Patnja koja se zove ljubav na daljinu
„Želim farang prijatelja“, odlučila je. Budućnost koja se sastojala u tome da radi 10 sati sedam dana u nedelji za sitan novac učinila ju je očajnom.
Imala je "sobu" u sirotinjskoj četvrti Bangkoka. Svake večeri, nakon posla, iscrpljena je klonula na prostirku na pod. Mnogo je plakala, beznadežno i siromašno, bez izgleda na bolja vremena. Rad i spavanje, dan za danom.
Koleginica je znala rešenje za sve njene bede: farang prijateljica. “Oni su bogati i daće vam sve što poželite”, rekla je starija žena. Trebalo bi da zna jer je imala ćerku sa farang prijateljicom. Svi njeni problemi bi nestali kao sneg na suncu. Spajanje faranga je glavni dobitak na lutriji, u to se do sada uvjerila.
Otprilike godinu dana kasnije, konačno je uvidela da joj se ispunila davna želja. Ima dečka faranga, svog prvog. I autor ovog članka. Sada kada su joj obje noge ponovo na zemlji, ona uzima račune i otkriva da farang prijatelj nije nužno raj na zemlji.
Ne postoji priručnik za 'farang dečka'. Imam njenu knjigutajlandski groznica” poslana. Ovdje su uredno zapisane razlike između kultura. Rad je strpljiv, ali praksa je mnogo tvrdoglavija. Neugodna nuspojava je i to što njen dečko nije bogat, već samo 'siromašni farang'. Nije znala da postoje. Svi farangi su prljavo bogati, zar ne?
Bio sam iskren prema njoj od prvog dana o tome šta da očekujem od ove veze. Nema blistave kuće u Isaanu, nema automobila, nema modernog mobilnog telefona. Samo ograničeni mjesečni doprinos kako bi mogla živjeti kod kuće sa kćerkom i brinuti se o njoj. Nema drugih ukusa. Ne zato što sam škrt, ali moj motka ne dopire dalje. Skakanje dalje tada nije korisno.
Moja ponuda je bila poštena i prihvatljiva u njenim očima. Nakon unutrašnjeg porodičnog vijećanja, pristala je. To je značilo ponovo živjeti kod kuće. Novo iskustvo. Sa petnaest godina otišla je u Bangkok da radi. Od narednih devet godina, samo je dvije godine bila kod kuće kako bi rodila i prehranila kćer. Bebin otac je otišao sa dobro poznatim tajlandskim severnim suncem. Nakon ove pauze, vratila se u Bangkok kako bi nastavila svoj stari život kao čistačica. Čišćenje ureda i hotelskih soba. Nekvalifikovana radna snaga. Otupljujuće, ali novac se mora zaraditi. Za njenu ćerku i za mamu i tatu.
Kada se vratite u idilično seosko selo, svakodnevni život nije lak. Sa farang dečkom vaš status se povećava, ali nema mnogo zabave. Nakon što novine prođu, dolazi sljedeća faza. Ova faza se zove: 'imate prijatelja faranga, tako da imate novca i mi želimo nešto od toga.'
Svakodnevno su joj prilazili njeni sumještani. Hteli su novac od nje. Kao i njen otac i majka, brat broj 1, brat broj 2, sestra broj 1, baka, stričevi i tetke, rođaci, snaja, komšije, prijatelji, mutni poznanici, bivše kolege i prolaznici. Na kraju krajeva, u Isaanu postoji hronični nedostatak novca. I uvijek negdje prokišnjava krov, bolesno dijete ili kockarski dug koji treba otplatiti.
Onda jednostavno kaže ne, pomislili biste. Nažalost, to ne funkcionira u bliskoj zajednici tajlandskog sela. Morate podijeliti svoje bogatstvo. 'Naam Jai', pokazuje svoje dobro srce. Mora jer bi se u budućnosti šanse mogle preokrenuti. Loša vremena mogu doći, veza može biti na kamenu. U tom slučaju će se možda morati obratiti drugima. Onda nije zgodno ako ste i sami poznati kao škrtac.
