Visoko obrazovanje, Ahilova peta Tajlanda

Nakon nedavnog članka 'Reuters News' o obrazovnom sistemu u Tajland, u štampi na engleskom jeziku na Tajlandu pokrenula se žestoka rasprava o budućnosti obrazovanja. Začudo, tajlandske novine (još) nisu uhvatile ovu vijest.

Prema vladinim podacima, Tajland ima najveći budžet za obrazovanje od zemalja jugoistočne Azije. Sa 20% godišnjeg budžeta svrstava se među najbolje u svijetu u odnosu na veličinu zemlje. U 2009. Tajland je potrošio više od 4% svog bruto domaćeg proizvoda (BDP) na obrazovanje.

Za poređenje: Singapur, na primjer, “samo” 3,1%. U pogledu ukupnog učinka, Singapur je na 13. mjestu, prema Švicarskom institutu za razvoj menadžmenta (IMD), a Tajland na 47. mjestu. Gdje je neslaganje?

Studija praćenja

Pismenost na Tajlandu je veoma visoka od 1970-ih i 2010. godine 94% stanovništva Tajlanda zna čitati i pisati. U zemlji od 67 miliona ljudi, oko 70% djece ide iz osnovne škole u srednju školu, ali samo 18% završi to obrazovanje. Ti studenti potom pohađaju visoko obrazovanje, ali tajlandsko HBO ili univerzitetsko obrazovanje nije garancija za uspješnu karijeru. Općenito je prihvaćeno da je Univerzitet Chulalongkorn u Bangkoku najbolja obrazovna institucija na Tajlandu.

Međutim, na rang-listi univerziteta širom svijeta iz 2010. godine, Univerzitet Chulalongkorn zauzima tek 180. mjesto, u poređenju sa Univerzitetom u Hong Kongu na 23. i Nacionalnim univerzitetom u Singapuru na 31. mjestu. Jedna od posljedica je da Tajland ima radno sposobno stanovništvo koje je među najslabijima na svijetu kada je engleski jezik u pitanju. Na rang listi od 56 zemalja, Tajland je na 54. mjestu, drugi najniže u Aziji, Singapur je na trećem, a Malezija na 28. mjestu.

Novac nije problem

Mnoge tajlandske političke stranke, koje su sada usred predizborne kampanje, snažno se zalažu za veće finansiranje obrazovanja. Ali stručnjaci kažu da novac nije problem. “To je pitanje mentaliteta, od ere Hladnog rata, potraga za poslušnim i nacionalističkim građanima je zastarjela,” rekao je Thitinan Pongsudhirak, politikolog sa Univerziteta Chulalongkorn. „Obrazovni sistem je hijerarhijski i piramidalan sa sistematskim nedostatkom kritičkog mišljenja. Oni koji moraju da obučavaju studente i sami su ograničeni u svojim vještinama, pa se drže metoda koje su preuzeli od svojih prethodnika. Inovativno obrazovanje zahtijeva drugačiji mentalitet”. Inoirb Regel, stručnjak za obrazovanje Svjetske banke, dodaje da tajlandski univerziteti pokrivaju samo uska područja predmeta, što otežava studentima da saosećaju i prilagode se globalnoj ekonomiji.

Pitanje odjekuje i izvan učionice, jer Tajland, druga po veličini ekonomija u jugoistočnoj Aziji, parira azijskim rivalima kao što su Tajvan i Singapur po stranim direktnim investicijama (FDI) u oblastima izvan osnovne proizvodnje. Međutim, obje zemlje dalje razvijaju generaciju inovativnih kompanija. “Lakše je pronaći mlade, svestrane, iskusne radnike koji govore engleski jezik u Singapuru, Tajvanu i Kini,” rekao je američki izvršni direktor velike kompanije sa sjedištem u Bangkoku, “Rad u Tajlandu nije tako jeftin kao nekada biti, tako da su osnovni industrijski poslovi također u opasnosti da nestanu. Prema istraživanju Japanske organizacije za spoljnu trgovinu (JETRO), prosečna mesečna fabrička plata na Tajlandu bila je 2010 dolara u 263. godini, niža od kineskih 303 dolara, ali više od Filipina sa 212 dolara, Indonezije 182 dolara, Vijetnama 107 dolara i Kambodže sa $101.

Ograničene vještine

„BDP na Tajlandu je neproporcionalno porastao, što je dovelo do povećanja plata. To je glavni uzrok nezadovoljstva”, rekao je Somkiat Tangkitvanich, ekonomista Tajlandskog razvojnog istraživačkog instituta. “To je dijelom zbog dostupnog obrazovanja, koje ne odgovara vještinama potrebnim za uspjeh na današnjem dinamičnijem tržištu rada.”

Za nemogućnost reforme obrazovanja analitičari krive uglavnom birokratsku sporost, nedostatak ideja kako prilagoditi nastavni plan i program i loš izbor nastavnika. Kada je u julu prošle godine odbor za reformu obrazovanja predložio da engleski bude drugi službeni jezik Tajlanda kako bi se podstakla ekonomija i promovirala globalnija vizija, Ministarstvo obrazovanja je odbilo tu ideju. To bi moglo dovesti do "nesporazuma" da je Tajland nekada bio koloniziran.

