Zvjersko ponašanje, kratka priča Khamsinga Srinawka

Naravno, znam da si ovisan o drugima dok si živ, ali nikad nisam pomislio da ćeš morati nekome biti zahvalan što si umro. Pogotovo u vezi sa svojom smrću, nikada se nisam mogao sjetiti razloga zbog kojeg bih bio ikome zahvalan na tome; barem: dok se to stvarno nije dogodilo. Te noći sam znao da sam duboko dužan nekome koga nikad nisam upoznao i čijeg imena sam jedva mogao da se setim.

Ljudi ponekad govore o 'upozorenju', a češće nakon što se to zaista dogodilo, posebno kada je u pitanju smrt. Razmišljao sam o događajima od prethodnog dana, pa čak i danima ranije, ali nisam mogao da se setim ničega što bi ukazivalo da je moj red da umrem. Da, bilo je nečega, ali nisam to shvatio kao znak.

Pio sam kafu u kafiću kada je neko došao i sjeo za moj sto. Bio je agent životnog osiguranja koji je bio impresioniran vlastitim tehnikama prodaje. Veoma umiljato, kombinovao je lukavstvo svinje sa uglađenim govorom profesionalnog govornika; cvilio je zbog moje smrti i pokušao da me natera da se osećam depresivno zbog patnje moje porodice ako ne sklopim polisu sa njegovom kompanijom.

Ali kada bih svaki prodajni oglas agenta za osiguranje morao da vidim kao predznak moje nadolazeće smrti, tada bih davno umro... Kao i uvijek, njegov misteriozni tok statističkih podataka me je slomio, sve dok nakon nekog vremena nisam umoran od slaganja s njim; štaviše, prijatelj je prekinuo njegovu priču. "To je možda istina, ali zašto mnoge osiguravajuće kompanije bankrotiraju prije nego što njihovi klijenti umru?" To je bila bolna tačka! Policajac je ustao i otišao.

Bioskop i vojne kurve

Prošao sam pored bioskopa. Ispred plakata današnjeg filma stajala je grupa ljudi. Japanski film o samuraju mačevaocu. Hteo sam to da vidim. Bio je to dobar film. Bio sam potpuno zanesen herojem, hrabrim i predanim vitezom koji je u samrtnim mukama završio nasred autoputa.

Gladan! Zaustavio sam se kod tezge, ali prije nego što sam mogao naručiti, prijatelj je pokazao na moj auto. 'Ambasadorove žene stoje oko vaših kolica. Možda bi se 'otmjene dame' željele provozati?'

Gledali smo u dvije djevojke koje su stajale u hladu drveta. Bile su obučene u crvene minice koje su počinjale ispod pupka i završavale iznad koljena. Debele pletene majice jedva su pokrivale njihove crne grudnjake. Moj prijatelj se našalio na to i ukazao na to damama, možda da im kaže da sam ja vozač tog neovlaštenog taksija. Nisam još razmišljao o tome kada su njih dvoje krenuli prema meni.

Na povratku sa pijace u blizini kampa našeg saveznika, gde sam ostavio dame, pomislio sam na izraz koji je moj prijatelj upotrebio: supruge ambasadora, koji je zasmejavao ljude. Pitao sam se da li drugi jezici imaju izraze za to, isto tako svijetle i podrugljive. 

Ko je smislio taj nadimak za ova vojna derišta? Da li je bilo gađenje prema ovim unajmljenim ženama ili prema stranim vojnicima koji su vrvjeli u bordelima i kućama za masažu? 

Nije mi bilo prvi put da sam imao ove dame u taksiju. Zaista nemam ništa protiv njih. Mogu da te učine nesrećnim, verujem, ali ako nisi pažljiv, od skupe hrane se može i razboleti. Ako je istina da kurve donose nesreću čovječanstvu onda na svijetu ne bi ostalo ništa. To bi značilo kraj nelicenciranih hotelskih kombija, autobusa, vozova, aviona i taksija... Od tezge sa hranom do najskupljeg restorana, od zlatare do radnje četkica za toalet, od lokalne državne službe do vlade, ima mesto gde ljudi ne poznaju ove dame?  

