Imate li piljevinu u glavi? Kratka priča Sile Khomchaija

Glad 1957. u Isanu, koju je Bangkok negirao. 'U redu je' i 'Isaneri su navikli jesti guštere.' U godinama 1958-1964, izgrađena je brana Bhumibol (Government Sarit) i ogroman skandal u sječi drva je izašao na vidjelo. 'Prevara sa drvetom' dogodila se za vrijeme vladavine Plaeka Phibul Songkhram-a (1897-1964). Sedamdesetih nemiri sa mrtvima. Pisac je proživio turbulentne 1970-e i pobjegao u džunglu. 

Autor Winai Boonchuay (วินัย บุญช่วย, 1952.), pseudonim Sila Khomchai (Više informacija); pogledajte objašnjenje Tina Kuisa: https://www.thailandblog.nl/cultuur/kort-verhaal-familie-midden-op-weg/

---

priča (fikcija)

Najmlađi štampar pravi nered kada štampa papir. Zove se glava piljevine. Zbog njegovih grešaka, fotografije ljudi i životinja štampaju se jedna na drugu, što proizvodi neželjene efekte. Tim više što se radi o predizbornom plakatu za dečka feldmaršala diktatora, bogatog, utjecajnog rudarskog šefa kineskog porijekla. 

Štamparija je proizvodila dva ili tri različita zvuka koji su se ponavljali tokom dana. Na potisnoj ploči, dva pocinčana tlačna valjka brzo su se udaljila jedan od drugog. Bijeli listovi papira ubačeni s jedne strane bili su odštampani na drugoj strani kao prekrasni plakati u boji. 

Niska zgrada bila je ispunjena pljesnivim mirisom mastila, kerozina, papira i drugih mirisa koji su nagovještavali radove koji se tamo odvijaju. Tiho zujanje štamparske mašine nikome nije išlo na živce. 

Dječak od trinaest ili četrnaest godina sjedio je na stolici s tesnom hrpom čvrstih, neispisanih listova između koljena. Rukama je presavio veliki list na šesnaest dijelova, po jedan za svaku stranicu. Brzo je pogledao ulazna vrata kroz koja su prolazila trojica muškaraca; dvojica su mu bili šefovi. Vidjevši to, ruke su mu počele brže raditi.

„Možete li požuriti moju naredbu, šefe? Rekao sam službi dostave da će je dobiti sljedeće sedmice.' To je rekao čovjek, noseći izblijedjeli džemper uredno zataknut iza pojasa i noseći izlizanu kožnu aktovku. Drugi muškarac je bio dobro obučen u ružičastu crvenu košulju dugih rukava, zakopčanu, kravatu, crne pantalone i uglačane cipele. „Uh... Pa, budi strpljiv. Imamo puno posla u ovom trenutku.' uzvratio je neobavezno.

"Šta sad štampaš?" upitao je čovjek sa pohabanom aktovkom. 'Posteri' i trojica muškaraca otišli su do štamparije. „Zašto prvo nisi uradio moj posao? Kad sam došao sa narudžbom rekli ste da ima mjesta. Još ga ne vidim.'

Važan posao u žurbi

„Ali ovo je posao u žurbi. I plaćeno unaprijed u gotovini. Bilo je više tih poslova postera, ali se nisam usudio prihvatiti ih; Prvo provjerim ko nije platio prošli put i dođu na crnu listu.' rekao je čovjek u ružičastocrvenoj košulji, podigavši ​​jedan od svježe odštampanih listova da ih bolje pogleda.

'Hej! To je bogati rudarski šef iz mog rodnog grada. Ide li na izbore?' Iznošeni gospodin iz aktovke ispružio je vrat da bolje pogleda. 'Kako Vam se sviđa? Izgleda dobro. Lice mu izgleda dobro. Ona kraljevska odlikovanja na njegovim grudima, ne znam jesu li stvarna.'