Ali dijeliti je teško jer ni ona sama nema mnogo. Navukla je 'jadni farang'. To se seljanima ne može objasniti jer je svaki farang ipak bogat. U jednom trenutku je odlučila ostati u kući cijeli dan. Nema više suočavanja sa 'prosjačkim' sumještanima. To nije baš pomoglo, ostatak porodice je jednako nestrpljiv da protrese stablo novca. Isključivanje telefona nije bila opcija. Tada ni ja ne bih mogao doći do nje.
Drugi problem je dosada. Nema ništa, apsolutno ništa da se radi u isanskom selu. Kada je njena ćerka u školi, ona ima izbor između čišćenja kuće, gledanja televizije, kuvanja ili pranja. Jedino putovanje je dva puta mjesečno motorom do Tesco Lotusa u susjednom gradu. Da pogledate tamo, sve što ne možete kupiti.
Čekala je sedam mjeseci da se nađem praznici slaviti. Za tri nedelje. Te sedmice su proletjele. Sada čeka sljedeći praznik i svaki dan me telefonom pita kada ću se vratiti. Ne mogu dati odgovor. Prije svega, moram ponovo uštedjeti za sljedeće putovanje. Osim toga, moji dostupni dani godišnjeg odmora nisu neiscrpni. Dovesti je u Holandiju trenutno nije moguće.
Ovako se ova bajka raspada. Vitez u sjajnom oklopu ispada jadni ljigavac na magarcu. Hronična besparica je jedva riješena, a dosada u selu je smrtonosna. Na sreću, ona me mnogo voli i ja volim nju.
Patnja koja se zove ljubav na daljinu.
sve zvuči veoma poznato. Moja patnja se zove samo čekanje na IND
Na svu sreću ne moram da izdržavam celu porodicu.. Za sada samo moji prijatelji i naša 3 psa..
Da li ste dugo čekali IND?
5 mjeseci danas
Pa, nije uvek lako. Mnogo je prepreka koje treba savladati.
Divno napisano. Internet i Skype omekšavaju pilulu, ali je i dalje gorkog ukusa. Moja žena bi voljela da nastavi raditi u bkk jer zna da će dosada samo otežati. Tako da ću sa srećom biti tamo 3 sedmice, oni će biti ovdje 3 mjeseca, ja ću biti tamo 10 dana i onda će oni opet biti ovdje. U međuvremenu prenosimo novac za nju i pokušavamo platiti naše karte. Ali rado sam odustao od svega jer... znate...
van vidokruga, van pameti, nimalo jednostavno
Tačno je Petar I mogao biti pisac.
Mislim na 2002, zaljubio se...pokusavao da je dovedem na odmor u Holandiju,odbio tri puta...nazalost veza je prekinuta 2008,ali imam srece da brinem o svojoj ćerki [iako Ja nisam biološki otac, ali riječ je riječ. I dalje sam sretan, posebno kada sam na Tajlandu. I ne van vidokruga, van uma
U vezi sam na daljinu skoro 7 godina.
Konačno, boravišna dozvola je bila uredna i mogla je doći ovdje da živi i radi.
Međutim, odjednom su zahtjevi za novcem i pomoći od majki i ostatka porodice postali izuzetno visoki. Na kraju me ostavila zbog Tajlanđana.
Zašto? tada više ne bi bilo zahtjeva njene porodice za novcem (misli ona).
Kiselo je nakon cijelog IND cirkusa koji sam organizirao.
I dalje sam shrvan.
Veza na daljinu, NIKAD VIŠE!!
kan Petar,
Dobro i jasno rečeno istinito.
Nisam mogao bolje.
Ipak, postoje i 'tajlandski ljubavnici' koji žele da ostanu u svom selu na selu.
