Bilten iz 1608: Sijamski poslanici princu Mauritsu

Princ Maurits van Oranje – Wikipedia

Tokom šetnje Amsterdamom naišao sam na radoznalu knjigu u antikvarskoj knjižari sa naslovom Ambasade kralja Sijama upućene njegovoj ekselenciji princu Mauritsu, stigle u Hag 10. septembra 1608..

Naravno da to nisam mogao zaobići i brzo sam ga kupio da ga učim kod kuće. Ispostavilo se da je to faksimilno izdanje francuskog biltena iz 1608. godine, koje opširno izvještava o posjeti dvojice izaslanika tadašnjeg kralja Sijama dvoru princa Mauritsa u Hagu, 10. septembra 1608.! To je prvi službeni kontakt između Kraljevine Sijam i Republike i vrlo je zabavno čitati o tome, pa u nastavku donosim neke detaljne izvode iz holandskog prijevoda.

Razlog za ovu ambasadu bio je to što je tadašnji kralj Sijama, Ekathotsarot, boravio u Ayutthaya, da je želio da utvrdi da li su Holanđani (de VOC) bili pirati bez svoje zemlje, kako su mu Portugalci šapnuli, ili da imaju svoju državu sa gradovima i domovima. citiram:

„On (VOC admiral Matelief) doveo je sa sobom dvojicu ljudi od kralja Sijama, koji su došli posebno da utvrde da li su Holanđani bili pirati, kako su ih Portugalci naveli da veruju, ili su uništili gradove i kuće na imaju kopno. Dva gore pomenuta podanika kralja Sijama dovedena su dan kasnije da odaju počast Njegovoj Ekselenciji [Princu Mauritsu].

Kada su došli do vrata njegove sobe, oboje su kleknuli, stavili sklopljene ruke preko čela i nekoliko puta pognule glave na pod. Čak i kada im je naređeno da ustanu, oni su se ipak šuljali naprijed tri ili četiri koraka na kolenima, a zatim stajali, mirno pognutih glava, sve dok im Njegova Ekselencija nije pružio ruku i oni su stajali uspravno.

Cristi Popescu / Shutterstock.com

Smeđe su boje, pljosnatog nosa i prave kose, crne i grube poput konjske grive, a ne bi nosile šešir. Njihov prevodilac je mladi Holanđanin koji tamo živi šest godina da bi naučio jezik.”

Zatim se opisuje kako sijamski izaslanici predaju poklone princu Mauriceu, kao i pismo njihovog kralja u kojem ga on uvjerava da želi biti njegov prijatelj. Darovi su se sastojali od pozlaćenog oružja (štuke, koplje, arkebuze i mačevi, po dva) i dva zlatna prstena optočena rubinima i dijamantima.

“Na čemu im se Njegova Ekselencija zahvalio, izjavljujući da je on, sa svoje strane, spreman da pruži sve usluge kralju Sijama. Oni su jednostavni ljudi i tvrde da bi rečeni kralj Sijama poslao drugog, ali zato što nije poslušao, dao ga je ispeći u zagrijanom kotlu, u kojem je čamio mjesec dana dok se nije odrekao duha.

To je vrlo moćan kralj, koji ima četiri ili pet drugih kraljeva pod sobom kao vazale. Može podići XNUMX ljudi i XNUMX slonova i održava dobre odnose sa kraljem Kine, koji je najmoćniji od svih. Holanđani se nadaju da će uz njegovu pomoć ući u Kinu. Kraljevstvo Sijam je toliko ogromno da se kroz njega teško može proputovati za dva mjeseca.”

Nakon ovog sastanka s princom Mauriceom, dva izaslanika su odvedena u Amsterdam kako bi se sljedećom prilikom ukrcali na VOC brod „i vratili se svom kralju s darovima koji su sada u pripremi. Njihov jezik je veoma varvarski i veoma težak za razumevanje, kao i pisanje. Riječi se ne razlikuju jedna od druge. Njihova bijela pamučna odjeća je bez ukrasa.”

Dosadašnje praćenje posjete sijamskih izaslanika princu Mauritsu. Tako su se vratili u Siam na VOC brodu, ali istorija ne bilježi kako se to dalje odvijalo, još ne. Znamo da je Holanđanima od 1608. bilo dozvoljeno da održavaju tvornicu u blizini Ayutthaye, gdje je sada Job Hollanda nas podseća na to.