'Iza slike': roman o ljubavi, dužnosti, odanosti i prolaznosti

Kulap Saipradit (Foto: Wikipedia)

Više informacija Više informacija
"Umirem a da me niko ne voli, ali sam zadovoljan što postoji neko koga volim"
Posljednje riječi koje Kirati piše na samrti Nopphornu.

Iza slike

'Iza slike' je napisao Siburapha (pseudonim Kulaap Saipradit, 1905-1974) u godinama neposredno prije Drugog svjetskog rata. Prvobitno objavljen u ratama u dnevnim novinama, od tada je četrdeset puta preštampan kao knjiga i jedan je od najpoznatijih i najljepših romana u tajlandskoj književnosti. Godine 1985. i 2001. priča je snimljena i 2008. adaptirana u mjuzikl sa Bie the Star u glavnoj ulozi.

Priča počinje pogledom na sasvim običnu sliku koja prikazuje planinski pejzaž u Mitakeu u Japanu, s dvije male figure, muškarca i žene, koji sjede na stijeni. Nophon potom svojim riječima priča priču iza slike.

Nopphorn pada pod Kiratijevu čaroliju

Nopphorn je 22-godišnji tajlandski student u Tokiju kada je zamoljen da prati par na tromjesečnom putovanju kroz Japan. Momrachawong [titula praunuka kralja] Kirati, u dobi od 35 godina, udala se za jednako aristokratskog Chao Khun Athikaanbodi, petnaest godina starijeg od njega.

Od prvog susreta Nopphorn pada pod čaroliju prelijepe, šarmantne i inteligentne Kirati, a ta ljubav se produbljuje i procvjeta u njihovim brojnim susretima i razgovorima nakon toga. Tokom planinarenja u parku prirode Mitake, on joj izjavljuje ljubav i strastveno je ljubi. Iako deli strast, odbija je pozivajući se na svoju dužnost prema svom ljubaznom i obzirnom mužu, kojeg, inače, ne voli baš.

Nekoliko sedmica kasnije, par Kirati i Chao Khun vraćaju se na Tajland. Nopphorn piše svoja strastvena pisma na koja ona odgovara sa velikom toplinom, pokazujući svoju ljubav, a da ona to nikada nije rekla. Nopphornova ljubav blijedi, prepiska posustaje. Chao Khun umire, a Nopphorn ispisuje Kirati poruku sažaljenja.

Kirati umire, a Nopphorn pronalazi poruku s izjavom ljubavi

Nakon sedam godina provedenih u Japanu, Nopphorn se vraća na Tajland gdje se ženi Pari, svojom sedmogodišnjom zaručnicom koju je izabrao njegov otac. Ima nezgodne posete Kirati. Nešto kasnije, Nopphorn je pozvan na samrtnu postelju Kirati koja, oboljela od terminalne tuberkuloze, stalno spominje Nopphornovo ime u svojim grozničavim trenucima. Kada Kirati umre, Nopphorn pronalazi bilješku s tekstom iz gornjeg citata.

Kratka biografija ศรีบูรพา (Siburapha, doslovno 'Slavni Istok')

Rođen 1905. godine u siromašnoj porodici, pohađao je čuvenu školu za bogate, tepsirin, Napisao je niz knjiga od 1928. godine, a bavio se i novinarstvom. Za taj rad putovao je u Japan i Australiju.

Nakon rata, osnovao je 'Pokret za mir', koji se protivio Korejskom ratu i nuklearnom oružju, a također je zahtijevao ukidanje cenzure štampe. Bio je socijalista i prvo se suprotstavljao rojalistima, a kasnije vojnim diktatorima poput Phibuna i Sarita.

Godine 1951. posjetio je Isaan sa brojnim prijateljima iz 'Pokreta mira' da podijeli hranu i ćebad u Surinu tokom poplave. Po povratku u Bangkok, uhapšen je, zajedno sa stotinu drugih 'komunističkih kolovođa', i zatvoren na 5 godina.

Godine 1958. Kulaap je predvodio delegaciju u Peking. Kada su se ostali članovi delegacije vratili na Tajland, uhapšeni su i zatvoreni. Kulaap je odlučio da ostane u Kini gdje je umro 1974. Njegov sin Surapan oženio se Wanee, kćerkom Pridi Phanomyonga.

Neki odlomci iz knjige

Razgovor između Nopphorna i Kirati u bašti njihovog hotela o Chao Khunu, Kiratinom mužu.

(Nopphorn) ….'Poznajem ga dugo vremena. On je veoma fin čovek. Zato ga morate jako voljeti.'
Sada je bio red na Kirati da na trenutak zašuti. "Sviđa mi se onako kako djeca vole ljubaznog starijeg čovjeka."
„Nisi rekao ništa o ljubavi. Mislim na ljubav između muža i žene, muškarca i žene.'
„Videli ste šta sam ja i šta je Chao Khun. Velika je razlika u našim godinama. To je poput planine koja sprečava ljubav među nama i sprečava da se naša ljubav ostvari.'
"Ali ljubav između starca i mlade žene je moguća, zar ne?"
'Ne vjerujem u ljubav između dvoje takvih ljudi. Ne vjerujem da je to zaista moguće osim ako ne zamislimo da može biti, a to bi mogla biti zabluda.'
„Ali vi ste srećni u svom braku. A ipak kažeš da se ne srećete u ljubavi.'
………'Kada je žena razumno zadovoljna, ona se ne zadržava na problemu ljubavi. Šta više želi dokle god je srećna, sa ili bez ljubavi…..Ljubav može doneti gorčinu i bol u naš život…..Da li želiš da znaš zašto sam se udala za njega? To je duga priča, preduga za večeras.'
Kasnije će ispričati zašto se udala za Chao Khuna. Željela je pobjeći od opresivnog aristokratskog okruženja u kojem je bila zatvorena. Njen brak joj je dao određenu dozu slobode.