'Mislite da su pravi... Taj smrad je prokleto bogat... Kad je feldmaršal (*) još bio na vlasti, dobro je napunio džepove. Ponudio je feldmaršalu da za njega besplatno posadi kaučuk na nekoliko hiljada raja zemlje, ali je za nadoknadu tražio sve postojeće drveće u regionu. Bila je to netaknuta šuma puna tvrdog drveta. Hiljade gumenih stabala bile su ogromne, a njihov obim je bio tri do četiri muškarca raširenih ruku. Bilo je tropskog tvrdog drveta i drugih vrsta drveta. Šuma je bila ogoljena, gola kao babunova guza...' Vlasnik pohabane aktovke ispljunuo je te riječi.

Treći muškarac je nosio košulju; stomak mu je jedva stao u šorc. Nije pokazao interesovanje za diskusiju, ali je pogledao radnu štampu i operatera. Pogledao je okolo; jedan mladić je prao štamparske ploče, debeo čovek je gurao hrpe papira, radnici su pušili cigarete dok su čekali, žena je povezivala knjige mašinom, a druga je završavala uglove.

Prišao je mladiću koji je savijao papir. Nadvisio se nad njim, ruku uz bokove, velikog trbuha naprijed i poluotvorenih usta od iznenađenja gledao je u svoje ruke. 'Ne! Ne tako...!' zaplakao je, gotovo vrisnuo. "Prvo ga presavijte na pola...lijevo, pa desno...Ne!" Njegove ruke su to uradile. Konačno je povukao kožu s dječakovih ruku.

'Zar ne vidite brojeve? Kada presavijete papir, stranice treba da idu od 1 do 16, pogledajte. Zar ne znaš brojati?' Čovjek je pokazao dječaku kako se to radi. Dječak je pratio čovjekove ruke nerazumljivim očima, kao da mu mozak ne reagira. Onda kada je poželeo da presavije papir kao čovek, ipak nije mogao.

„Ne, samo obrati pažnju. Dakle… na ovaj način.” Naglašavao je svaku riječ. List papira u dječakovim rukama iznova se iznova okretao, zgužvao.

Piljevina u tvojoj glavi?

'Šta nije uredu s tobom? Imate li piljevinu u glavi? Gledajte, svi su u krivu.' Uzeo je gotov rad i pregledao ga. Dječak je problijedio. 'Kakva šteta! Ovdje ste već tjedan dana, ali izgleda da ne možete ništa učiniti kako treba. Što možemo natjerati ovu gomilu mozgova piljevine?' Oči su mu izgledale strogo, a prijeteći glas zakrknuo. Dječak se trgnuo i slegnuo ramenima.

„Nemoj više ništa presavijati. Neka to uradi neko drugi. Idi spakuj knjige. Riješite se te zbrkane gomile. Kakav idiot! Jučer sam ga zamolio da kupi prženi pirinač sa soja sosom i dobio pržene rezance sa jajetom!' gunđao je debeli. Dečak se još više zgrčio kao da se želi sakriti od tih neprijatnih reči. 

Zašto ovo nije tako lako kao sadnja žita negdje u Loeiju? Napravite rupu u zemlji, ubacite tri ili četiri sjemenke i udarite malo pijeska na vrh. Čekaš da padne kiša. Listovi koji izbijaju iznad zemlje su predivno zeleni…

'Čovjek je prikupio dovoljno kapitala da otvori rudnik. Prodavao je rudu i legalno i ilegalno. Toliko se obogatio da niko o njemu ne brine', nastavio je čovjek sa izlizanom aktovkom na drugom kraju radnog prostora.

Da li zaista imam piljevinu u glavi? Mladić je o ovome razmišljao s hrpom papira u rukama. Učiteljica u školi mi se rugala i jednom rekla da mi je teže pomoći nego vući drvo za krošnju. Majka je takođe nemilosrdna; izbacila me iz kuće čim je ujak rekao da će me naučiti kako da zarađujem za život. Nedostaje mi moja džukela; ko ga sad hrani? Mora li opet hvatati guštere da bi jeo? Anksioznost i frustracija ispunili su mu um. To ga je još više zbunilo. Možda se količina piljevine povećala i ona mu je sve više težila u glavi?  

Trideset primjeraka u paketu. Napravite dva reda i prebrojite ih... Ne, ne tako. Stavite petnaest leđa jednu pored druge. Presavijte po dužini i pritisnite ovdje… Zatim uzmite drugu dužinu i pritisnite…'. Debeli mu je opet pokazao kako se pakuje. Njegov glas i način ponašanja još više su deprimirali dječaka. 'Presavijte dno u trougao... Pogledajte, tako i tako.... Pokušajte se riješiti malo te piljevine u glavi.'

