Polica, kratka priča Khamsinga Srinawka

Khamsing Srinawk – foto Wikipedia – 2T (Jitrlada Lojanatorn)

Prethodno sam preveo i objavio dvije priče Khamsinga Srinawka. Ako želite saznati više o ovom piscu ili želite pročitati te dvije druge priče (ponovo) (vrlo preporučljivo), pozivam se na linkove na dnu priče. Ova priča je iz 1959. godine. Napomene su u zagradama. 

Daska

Ako napustite glavni put i hodate pola dana uzvodno uz rijeku Lam Narai, doći ćete do tri patuljasta stabla koja označavaju ulaz u usku dolinu između strmih planinskih padina s jedne strane i šljunčanih brda s druge strane. U tom trenutku rijeka nije mnogo šira od jaraka koji okružuju pojaseve zemlje sa starim voćnjacima u Bangkoku, ali hladna voda i dalje teče ovdje, čak iu sušnoj sezoni.

Na brežuljkastoj strani rijeke, stanovnici su sagradili grupu od dvadeset i jedne kuće; s druge strane, pirinčana polja se protežu do podnožja planinskih padina. Selo se zove 'Mâap Taa Yang', 'Močvara djeda Janga', kao da je već spomen na Yang Duankhaoa, starca koji je ovdje prvi sagradio kuću. (1)

Komšijama je pričao da ga je svađa sa svekrom navela da sa ženom potraži utočište u džungli. Pošto je odbio da kaže odakle je, deca iz druge i treće generacije su nagađala da je odmetnik iz Lom Saka; drugi su mislili da je možda bio lovac iz Chai Badana koji je slučajno naišao na ovo prekrasno mjesto i na kraju živio tamo.

Njegovi rođaci su tvrdili da je Laos sa sjeveroistoka jer su vidjeli vrećicu amajlija i drugih svetih predmeta čije su male figurice Bude imale laoške crte. Niko nije znao istinu. Ali znali su mnogo o panju gvozdenog drveta usred sela ispred kuće oca Janga, gde su živeli duhovi.

Kada su djeca bila mala, vidjeli su svoje roditelje kako podižu ruke u wai da odaju poštovanje prema panju. Kada su odrasli, roditelji su ih učili da naprave isti gest. Ubrzo su to učinili sami od sebe i naučili tome i svoju mlađu braću i sestre.

Svakog Songkrana, ljudi bi se okupljali oko panja, po jedan iz svake porodice, da prinose ponude i obožavaju panj, moleći se za mir i sreću. U njihovim molitvama ih je vodio stari otac Yang koji je svako novorođenče u selu povjerio Duhu Majci koji je živio u panju.

Kenova majka je objasnila: 'Ti, sine moj, a takođe i tvoja majka, dugujemo svoje živote ljubaznosti Duha Majke koji nas štiti. Vidite one tragove sjekire na panju?' Njegova majka ih je istakla. “Tamo je otac Yang posjekao drvo kada je stigao ovamo, neposredno prije rođenja svog prvog djeteta.”
"Šta još čini Duh Majka za nas?"
'Oh, toliko! Ona nas štiti od bolesti i groznice, spasava nas od duhova koji jedu jetru, od duhova koji proždiru novorođenčad, od noćnih duhova koji jedu iznutrice i bacaju svjetlost iz svojih nozdrva, i, naravno, od šumskih duhova. '

Kako su djeca odrastala u adolescente, shvatila su da postoje i druge svetinje koje ih plaše i zbunjuju. Broj stanovnika je stalno rastao, a njihov strah se samo povećavao i nije ga umanjilo strahopoštovanje prema svetim stvarima.

Mladić je požurio stazom do kuće seoskog poglavara, pognuvši glavu s poštovanjem prema panju ispred kuće. Zaprepastio se kada je podigao pogled prema tremu gdje je ugledao čovjeka srednjih godina kako razgovara sa starim seoskim poglavarom. Dok se penjao stepenicama do kuće, stari seoski poglavica ga je pogledao i uzviknuo: "Khen, i ti?"
"Da, oče."
Seoski poglavica je uzdahnuo zabrinutog lica.
"Taj Khieo je došao iz istog razloga." (2)

Mladić je polako sjeo, isprva bez riječi, a zatim promrmljao prije nego što je rekao: "Oče Jang." Zatim se okrenuo prema starijem čovjeku kojeg je s poštovanjem nazvao "ujak".

„Ujače Khieo, molim te, smiluj mi se. To je prva trudnoća moje žene. Vaša žena je već imala djecu, molim vas, molim vas.' zabrinuto je preklinjao.

Čovek koji je oslovljen sa 'Ujak' je zakolutao očima i pomalo neodređeno odgovorio: 'Svako ima svoju sudbinu, Khen. Bilo da je u pitanju prva ili posljednja beba, šanse za smrt su iste. To u potpunosti zavisi od vaših stečenih zasluga. Prvi dođe prvi uslužen, uvijek je bilo, zar ne, oče Yang?'

Poziv iz obližnje kuće uzbudio je uzbunjenog Thit Khieoa. Mladić se ukočio kada je stari seoski poglavica, glavni oslonac sela, ušao u njegovu kuću sa grobnim, gotovo mrkim licem, i vratio se sa čvrstom pocrnjelom daskom, isječenom sa željeznog drveta, daskom koju su seljani zvali "Sveta Majka". Ironwood." , daska za ležanje za trudnice. Daska je bila četiri stope široka i nešto više od dva metra dugačka, sa tragovima od udaraca sjekirom i prekrivena na krajevima debelim slojem šafrana, koji je mirisao na svetu šumsku vodu.