Koji ne moraju/ne žele da razmišljaju o životu u 'velikom gradu'.
Uveče, nakon napornog dana, sami i usamljeni u svojoj 'sobi' (nama dobro poznati oni 'kabici' koje njih 3-4 dijele, sa ventilatorom i 'wc-om' u hodniku)
dodji i probaj da spavas!!
U svom selu ima svoje ljubavi, porodicu, prijatelje i poznanike.
I znam nekoliko koji imaju i daljinski farang.
Peter,
Kako prepoznatljivo! Prepoznajem problem, ali prepoznajem i sebe u vašoj situaciji: i ja sam “Jadni farang”! I ja sam iskren i to govorim tajlandskim damama, ali oni me i dalje smatraju bogatim, a u poređenju sa njima i njihovom porodicom, to je naravno slučaj. Hvala Bogu, Buda neka je hvaljen.
Divim se vašoj inspiraciji da nastavite pisati novi i zanimljiv članak. Štaviše, velika je vaša zasluga što ste se usudili biti tako ranjivi. Compliments!
Istina, poštujem to što sam iskren i otvoren, ali stvarnost je obično nesporazum sa tajlandske strane (i naravno da bi bilo ne-tajlandski da se to izrazi. 'Nisi bogat? Mai pen rai!' Mai pen rai ammehoela!) A. Mnogo siromašnih Tajlanđana nemaju pojma o troškovima u zapadnom svijetu i nastavljaju da vide farang kao nepresušni izvor prihoda. Ako, po njihovom mišljenju, nema dovoljno pomjeranja, često je prirodna i opravdana stvar da to na bilo koji način dopune, makar samo da bi izbjegli gubitak obraza ili stvaranje kredita za budućnost, kako je već navedeno u članku. ukazuje, i stoga nije neuobičajeno da nekoliko faranga bude uključeno.
Petre, ovo je prelijepo i osjetljivo djelo i ne želim da odvratim od toga, osim toga, i ti si dosta realan koliko te poznajem, ali možda je za naivnije čitaoce dobro naznačiti da je općenito tip dogovor koji ste ovdje sklopili ne funkcionira uvijek. Tajlanđani tumače ovakve sporazume mnogo šire od Holanđana, a za Tajlanđane je nepovređivanje ljudi ipak važnije od poštenja. U slučaju djevojaka, ne bih očekivao ništa zauzvrat da izbjegnem razočaranje.
@ Roberte, ovakve dogovore je takođe teško napraviti u praksi. Uvijek se pojavi neka 'neočekivana' stavka troškova. Stoga se očekuje neka pomoć od faranga. I dalje traži ravnotežu. I postaviti granice na vrijeme.
Vrlo dobro poznat Petar, jako dosadan, sretan sam što mogu puno ići tamo, ali ni tada nije tako lijepo.
Zašto joj ne daš zanimanje kao što je uzgoj pilića, pataka svinja itd.
Za to nisu potrebna tako velika ulaganja, oni imaju šta da rade, a to donosi i novac.
Tako sam i uradio, i uskoro će ona biti nezavisna od mene.
Pozdrav karlo
Jako lepo rekao Petar! Dakle, to su stvari sa kojima se često morate suočiti kada ste u vezi sa partnerom iz daleke zemlje i o kojima nikada niste razmišljali kada je Kupid ispalio svoje strijele.
Dragi Peter
Iskrena priča, ali ljubav na daljinu ne radi.Ja živim u Isaanu godinama i stalno mi se obraća Robert Želim faranga i stalno govorim da ne znam.
Imaj prijatelje koji me posećuju ovde iz pataje i holandije i pokažu im šta sve ovde grade većina ima 2 ili 3 faranga opna postoji čak i jedna koja ima kuću u Phuketu u vlasništvu Švajcarca ali ona misli da živi sa mamom u Isaanu ali stvarno ona je lepo udata za Engleza i taj gospodin zna da ona ima Švajcarca. a istovremeno imaju koristi od toga.