Dječak je usporio i željno pratio akcije. Uredno je rasporedio odbijene listove koji su korišteni u prvom izdanju. Raznobojni listovi. Ponovljeno štampanje dovelo je do loših boja. Slike su prelazile jedna preko druge i jedna na drugu. Imaš glavobolju od toga. “Prebrojite knjige i spustite ih. Čvrsto savijte papir za umotavanje…”

“Da li ovaj čovjek ima šanse?” To je šef u ružičastoj košulji pitao čovjeka sa iznošenom aktovkom. “On lako pobjeđuje. On ima moć u tim okruzima i toliko sljedbenika da padaju jedni na druge. On kupuje struju donacijama. Čak i guverner ima visoko mišljenje o tome.' 'Aha! zarežao je i uzdahnuo gazda.

Dječak je nastavio sa svojim poslom. Debeli je pobjegao i oporavljao se od te nemilosrdne kazne. Nehajno je pogledao svaki list papira. U ovoj fazi štampanja, sve figure i sve boje štampane jedna na drugoj kao da su oduzele njegov bes.

Scena na samom dnu štampe bila je travnati teren. Vidio je vodene bivole i palme. Njihova boja je bila sivo-smeđa ili izblijedjela zelena jer je slika na vrhu bila niz visokih zgrada. Prešavši ga ugledao je električno svjetlo. Ostali dijelovi su bili previše nejasni. Fokusirao se na vodenog bivola. Njegova majka je radila sa vodenim bivolima i na polju pirinča i jako mu je nedostajala. Je li joj glava bila puna piljevine kao i njegova?

gola fotografija

Na sljedećem listu polje. Nema šarana. Gola manekenka ležala je na leđima ispod sjenovitog drveta. Izgledalo je kao središnja stranica časopisa koju je ujak sakrio ispod jastuka. Fotografija u slabo plavoj boji. Na njoj je bio i portret čovjeka, grudi su mu bili puni medalja i masnim slovima na vrhu. Dječak je čitao poruku slovo po slovo, polako, kao da je piše. GLASATI ZA …. Gola žena je sjedila uspravno između njegovih obrva.

“Kockarnice... borovi... On je u svemu. Od običnog 'zboka' (**) postao je bogati rudarski šef, prljavo kopile. Pogledajte koju je fotografiju odabrao za predizborni plakat; lice mu je izrezano kao šljunčana staza.' Vlasnik iznošene aktovke još je pričao o slici na posteru.

Knjige su sada bile spakovane u kvadratne blokove. Dječak je napravio veliku gomilu toga. On to ranije nije radio i bio je to težak posao. Poslednji odbijeni list bio je kao poster za tajlandski film. Dobro se sjećao tajlandske filmske zvijezde Soraphong (***) s pištoljem u ruci. Ko bi mogla biti ta heroina? 

Pokušao je da pronađe njeno lice, ali ono je bilo skriveno ispod glave, crne kose i briljanta, čoveka sa medaljama ispod koje je sijalo GLASAJ ZA... PARTIJA. Vidio je par dobro oblikovanih nogu i bilo je teško razaznati kome pripadaju, Charuni ili Sinjai, vidio je gomile novčanica na čovjekovom nosu i Soraphongov pištolj za koji se činilo da je ciljao čovjeku u čelo.

Dječak je osjetio olakšanje. Njegov novi zadatak prošao je bez problema. Vidjevši filmske postere ga je razveselilo. Pomislio je na sve one tajlandske filmove koje je gledao. Heroj je uvijek bio ratnik, pristojno ljudsko biće, koje se žrtvovalo i svi su mu se divili. Već je sanjao o karijeri kao…

"Njegovi rivali će podivljati", rekao je čovjek u košulji boje ruže. "Da, i svi Tajlanđani također." Čovjek sa pohabanom aktovkom se složio. Debeli se osvrnuo oko sebe da vidi da li je sada sve u redu; vratio dječaku i on je ponovo osjetio napetost. Ubrzao je i pažljivije prebrojao brojeve. 