Tajland stalno gubi globalnu ekonomsku konkurenciju, ne samo na međunarodnom, već i na regionalnom nivou. Singapur, Malezija, pa čak i neki sektori u Vijetnamu i Indoneziji povećavaju svoj BDP bržom stopom. Ove zemlje se kreću uzvodno u smislu proizvodnje, dok se čini da je Tajland zaglavljen u poljoprivredi i relativno nižoj proizvodnoj tehnološkoj industriji. Prema Bangkok Postu, Singapur je udvostručio svoj BDP po glavi stanovnika za 5 godina. U istom periodu, Malezija je povećala BDP po glavi stanovnika za skoro 50%, 7 puta brže od Tajlanda, dok je čak i Indonezija porasla BDP po glavi stanovnika 5 puta brže od Tajlanda. BDP Tajlanda je rastao sporo sa prosječnim povećanjem od 7,5% u istom petogodišnjem periodu.

Poznavanje engleskog jezika

Ambicija Tajlanda da postane elektrana industrijskog izvoza u regionu je na testu. Singapur i Malezija izvoze dvostruko više industrijske robe u zemlje ASEAN-a nego Tajland. Tajland će također uskoro prestići Indonezija, koja još uvijek zaostaje za Tajlandom od 14,4% sa tržišnim udjelom od 14,6%. Ekonomsko vodstvo Tajlanda u regionu postepeno erodira.

Polako, ali sigurno, Tajlanđanima dolazi do znanja da je neophodan novi pristup. Jedan od ciljeva treba da bude da se više studenata predaje nauci, tehnologiji, inženjerstvu, pri čemu je neophodno dobro poznavanje engleskog jezika. Nakon toga, također je važno izmjeriti koliko su diplomci tajlandskih nauka i matematike u stanju da se takmiče sa diplomcima iz drugih zemalja. Slična poređenja treba napraviti i za znanje engleskog jezika. Kvalitetno obrazovanje zaista zahtijeva nastavnike koji su bolji u matematici, nauci i engleskom jeziku od onoga što je trenutno dostupno na Tajlandu. Osim toga, nastavni programi će morati biti manje konfucijanski (nastavnik govori, a učenik sluša i bilježi). Vrlo je poželjan interaktivniji pristup učenicima, gdje se nastavnik i učenik bolje razumiju i mogu razgovarati o novim metodama nastave.

Ključ uspjeha

Budimo iskreni. Tajland ima toliko dobrih stvari na kojima mogu pozavidjeti zemlje u regionu. Život je ovdje dobar za većinu ljudi. Ima dovoljno hrane. Tajland je jedna od rijetkih zemalja u razvoju u svijetu koja je neto izvoznik hrane. Tajland je tri najveća proizvođača u svijetu riže, gume, ananasa i mnogih drugih prehrambenih proizvoda. Tajland je također vrhunski proizvođač elektronskih proizvoda i regionalna baza za automobilsku industriju. Rast stanovništva Tajlanda je relativno pod kontrolom, što uzrokuje manje problema u oblastima kao što su voda, hrana i upravljanje okolišem, kao što je slučaj u Kini, Indiji, Indoneziji, Filipinima i drugdje.

S obzirom na reputaciju Tajlanda kao „profesionalnog biznisa“ u prošlosti, iznenađujuće je da nije uspio efikasno modernizirati obrazovanje. Tajland jednostavno nije u stanju da ispuni ono što posao u 21. veku zahteva – više i bolje obučenih naučnika, inženjera i profesionalnih poslovnih ljudi. Kontinuirano obrazovanje i inovacije su ključ napretka. Naučnici i inženjeri rješavaju probleme. Oni su profesionalci koji pomažu zemlji da inovira, stvara nove proizvode, usluge i industrije koje će otvarati radna mjesta u budućnosti. Naučnici u različitim oblastima, kao što su poljoprivreda, akvanauka, biohemija, bioinformatika, nauka o životnoj sredini ili prehrambena tehnologija i prerada, mogu doprineti poboljšanju poljoprivrednih metoda, lekova za ljude i životinje, hrane, alternativne (zelene i čiste) upotrebe energije.

Azijski studenti

U SAD-u postoji kampanja za promociju obrazovanja (STEM: akronim znači nauka, tehnologija, inženjerstvo i matematika). Oblasti na koje cilja STEM su kritične za američki ekonomski oporavak i buduću ekonomsku konkurentnost. Podržavaju ga predsjednik Obama i njegova administracija, a podržavaju privatne kompanije, univerziteti, fondacije i neprofitne organizacije s ciljem zajedničkog rada na poboljšanju učinka učenika. Ne kaže se da SAD sve dobro rade, ali ovoj temi se posvećuje potrebna pažnja na najvišem političkom nivou. To je važno ne samo za Ameriku, već i za druge zemlje, a posebno za azijske studente, koji često briljiraju na američkim univerzitetima i među najboljim su studentima. Postoji mnogo primjera za to.

Takođe ima mnogo Tajlanđana koji studiraju u inostranstvu u Americi ili negde drugde. Dakle, ne radi se o tome da Tajlanđanima nedostaje inteligencije, ali je neophodna dobra obuka i dobre metode podučavanja. Preporučuje se i dobra saradnja sa poslovnom zajednicom kako bi se osiguralo da obrazovni programi budu u skladu sa onim što je neophodno u današnje vrijeme. Tajlandu su potrebni studenti koji su diplomirali u inostranstvu i trebali bi ih uvjeriti da se vrate kako bi pomogli u reformi obrazovanja.

Reforma obrazovanja

Tajlandu je potrebna ta reforma. Za buduće generacije, vlada treba da se oseća dužnom da stimuliše razvoj intelektualnog kapitala. Tajland ne bi trebao ostati samo proizvođač pirinča, gume i drugih poljoprivrednih proizvoda, već kroz inovacije i nauku težiti dodanoj vrijednosti industrijama sa većom inteligencijom koje su potrebne u 21. i 22. vijeku.

Ovo je skraćeni članak bivšeg američkog diplomate, g. Runckel. Cijeli članak (engleski) možete pronaći na: www.business-in-asia.com