Dakle, kada farang broj 1 dođe da vidi šta je sagradio, ona pokaže kuću kada dođe broj 2, ona pokaže drugoj kući da veruje, ali Tajlanđani u selu se smeju i ne govore ništa i sigurno ćute.
Sad nemam nikakvih problema sa porodicom.Oni zive u Bangkoku.Mama i tata i njihove 2 sestre i muz dodju sa Songkranom jednom godisnje pa odemo na makro i kupimo puno ribe,racica i mesa i napravimo lijepa žurka koju ja plaćam i vidim ih kako se zadovoljni vraćaju kući.Mogao bih nastaviti s pričama koje doživljavam ovdje, ali kapa dole Petru što je bio tako iskren sa svojom djevojkom.
@ Robert 48, naravno da znam te priče. Čuo sam ili pročitao stotine njih. Ipak, hvala što ste me upozorili. Oprezna sam, ali joj verujem. Niko nema garancije u životu, čak ni u zapadnim odnosima.
Zdravo Peter
Prelepa priča sa kojom se i ja mogu povezati.
Mogao sam da upoznam svoju devojku već više od 6 godina, i dovoljno sam srećan da budem sa njom 3 do 4 puta godišnje. I da, i ja joj vjerujem i ona vjeruje meni. Mislim da je i ovo neophodno, inače nikada ne bi trebalo da se upuštate u takvu avanturu. Ali da, poznajem i ljude ovdje i u okolini
koji imaju nekoliko partnera, a koji žive udaljeni samo 10 kilometara. Tako da sam i dalje veoma sretan. U novembru ćemo konačno graditi na vlastitom komadu zemlje i onda ćemo, nadamo se, zauvijek otići u raj za nekoliko godina. Sretno i tebi.
Peter hvala još jednom na tvojoj lijepoj i iskrenoj priči i raduj se pričama svaki dan
na blogu Tajlanda.
A takođe i iskreni odgovor mnogih čitalaca, i kako me je moj pokojni otac naučio,
Iskrenost je najbolja politika, i koliko god brzo laž, istina će sustići.
Ne želim da budem l * ll * g, ali šta su tačno izvesnosti/neizvesnosti bliske veze?
Nemate izvesnosti u svom životu, možete imati samo očekivanja i poverenje u svog bližnjeg, a ko radi dobro, dobro ispunjava
U principu se slažem s tobom Henk, ali ipak postoji razlika između realnih očekivanja i naivnosti. Osim toga, 'činiti dobro' je također višestruko protumačeno – na kraju krajeva, Tajlanđani čine 'dobro' tako što ne nanose štetu, dok Holanđani više vide poštenje kao 'činjenje dobra'.
Morate se malo kockati u životu, naravno, potpuno se slažem. I svuda gdje vaša veza može udariti u kamenje. Ali takođe možete ući u zamku otvorenih očiju, posebno na Tajlandu, vidite da se to dešava redovno. Ono što sam pročitao ovdje u lijepim holandskim odgovorima, kao što su 'budi jasan', 'reci situaciju', 'samo naprijed' i 'pošten je najbolja politika'; sve su to lijepi odgovori koji će dobro funkcionirati u Holandiji, ali čini se da ne daju malo računa o opštoj svijesti o tome kako stvari funkcioniraju na Tajlandu. Samo ostani svoj, naravno, ali malo prilagodi očekivanja, kažem.
Ne umanjuje prekrasan komad Khun Petera.
ti nastavi, zar ne Peter? uradi.
lično nikada nisam dobio nikakav zahtjev za podršku, ali ja sam bio taj koji je trebao biti podržan...
ali priznajem da veza na daljinu zaista ne ide, iskusila sam to nekoliko puta, i uvek se zavrsi tugom.
stavi M , motiviraj je zaista projektima koje može da uradi , koji će sve držati mentalno budnima .
moje najbolje želje i da možda bi ipak trebao donijeti neke odluke .
ali bez finansijske osnove to je prokleto teško za nju / za tebe.
posebno, što pišete tako iskreno, moje poštovanje za ovo.