Sada se osećao srećnije. Mogao je iznova i iznova gledati dokaze i oni su mu otkrili skrivene priče. Misli su mu išle dalje od zagušljivosti one male zgrade tamo. Ti listovi papira bili su jedini prijatelji koje je tamo imao, iako nisu bili njegov mali pas koji živi guštere; ove listove papira koje je štampač ubacio u štamparsku mašinu da testira kvalitet mastila i fotografija i koji je upio ostatke kerozina koji je ostao nakon čišćenja upotrebljenih boja.

„Voleo bih da znam, duboko u svom srcu, kakvi su mu planovi sada kada želi tu poštu samo od sebe...“ promrmljao je šef s druge strane fabrike.

Ruke su mu se malo tresle dok je spuštao novi komad papira za umotavanje. Pljesniva zgrada sprečavala ga je da pogleda u plavo nebo i zeleni greben. Bio je uronjen u zujanje mašina i u svoju tjeskobu. Ali uprkos tome, nije mogao da suspregne osmeh.

Ta jedna odštampana slika bila je toliko jasna da se ništa nije moglo dešifrovati. Činilo se kao namjerno napravljen otisak gdje je sve došlo na svoje mjesto. Nije bilo deformiteta ili blijede tačke. I ispričala je čudnu priču. Može li se ovo zaista dogoditi običnom čovjeku? Pustio je da uđe. Odjednom je uvidio vezu sa svojim položajem. Njegov smisao za humor je preuzeo; urlao je od smijeha.

Dakle, unutrašnjost njegove glave bila je samo piljevina. A tip sa slike...pa, glava mu je bila u gorem stanju. 'Idiote! Šta se smeješ, Sawdustbrains? Što si otkrio, Piljevina?' Debeli je isprva izgledao sumnjičavo, ali se nije mogao suzdržati i vrisnuo je. Dječak nije prestajao da se smije, ali nije dao koristan odgovor. 

'Njegova glava... to...' Odgovor je dolazio u napadima. Njegovo tijelo se treslo od njegovih emocija. Zvuk je dopirao do druge strane radnje i odvratio pažnju muškaraca. Čovjek sa aktovkom pogleda dječaka. Njegovi nekontrolisani gestovi i histerični smeh bili su zarazni. Čovjek s aktovkom je shvatio da je nešto posebno i prišao je. Kada je ugledao fotografiju, prasnuo je u nekontrolisani smeh.

'Ima crve u glavi... crve...!' Stalno se smijao ovoj nevjerovatnoj okolnosti. Na fotografiji je prikazano gnijezdo crva na sredini glave čovjeka i odmah ispod podebljanog natpisa GLASAJ ZA.... Puzali su jedno preko drugog dok nisu formirali loptu. Ali ono što je bilo još upečatljivije bilo je to što su mu neki crvi puzali preko ruba usta, iz nozdrva i iz ušiju, čineći da izgleda kao leš s bogato ukrašenim grudima - mrtvaca širom otvorenih očiju i lica u savršenom zdravlju.

-O-

Izvor: The South East Asia Write Anthology of Thai Short Stories and Poems. Antologija nagrađivanih kratkih priča i pjesama. Silkworm Books, Tajland.

Naslov na engleskom 'Sawdust brain and the wrapping paper'. Preveo, uredio i donekle skratio Erik Kuijpers. 

(*) 'Feldmaršal' se odnosi na Thanoma Kittikachorna, diktatora od 1963. do 1973., koji je morao podnijeti ostavku nakon nereda u Bangkoku 14. 10. 1973. Na koga se podrazumijevaju bogati Kinezi se naravno ne spominje, ali priča upućuje na Plaek Phibul Songkhram. On je kineskog porijekla i umiješan u skandal oko sječe. (Hvala Tinu Kuisu.)

(**) Chink; uvredljivi i diskriminatorni izraz zlostavljanja za Kineze, a ponekad i za sve istočne Azijate. 

(***) Soraphong Chatree, 1950-2022, tajlandski filmski glumac. Charuni (Jarunee Suksawat) i Sinjai (Sinjai Plengpanich) isto.