Nopphorn i Kirati planinare u parku prirode Mitake. Nakon piknika, Kirati kaže:
….'Jedva sam u stanju da se vratim.'
"Ja ću te nositi", rekao sam. Ustao sam i stavio ruku oko njenog tijela da je podržim. Blagim glasom je odbila moju pomoć, ali nisam je slušao. Kada je ustala, držao sam je za ruku, bio sam blizu nje. “Jesi li sretan?” upitao sam.
'Kada pogledam potok dolje, mislim da smo se dugo popeli. Pitam se imam li energije da se vratim.'
Primaknuo sam joj se tako da su nam se tijela skoro dodirnula. Kirati se naslonio na kedar. Osjetio sam kako nam srca snažno lupaju.
„Kada dođemo kući, napraviću crtež dve figure ovde“, rekla je.
"Tako sam srećna što sam ti tako blizu."
"A kada ćeš me pustiti da se spakujemo?"
"Ne želim da te pustim." Pritisnuo sam njeno tijelo uz sebe.
"Nopphorn, ne gledaj me tako." Glas joj je počeo da drhti. 'Pusti me. Sada se osjećam dovoljno snažno da stanem na svoje noge.'
Pritisnuo sam lice uz njene meke rumene obraze. Nisam se više mogao kontrolisati. Privukao sam je uz sebe i strastveno poljubio. Na trenutak sam pao u zaborav.
Kirati se oslobodila mog stiska i odgurnula me od sebe. …. Naslonila se na drvo i dahtala kao da je dugo hodala i umorna. Njeni rumeni obrazi bili su tamniji kao da su izgoreli od sunca.
"Nopphorn, ne znaš šta si mi upravo uradio", rekla je, a glas joj je i dalje drhtao.
"Znam da te volim."
"Da li je onda prikladno da mi na ovaj način izražavaš svoju ljubav?"
"Ne znam šta je prikladno, ali ljubav me je preplavila i skoro sam izgubila razum."
Kirati me pogledala tužnim pogledom. 'Da li uvijek izražavate svoju ljubav kada ste van sebe? Zar nisi znao da ne postoji ništa zbog čega kasnije žališ od stvari koje uradiš kad si poludeo?'

Nekoliko dana kasnije.
"Nismo se trebali sresti", rekla je Kirati sa čežnjom, više sebi nego meni. "U početku je bilo tako lijepo, a sada se pretvorilo u mučenje."

Nopphornovo prvo pismo.
“Umalo sam poludio kada je brod polako nestao u daljini i više nisam mogao vidjeti ljepotu tvog lica. Skoro sam se onesvijestio na optuženičkoj klupi kada više nisam mogao vidjeti tvoju ruku koja maše………… Tek sada shvaćam onu ​​groznu istinu da iako sam te mnogo puta pitao, nikad nisi rekao voliš li me ili ne. Znam da tvoje ćutanje nije značilo da si odbacio moju ljubav. Tako sam želeo da to jasno kažeš. Kad bi mi samo rekao da me voliš to bi bila najveća sreća u mom životu. Možete li mi ispuniti želju, molim vas?'

Kiratijev prvi odgovor pismom.
"Ako se još uvijek niste ohladili, moram vam savjetovati da svoja pisma pišete u frižideru ili napolju kada padne snijeg."

Nopphornova druga posjeta Kirati u Bangkoku.
"Kirati, imam nešto da ti kažem."
„Nadam se da su to dobre vesti. Mora da ima veze s napretkom u vašem radu.' Sa zanimanjem je čekala moj odgovor.
'Ne. To je dobra vijest, ali nema nikakve veze s mojim poslom. Siguran sam da će vam biti drago čuti da se uskoro udajem.' Izgledala je pomalo šokirano, kao da nije očekivala ovu vijest.
'Udaješ li se?' ponovi ona nesigurno. "To je dama koju ste čekali u Bangkoku, zar ne?"
"Oh, jesi li već znao?"
'Ne, nisam imao pojma. Samo sam pretpostavio. Poznajete li se dugo?'
"Ona je moja verenica."
'Od kada?' Kiratijevo lice je izražavalo sumnju umjesto da blista od sreće.
'Sedam ili osam godina. Neposredno prije nego što sam otišao u Japan.'
"Ali sve vreme dok sam bio s tobom u Tokiju, nisi mi rekao ni reč o verenici."

Na samrtnoj postelji, Kirati daje sliku Mitake Nopphornu.
"Sjećaš li se šta se tamo dogodilo, Nopphorne?"
"Tamo sam se zaljubio", odgovorio sam.
"Tamo smo se zaljubili, Nopphorn", rekla je, zatvorivši oči. 'Tamo si se zaljubio i tvoja ljubav je tamo umrla. Ali s nekim drugim ta ljubav i dalje živi u mršavom tijelu.' Suze joj kapaju iza zatvorenih kapaka. Kirati je mirno sjedio iscrpljen. Gledao sam to telo sa ljubavlju i tugom………
Kirati je umro nedelju dana kasnije. Bio sam sa njom u tim mračnim satima, zajedno sa njenim prijateljima i bliskom rodbinom. Pred sam kraj je tražila olovku i papir. Htjela je nešto reći, ali joj je glas odbio pa je napisala: Više informacija "Umirem a da me niko ne voli, ali sam zadovoljan što postoji neko koga volim"

ศรีบูรพา, ข้างหลังภาพ, ๒๕๓๗
Siburapha, Iza slike, Silkworm Books, 2000

– Ponovno objavljena poruka –