Predivna prica Petre nadam se da mozes da shvatis.Kakva frka ovih dana sa IND.Nedavno sam pricao sa Belgijancem i rekao mi je: apliciraj za Schengen vizu u norveskoj ambasadi u Bangkoku.Ovako se dobija (rekao je) možete ih ponijeti sa sobom tri mjeseca (rekao je) Ali sumnjam.
I Robertova priča: ekstremne stvari se dešavaju svuda. I u Holandiji dosta, ali to ne možete pretpostaviti. Onda to nikada neće uspjeti.
U svakom slučaju, dobro ste krenuli rekavši joj tačno kako je viljuška.
U tom pogledu više ne možete biti suočeni sa iznenađenjima.
Moraće da se trudi da tu porodicu drži na distanci, ali u ESAN kulturi to nije laka stvar.Bangkokijani o tome razmišljaju veoma različito.Mnogo su tvrđi i zapadnjački orijentisani.
I ono što me toliko rastužuje je to što ovdje hodaju ljudi koji nikad nemaju priliku.. Nemaju šanse od rođenja, baš kao i tvoja djevojka kao čistačica.
Ovde se svi poslovi prebacuju na rodbinu.Moja zena redovno kaze:
bez kvaliteta osim porodice.
Pohvala za vašu iskrenu priču i TOI TOI.
U Holandiji se to zove, nije ko si, nego ko poznaješ
Možda je to luda ideja Peter, ali da li si ikada razmišljao o tome da se preseliš na Tajland i predaješ engleski? Ako imate HBO obrazovanje i engleski vam je (veoma) dobar, imat ćete posao u Isaanu.
Mislim da to nije ideja, ali vrlo dobra ideja.
Da, Andrew, barem bi to imalo više smisla. Tajland Peteru stoji kao rukavica, a da li bi i njegova djevojka mislila isto o Holandiji ako bi tamo živjela, i dalje je pitanje. Došao sam prije deset godina sa 7 kg prtljage, hiljadu dolara na kartu u jednom smjeru (za posao koji je propao u zadnji čas)
Nikad nisam ostao bez posla ni jedan dan. Zaista je moguće izgraditi potpuno novi život na Tajlandu za kratko vrijeme. Naravno, morate imati i malo sreće. Uz lošu sreću to ne ide tako..
@ hvala na razmišljanju. Tu svakako ima vrijednih prijedloga. Stalni život na Tajlandu nije moj izbor. Previše sam vezan za Holandiju za to. Razmišljam o tome mogu li raditi svoj posao na Tajlandu otprilike tri mjeseca (moj posao je uglavnom neovisan o lokaciji). To bi bio veliki napredak. Međutim, potrebno je vrijeme da se to organizira na taj način. Ovisim o klijentima (slobodne aktivnosti).
U međuvremenu ću morati da prihvatim to kakvo jeste. Srećom, s vremena na vrijeme mogu to otpisati 😉
Kako lijepo i realno napisana priča.
Takođe pomalo tužno.
Mnogo toga prepoznajem u njemu.
Hvala ti.
Gerrit
Ne verujem baš u vezu na daljinu, sadašnju suprugu sam upoznao pre oko devet godina i oboma nam se svidelo.Predložio sam joj onda da dođe u Belgiju u godinama koje sam još morao da radim, prvo na tri meseca (odbijeno dva puta) pa na šest meseci sa mogućnošću produženja (takođe odbijeno zbog nedovoljnih primanja, ali iznos koji sam preneo u evrima je na odeljenju za strance viđen kao belgijski franak) Sve je u redu što se završava pa i mi zajedno uživamo jedno u drugome u Belgiji.
