Ooh, ooh, vrijeme je za zabavu

Ning je rođena prije 46 godina u Isaanu, ruralnoj regiji koja pokriva sjeveroistočni Tajland. Većina bargirlki dolazi odavde. Ljudi uglavnom žive od poljoprivrede, a zemljište je manje pogodno za to. To rezultira siromaštvom, a zatim gradovi poput Bangkoka i Pataje pozivaju.

Oni zapravo nisu Tajlanđani izvorno. Više je srodnosti sa Laoscima. Oni su (još uvijek) nešto manji od Tajlanđana, govore svoj jezik - pored tajlandskog - i često imaju tamniji ten. Još uvijek se ne smatraju potpuno punim, ali im je dozvoljeno da učestvuju.

Ning je naučila da živi sa tim

Ningovo rođenje nije bio sasvim radostan događaj. Nije da je bio tako težak porod, ali izgledala je pomalo čudno. Na glavi joj nije bilo nijedne dlake. I tako bi i ostalo. Tek kada je imala trinaest godina, bilo je novca, tada 500 bahta, za periku. Od tada, Ning je prošla kroz život nakićena.

Ne znam da li u školama ovde postoje programi protiv nasilja, ali možda nije uvek bilo lako. Ning je naučila da živi sa tim. Više joj to ne smeta i zadovoljna je svojom perikom. Barem ako izgleda uredno.

I to je bio mali problem. Bio je star već oko tri godine i pokazivao je neke znakove korištenja. Zato je bila u pripremi nova koju je mogla preuzeti prošle sedmice. Isti model kao i prethodni, ali sada je ponovo izgledala besprijekorno. Sve u svemu koštaju oko 17.000 bahta (420 €). I njene ušteđevine je opet nestalo.

Prekjučer je uzela slobodan dan. Bila je u Bangkoku da traži odjeću, s kojom se petljala. Namjera je otvoriti radnju u Bangkoku. Naravno, to se može uraditi tek nakon sezone, recimo u aprilu, jer sada nema para.

1500 bahta koje je dobila od mene prošli put je u velikoj mjeri iskorišteno za plaćanje vode i struje, 800 bahta; dio, 500, otišlo je porodici, a 200 bahta je zadržala za sebe.

Ning je ranije bilo bolje

Bilo joj je bolje i ranije, dok je još bila u srećnom braku sa svojim mužem. Imao je lijep posao, imali su lijepu kuću, pa čak i auto. Ovoj sreći je došao kraj prije nekoliko godina kada se moj muž razbolio i umro nakon višemjesečne bolesti. Nije bilo više prihoda. Ning je ostala sama sa bolničkim računima od 180.000 bahta, od kojih sada plaća 3000 bahta svakog mjeseca. A ponekad ni mesec dana.

Prodavnica odjeće u Bangkoku za sada će ostati san, a sa 46 godina posao u Pattayi ne postaje ništa lakši. Međutim, njeno raspoloženje i entuzijazam nisu osjetno stradali od toga, a pošto njena masaža na ovom putovanju nije bila jednaka nikome, jučer sam oko pet sati otišla u Soi 7 da je ponovo čačkam.

Velika zabava u Happiness baru 1 i 2

Vidio sam to iz daljine: baloni. Happiness bar 1 i 2 bili su bogato ukrašeni balonima, sastavljena je bina za živu muziku i postavljena dva velika stola. To je značilo da je nekome bio rođendan. Ne jedna od djevojaka, ne Mamasan, već veliki poglavica, vlasnik barova. Dakle, velika zabava. Počelo bi u osam sati, shvatio sam od Ninga.

Još nije bilo tako kasno. Devojke su definitivno počele da ulepšavaju sebe i jedna drugu za ovu priliku. Više je ličilo na kozmetički salon nego na pivnicu. Ning se izvinila, morala je da ode u svoju obližnju sobu da se presvuče, istušira i takođe izgleda svečano. To bi trajalo pola sata, morao sam ostati sjediti i definitivno nisam smio otići. Obećao sam.