Neko vrijeme nakon što je Thit Khieo odnio dasku, Khen je ustao pomalo nesigurno, napustio kuću i otišao pravo u šupu za pirinač u kojoj su držane svinje. Stari seoski poglavica je užasnuto povikao za njim: „Khen, ne, šta to radiš? To je daska iz svinjca!' Khen nije obraćao pažnju na riječi seoskog poglavara. Izvukao je dasku iz tora za svinje, obrisao je, bacio je na ramena i uzdignute glave otišao. „Znao sam da će se to jednog dana dogoditi“, pomisli stari seoski poglavica.

Daska je pala s Kenovog ramena uz tupi udarac i udarila u komad drva za ogrjev ispred njegove kuće. Ta buka je privukla pažnju svih zauzetih unutra. Sa stidom je shvatio da je bacanje daske vjerovatno pogrešno.

Izbjegavajući poglede ljudi na trijemu, sagnuo se i sa strahopoštovanjem uzeo dasku natrag u naručje i odnio je iza kuće da je opere kod velikog bureta. U sumrak je ušao u svoju kuću i stavio policu pored kamina.

Njegova žena čučnula je na podu, lica izobličenog od bola, raširenih ruku, držeći dugačku tkaninu vezanu za krovnu gredu. Dvije starije babice šepale su ispred njenog natečenog trbuha. (3)
„Kako si, teta?” upitao je.
„Vreme je skoro stiglo“, rekla je, ne gledajući ga.
"Khen, jesi li dobio?" preklinjao svoju ženu, u bolu.
'Naravno. Nećeš sada umrijeti”, uvjeravao ju je namjerno glasnijim nego inače.

Babice su ga gledale sa odobravanjem.
"Da li je sve spremno?" upitala je žena koju je nazvao tetka.
„Da, pećnica, drva za ogrev, topla voda, crne paprike i dugačke paprike“, rezimirao je.
"A napitak krvi i sol?"
'Ne još.'
"Imam soli ovdje", rekao je glas.
„U redu, ali sada pripremi napitak krvi“, naredila je tetka.
"Ali od čega je napravljen, teta?"
"Vatrene niti i urin."
"Šta su vatrene niti?"
'Sucker, to jesi. Postat ćeš otac i ništa ne znaš. Vatrene niti vise sa ivice krovne slame iznad peći i sa zida od bambusa. Fino ih utrljajte, otopite u urinu i pustite je da popije.'
Khen je napustio sobu.

Vatra u pećnici je pucketala dok je zvuk udaranja paprika u malter nestajao. Khen se preznojio, šaputali su se komšije. Ponekad se moglo čuti tiho jaukanje. Khen je nepomično sjedio, a um mu je bio ispunjen strahom zbog varanja sa naslonjačom.
"Kakva je to buka?" upitao je kada je ponovo ušao u sobu.
"Glupane, to je bilo kidanje tkanine", prekorila ga je babica.
'Kakvo platno? Oh, moje dijete je rođeno!' uzviknuo je kada je ugledao bebu na kauču.
"Baci, baci!" Zvuk zrna soli koji padaju pomiješao se s naredbama babice.
"Da li grize?" upitao je drugi nekoliko puta.
"Ugrize", reče umorni glas trenutak kasnije.

Khen se vratio sa pirinčanih polja. Trčao je uz obalu Lam Naraija. Danas će njegova žena završiti svojih trideset dana na kauču kraj vatre, pomislio je trijumfalno, i nije bilo nikakvih komplikacija.

"Vrijeme je da ljudi znaju šta je šta", rekao je u sebi, "sve ove glupe svetinje." Objavio bi cijelom selu da je vjerovanje u taj sveti kauč potpuno pogrešno. Vjerovanje da ako majka ne leži na svetoj polici sa svojom bebom trideset dana, onda će umreti neprirodnom smrću.

'Holy Mother Ironwood Plant' i 'Pig Barn Floor' su jednostavno bile jedno te isto. Odakle dolazi njihova sveta moć? Od ljudi. "Hrabrost ljudi da se s nečim suoče sa razumom i razumevanjem, to je svetinja", rekao je sebi.

Ali Kenov govor seljanima nikada nije ostvaren. Dok se približavao svojoj kući, ugledao je starca kako nosi dasku svinjca, ali sada ukrašenu šafranom na oba kraja i prekrivenu ritualnim bagremovim lišćem i voskom za svijeće.

„Da, Khen, otac Yang je danas posvetio ovu ležeću dasku i već je održao ceremoniju posvećenja dječije duše. Dao sam mu baht za njegove usluge.'

Khen se gorko nasmijao. „Vidi, starče. Nije me briga za taj jadni baht. Ali vjerujte mi: nisu svete stvari ono što ljude čini onim što jesu; ljudi ih izmišljaju da vrše moć nad drugima.'

Starac se zakikotao, ne shvatajući.

Ova priča je iz zbirke kratkih priča: Khamsing Srinawk, Političar i druge priče, Silkworm Books, 2001. Prijevod: Tino Kuis.

Noten

1 To je bilo vrijeme kada je pritisak stanovništva naveo mnoge poljoprivrednike bez zemlje i siromašne zemlje da traže novu obradivu zemlju u šumama. Tada je počela velika seča šuma.

2 'Thít' je titula čovjeka koji je nekada bio monah. Još uvijek se redovno čuje na sjeveru i sjeveroistoku.

3 Porođaj čučeći je prošlost i mnogo je bolji od ležanja.

Linkovi za više informacija o piscu i dvije druge priče

www.thailandblog.nl/cultuur/goudbenige-kikker-korte-tales-deel-1/

www.thailandblog.nl/cultuur/fokdieren-korte-tales-deel-2/