Već skoro tri godine živimo na Tajlandu, ali to ne olakšava, jer onda bogati falang dolazi na Tajland i svi su sretni.
Trebalo mi je oko godinu dana da dovedem stvari u red.U početku smo sjedili ovdje svaki dan sa oko 15 ljudi koji su jeli i pili naravno.Potom sam pitao suprugu sa kim želi da živi, sa mnom ili sa porodicom. jasno je dala do znanja porodici da stvari ovako ne mogu dalje, privatnost više nije tu i cijela porodica je to shvatila i sada imamo normalne porodične odnose i pomažemo jedni drugima.Konačno moja žena nije otišla u Belgiju I trenutno ne živim na Tajlandu, jer kao što rekoh ne vjerujem toliko u vezu na daljinu i samim tim nikada nije ni započela.
To sam i uradio, od početka sam jasno stavio do znanja da mi “farangi” nismo “milionski” kako nas često nazivaju. I to je najpošteniji način. Moja djevojka je iz Udona (Suwan Khuha) i još uvijek živi tamo, radi negdje u tekstilnoj firmi i farmi za mizernu platu, mora izdržavati majku i kćer,... pa, pošto ima toliko slučajeva na Tajlandu. Ali nikada nije tražila da pošalje novac, iako svaki dan šalje 2 SMS poruke. Naravno da imamo planove za budućnost, ali sam jasno rekao da nemamo beskonačan novac. Da takođe moramo naporno raditi i mnogo žrtvovati da bismo mogli putovati. Pokazivanje brošure vašeg lokalnog Carrefoura tjera ih da na trenutak razmisle kada upoređuju cijene. Zaista nisu svi isti, ali mi “farangi” moramo biti iskreni od samog početka.
To je ljepota ovog bloga, iskrenost, koja ga čini zanimljivim, edukativnim i vrijednim divljenja.
Iskreno i lijepo napisano, uživam u vašim radovima i još bolje upoznajem tajlandsku kulturu.
Dobro napisano. Znate kako da pogodite mnogim ljudima, uključujući i mene. Ali kada pažljivo pogledam prelepu, izražajnu fotografiju, pretpostavljam da je vaša tajlandska ljubav, u članku, pomislim: Khun Peter: kakav si ti Rich Farang!! Teško je, ostaje teško, ali tamo gde ima volje postoji i način. Na tebi je, Peter.
@ Hvala Bene! Pa, svakako se osjećam privilegovano. I bogat sam siguran: bogat iskustvom, zdrav i zadovoljan.
Svi dati komplimenti su opravdani Petrom. Imam devojku Tajlanđaninu šest meseci, ona će doći u Holandiju za 2 nedelje na 3 nedelje i bila je ovde 6 nedelja u martu/aprilu. Otišao sam na Tajland u decembru i upoznao je tada, vratio sam se u februaru da proverim da li je sve ozbiljno, a nije praznična zabava i mislim da je ozbiljno.
Toliko je ozbiljno da sam odlučio da prestanem da radim 1. januara 2012. da mogu koristiti dobru šemu prije penzije (imam 57 godina). Prihodi koje imam tada su mnogo manji nego sada, ali više nego dovoljni za Tajland. Izračunali su da je jeftinije tamo živjeti veći dio godine, nego stalno kupovati karte i slati novac. Već je bilo dosta komentara o slanju novca, moja djevojka nikad nije tražila novac, a ja sam to sam započeo i sada redovno šaljem. Nikada nije tražila novac, tek kada je njena majka hospitalizovana tražila je troškove. Sada već čujem neke čitaoce kako razmišljaju “gdje sam to već čuo?”.
U oktobru ću pogledati u isaan, u blizini Nong bua lamphua, da vidim mogu li tamo iznajmiti iznajmljenu kuću po razumnoj cijeni (ako neko zna?) i da li mi se tamo zaista sviđa kraj. Sada moja djevojka još uvijek živi u Bangkoku sa svoje dvoje djece i voljela bi biti sa svojom redovno bolesnom majkom.