Nakon pola sata prišla mi je jedna od djevojaka sa mobitelom u ruci. Telefon. Za Poepie. I za mene. Bio je to Ning. Još petnaest, dvadeset minuta. Molim te ne odlazi. br. U međuvremenu, pomislio sam da bi za Ning moglo biti jako važno da prisustvuje ovoj zabavi i da ne bi bilo zabavno da je sada barfam. Međutim, nije mi se svidjela ni ideja da ovdje sjedim cijelu večer.

Bilo je skoro šest sati kada se Ning ponovo pojavila u svečanoj haljini, novim cipelama i sa dugim loknama u svojoj devičanskoj periki.

– „Trebalo bi da se lepo provedeš večeras, neću da te zezam sada“, rekao sam joj nakon što sam pokazao divljenje njenom izgledu.
– „Možemo i sada da idemo i da se vratimo kasnije“, rekla je da me ne bi potpuno razočarala.
To je bilo samo polovično rješenje, što mi se nije svidjelo.
– „Imam bolju ideju: uskoro ću nešto pojesti, pa ću odspavati nekoliko sati. Onda ću se vratiti da vidim je li zabava, a onda ćemo vidjeti što će se dogoditi.'
Pogledala me je prijatno iznenađeno, skočila u vazduh i bio sam najslađa Poepie na celom svetu.

Uživao sam u večeri na bazi švedskog stola u hotelu Lek. Dvije pune ploče, čvrsta osnova. Opuštajući se u krevetu i uz BVN na televiziji, ubrzo sam zadremao. Kad sam se probudio, bilo je deset sati. Vrijeme je za doručak? Ne, vani je bio mrak. Mora da je veče. Delovi su se polako vraćali na svoje mesto. Predstoji još jedna zabava, pa sam morao ustati.

Odabrali najduže kratke hlače, skromnu majicu. Ili da obučem košulju dugih rukava? Mislila sam da je to malo preuveličano, pa sam je ostavila uz ne previše široku majicu tamne boje, bez blještavog printa. I dodatno se obrijajte i uredno raščešljajte kosu. Malo poštovanja prema starijem rođendanskom dečku nije mi se činilo neprikladnim.

Garland od novčanica

U pola jedanaest zabava je bila, kako sam i slutio, u punom jeku. Mnogo toga se dešavalo. Prava pevačica, profesionalni fotograf, sto pun velikih činija poslastica – dovoljno za pola sirotišta – i kofe pune mešanih pića za devojčice. Veselo su plesali. Sami, sa kupcima ili jedni s drugima, nije bilo važno. Kada su bili u opasnosti da ih savlada vrućina, stali su ispred jednog od velikih navijača kako bi udahnuli svjež zrak.

Drugi sto je bio napola ispunjen poklonima i dvije rođendanske torte. Očigledno jedan 'službeni' i jedan manje službenik, ali svakako dobronamjeran. Na drugoj polovini stvorena su sedišta za slavljenika ili devojčicu i ostatak porodice, koji su bili prisutni od malih do velikih. Uprkos svemu tome, nekoliko devojaka je dozvolilo da ih barfiraju, ali izgleda da većina njih namerava da žurku dovede do kraja.

Naravno, Ning je morala biti opsežno fotografisana. Sama, sa mnom, sa svojim kolegama, sa Mamasanima i sa Velikim Poglavom. Bio sam u redu sa tim, rado sam kliknuo, pojeo neke od ukusnih grickalica i donirao dvije novčanice od 100 bahta kako bih uobičajeni vijenac novčanica koji visi oko vrata slavljenice još duži. Ningu sam dao šaku novčanica od 20 bahta, koje su korištene u istu svrhu. Vrijeme je letjelo, bio je to ležeran, ugodan poremećaj.

