovima kao da je navodno paraliziran sa crnim naočalama dok je slijep, moli, dok nekoliko policajaca ne dođe po njega i ne stavi ga na noge, nakon čega on uzvikuje: "Hvala Gospodu, dogodilo se čudo, mogu hodati, mogu vidjeti"
I ja sam ih susreo i ne dajem novac zbog zloupotreba iza toga.
Međutim, ponekad vidim tajlandske prolaznike koji mi kratko klimaju glavom u znak odobravanja. Vidim to kao signal da se radi o "pravom tajlandskom prosjaku".
Od tada pazim na govor tela, stav prolaznika.
Iako će sada svi imati različite glavobolje nakon ere korone
Još je dirljivije kada znaš da neka zdrava djeca lome noge i sakate ih da bi prosjačila, jer ako ne daš takvom nesretnom djetetu koje ništa ne moli onda ti je duša prokleta, određena ruta prije nekoliko godina vozio se da posjetim 9 poznatih hramova u jednom danu, u jednom od tih hramova su posvuda bili ponuđeni blokovi za odlaganje vaših dobrih poklona, plafon svake dnevne sobe bio je okačen linijama na kojima su bile pričvršćene bezbroj novčanica, bili su razni plastični kosturi poput tvoji ponekad u ordinaciji da bi naučili ljudsku građu, delimično su obukli te kosture i pričvrstili zdjelu za prosjačenje u jednoj ruci i stalno se puštala traka sa tekstom TAMBOEN, TAMBOEN, da ti spase dušu. moja žena Tajlanđanka je bila zaprepaštena svim tim moljacima za novac, ovo nije imalo veze sa budizmom, na ovaj način ova prelijepa životna filozofija postaje čisti veliki bum novca zarađivanje tube nuis sa ovim naukama ne dajem ništa takvim "agencijama".
Kada sam prvi put otišao na Tajland i odsjeo u hotelu blizu centra Chiang Maia i otišao sam do centra sa svojim vodičem. Hodajući preko mosta, nekoliko žena sa djecom je prosjačilo s obje strane mosta. Već sam čuo da ne obraćam pažnju na to, ali nekoliko večeri mi je krenula suza na oči jer sam „taj bogati stranac“. Nakon nekoliko večeri, ispružio sam ruku iz novčanika i izvadio 20 bahta (10 bahta za svakoga). Nekoliko dana kasnije, iz predostrožnosti, već sam imao novac u džepu jer pokazivanje vašeg otvorenog novčanika u javnosti može privući ostale stvari - Što sam više puta išao tamo, sve više suza mi je krenulo jer pored tog mosta postoji hotel sa 5 zvjezdica u kojem su se vozili skupi automobili tamo-amo i to je ogromna suprotnost siromaštvu koje tamo postoji.
Zadnje večeri prije odlaska kući, jedna od tih žena se preselila na drugu stranu mosta i dala joj 500 THB, nešto što nikada nisam dao prosjaku u Holandiji. (a kamoli one ljude koji dolaze iz istočnog bloka da prose) krišom sam fotografisao nju i njeno dijete da je "odnesem kući (u srcu)
Sljedeće godine sam se vratio u Chiang Mai i očigledno isti hotel blizu tog mosta - odmah mi se vratila u srce, ali nije bila tamo - vidio sam je sa njenim djetetom sada u gradu sa Mac D-om
Prvo sam uzeo vodu i dao joj je zajedno sa novcem. Ovako je to išlo svako veče, uzimajući vodu (a ponekad i hranu) i dajući joj novac.
Sjetio sam se da sam kao dijete imao igračke, ali nisam vidio to dijete da se igra, pa sam otišao do tezge i kupio automobil. Vratio sam se i dao joj ga. S ljubavlju i pažnjom je prihvaćeno i stavljeno u torbu (djete je spavalo) a na licu joj se osmehnuo što me obradovalo.
Sutradan je bilo još jedno dijete s njom i još jedna flaša vode i nešto novca i vidio sam oba djeteta kako se igraju tim autom (što je meni bilo dobro). Opet sam otišla do te tezge i kupila drugi auto za drugo dijete. Sada su oboje imali nešto.
Kada sam tuda prošao sa svojom dobrom prijateljicom Tajlanđaninom, razgovarala je s njom i zahvalila mi se. Mislio sam da su to 2 decka koje je imala sa sobom, ali ispostavilo se da su bile 2 devojcice (smeh sa obe strane, ali njoj nije smetalo jer su oboje bili zadovoljni poklonom
Kada ovo ponovo pišem, suze mi naviru i sećanja se vraćaju. Uprkos činjenici da sam svaki put upozoren da tamo ima i „prevaranata“, dajem iz svog osjećaja. jer (uopšteno govoreći) mi kao zapadnjaci smo bogatiji od velike većine tajlandskog stanovništva.
Mora da me na to tjera i moje kršćansko vaspitanje. Ako nisu oni, na mojim je tajlandskim prijateljima da daju mali finansijski doprinos.