Vjerujem u našu vezu i ionako sam željela živjeti na Tajlandu, bez obzira na to kako se moja veza odvija. Toliko sam informacija i iskustava stekla sa tajlandskog bloga i sigurno ću to činiti i dalje, posebno sa ovakvim istinitim pričama.
Vau, nevjerovatno, biti tako otvoren i ranjiv na svom blogu prema ostatku svijeta. Naravno, vaši problemi i porijeklo ne razumiju zašto ih ne možete donijeti u Holandiju (barem jednom ili dva puta godišnje tokom 1 mjeseca). Ali sada imam mnogo više razumijevanja za sve vaše druge često fascinantne priče koje uvijek rado čitam.
Već nekoliko godina žive u Isaanu i godinama putuju tamo-amo, privremeno u NL i TH i nekoliko godina stalno u NL.
Čitajte tako često na blogu o doprinosu toj siromašnoj tajlandskoj porodici i drugim crnim tačkama, ali imam vrlo različita iskustva već 18 godina (u 2 veze i puno porodice).
Uz malo jasnoće prema porodici u Bangkoku, kao i prema Isaanu, apsolutno niko ne traži novac. Imati mnogo tajlandskih prijatelja, poznanika i porodice. Da, i mi smo najbogatiji sa najvećom kućom, ali nikome (više) ne pada na pamet da prosi novac. Istina je da obično plaćamo večeru, ali to je to.
Budite jasni jednom i svi će razumjeti, a oni koji ne razumiju će se kloniti. Ali nikada stvarno loša iskustva s tim.
Shvatite da će veza biti pod velikim pritiskom ako se možete vidjeti samo nekoliko sedmica jednom godišnje. Svaka cast sto tako dugo zadrzavas. Tada osjećaji moraju biti stvarni i novac očigledno nije u pitanju.
Ako ne osjećate ništa za definitivnu TH, pokušao bih da je odvedem u NL što je prije moguće, makar samo na 3 mjeseca. Previše bi mi nedostajala moja ljubav i nijedan skype ili internet kontakt ne može to pobijediti.
Sve najbolje. Neka uskoro nađete pravo rješenje i da bude dovoljno jaka da se odupre "teškoj" porodici i drugim ojađenim sumještanima.
Opet, lepo od vas što ste se tako otvorili.
Iskrena priča koja je i meni vrlo prepoznatljiva.
Prošlog utorka (21-6) čačkao sam usred prodornog i dirljivog dokumentarca na Canvasu o mnogim dansko-tajlandskim brakovima u Tyu, regiji na sjeveru Danske, u 3 minuta koliko sam mogao gledati dokumentarac.Već imam dosta uvida u ovu materiju, ali mislim da je šteta što nisam mogao da je sagledam u potpunosti. Dokumentarac se zove “Ulaznica za raj” i kada sam pretražio internet za više informacija vidio sam da je to zapravo dl. 2 diptiha izvjesnog Janusza Metza, prvi dio se zove “Ljubav pri isporuci” koji sam također propustio. Tražio sam na YouTube-u, Holland Doc-u i Missed Broadcast-u, ali na moju veliku žalost bez rezultata, pa ovo objavljujem u nadi da će neko ovo pročitati i ponuditi rješenje.
Više informacija :
http://programmas.canvas.be/documentaire/ticket-to-paradise/
http://programmas.canvas.be/documentaire/love-on-delivery/
dragi prijatelji mislim da je ovo lepa prica ali istinita i to nije samo na selu nego i na selu, svi zele bogatog momka koji ce morati da izdrzava porodicu jer je onda ona princeza na belom konju, Ja imam 10 godina od iste žene i imam 2 divne djece, 2 dječaka, ali ja nisam i nisam na prvom mjestu, to je porodica, a ipak znam da ona mene voli i ja volim nju i nisi mogao promijeniti da jv