Svi su pljeskali i pjevali uz 'Sretan rođendan'

Visoke potpetice Ningovih novih cipela nisu stigle do kraja večeri. Prešli su na rezervni par. Nekoliko djevojaka je sjedilo ili ležalo tamo kao da neće stići do kraja večeri. Mešano piće je očigledno sadržalo više alkohola nego dama pije.

Prema ponoći pomalo haotična scena se prirodno promijenila u nešto strukturiraniju sliku. Djevojke su se uredno postrojile u formaciju od karfiola kako bi formirale pjevački hor. Svjetla su se ugasila, upaljene su svjećice na službenoj torti – vjerovatno iz porodice.

Slova koja su formirala riječi 'Sretan rođendan', koja stoje uspravno u polukrugu na torti, također su se ispostavila kao svijeće. Šteta, jer su izgledali veoma ukusno. Morale su biti oštećene i svijeće na dobronamjernoj torti – od osoblja, pretpostavljam. Rezultat je bio magični sjaj. Slavljenica i njena porodica sjeli su iza torti. Svi su pljeskali i pjevali uz sada popularnu, dijelom tajlandsku, verziju 'Happy Birthday', koja je i ovdje dobro poznata.

Na kraju pjesme bilo je tačno dvanaest sati. Slavljenik je dva puta ugasio svjećice i prvo primio čestitke od članova porodice. Djevojke su se razbježale kako bi se uhvatile u koštac sa stotinama balona. Sada je bila prava eksplozija! Kolači su bili izrezani. Sada je bio red na djevojčice da čestitaju. Ning me je vukao za sobom, i ja sam bio dio toga.

Nakon toga se formalni dio večeri završio i sve se postepeno vratilo svojim normalnim tokom. Sjeo sam ponovo za šank, oporavljajući se od blagog napora. Pogledao sam fotografije i video zapise koje sam snimio i bio sam prilično zadovoljan. Devojke koje su me pogledale preko ramena - sudeći po reakcijama - takođe.

Tapšan sam po ramenu i pogledao gore. Vlasnica je bila ta koja mi je ponudila komad službene slavljeničke torte! Naravno da to nisam mogao odbiti. Torta nije bila velika, jedva dovoljna za cijelu porodicu, tako da sam se osjećala počašćeno. Iako generalno nisam brz u tome – plašim se da ga ne upotrebim na pogrešan način – sada sam se usudio da priuštim wai sa rukama podignutim ispred lica. Dobro je prošlo. Nisam pojela pola slova koje je bilo na torti, ma koliko primamljivo bilo. Ning je seo pored mene. Zabava je bila gotova. Uživala je.

Ning je sigurno bila iscrpljena

– 'Sada je vrijeme da se pobrinem za tebe', rekla je smijući se.
Otišli smo zajedno na stražnjem dijelu motocikla u Wonderful 2 bar da razgovaramo uz uživanje u muzici. U pola tri otišli smo u moju sobu.
– 'Prvo se istuširaš?', pitao sam.
To je bilo dobro. Mora da je bila iscrpljena. Njeno redovno radno vreme je od osam sati jutros do šest sati popodne, a potom i čitavo veče za zabavu. Kada sam se i ja istuširao, ona je ležala na krevetu. Legao sam pored nje.
– 'Jesi li umoran?', upitao sam.
Da, bila je.
- 'Malo.'
– 'Hoćeš masažu?', upitala sam.
Ona je to htela. Dao sam sve od sebe i bio sam zauzet od glave do pete pola sata. Duboko je udahnula i ustala.
– 'Hoćeš li sada masažu?'
– 'Ne, u redu je. Bolje da spavaš, rekao sam.
– 'Nema bum-bum?'
– 'Možemo sutra. Sada latiswat nolafandee (laku noć).'
– 'Ok, latiswat nolafandee.'
Dobio sam veliki poljubac. Sklupčala se uz mene, povukla me oko struka i zaspala bez glasa.

– Premješteno u spomen na Fransa Amsterdama (Frans Goedhart) † april 2018. –