Tajlandska lutrija

Zbog vrućine sam zadremao i probudio se uz radio koji je objavio rezultate lutrije. Odvezao sam se do kafića gdje je već sjedilo nekoliko prijatelja. Da li sam već kupio srećke? Da, već sam to imao, sa različitim završnim brojevima; Naručio sam kafu i otišao da slušam izvlačenje.

Nismo brinuli o pobjedničkim brojevima i nismo baš provjeravali naše tikete. Više smo radije kockali na licu mjesta posljednje brojeve prve, druge i treće nagrade. Kao i obično, motao sam se tamo i otišao kući u mraku, umoran i žao što sam prokockao novac.

Putnici!

U blizini autobuske stanice vidio sam monaha kojeg sam poznavao; Mislio sam da živi na putu do moje kuće. Nisam htio od njega tražiti novac i dobio bih neku 'zaradu' kad ga dovedem kući. Ali morao je da ode na neko daleko mesto, pa sam ga ostavio. Upravo sam ulazio u auto kada su tri muškarca istrčala sa autobuske stanice i pitala cijenu za vožnju do odredišta. Tražio sam 150 bahta i to je duplo više od uobičajene cijene.

Na moje iznenađenje, sva trojica su ušla. Pošto je i monah morao da ide tim putem, pitao sam da li mogu i njega da povedem. To je bilo u redu. Bio je zapanjen, ali je onda promrmljao blagoslov i ušao.

Stigli smo do periferije grada i shvatio sam koliko je bilo kasno kada sam vidio polumjesec kako slabo sija. Put je išao od krivine do krivine, ali ja sam to znao kao svoj džep. Put je bio star dvije godine i bio je najbolji put koji se danas mogao napraviti, a svaki zavoj i mostobran obilježen je reflektirajućim upozorenjima. Zabavljao sam se s tim iako sam zapravo bio malo lijen tog dana. Pa dobro, dobio sam 150 bahta i neke zasluge uzimajući monaha besplatno...

Dva karabaa na putu…

Usporio sam iza krivine i ponovo ubrzao na pravoj cesti. Odjednom je monah vrisnuo. Dva karabaa su išla jedan za drugim iz žbunja na cestu. Dok sam skrenuo na drugu stranu ceste, ugledao sam stražnji dio kamiona koji je miruo u svojim farovima.

Nisam više mogao kočiti. Okrenuo volan i udario u ogradu mosta. Vrata auta su bila razbijena i ja sam leteo kroz vazduh. Završio u polju pirinča. Čuo se krik bola, jauk, vapaj u pomoć, ali je polako postajalo sve slabije.

Bila je to teška nesreća. Da je anđeo sjedio u mojoj stolici, dogodila bi se i nesreća. Bio sam potpuno izbezumljen i nisam mogao pomoći sebi, a kamoli ostalima.

Odjednom sam primijetio ljude kako trče i vidio ih kako sijaju svojim baterijskim lampama. Četiri ili pet ljudi podiglo je stvari koje su pale iz automobila. Neko sa druge strane auta je počeo da stenje i oni su prišli. "Ovaj ovdje još nije mrtav." rekao je neko. Onda sam čuo udarac nečeg tvrdog, cigle ili kamena, dva puta udarivši u lobanju. 

Grčevi samuraja mačevaoca u filmu govorili su mi šta dalje. Okrenuo sam glavu pravo i zadržao dah. Usta su mi bila otvorena, oči su mi zurile u prazno, a ukočeni prsti posegnuli su za nebom. Tačno na vrijeme! Dve senke su se približile i pomerile se iznad moje glave. Otkinuli su mi sat i skinuli zlatni lančić s vrata. Glas je viknuo 'Neko dolazi' i oni su nestali u noći.

Duboko sam udahnuo i pogledao oko sebe. Vidio sam neke lampione kako se približavaju. Neki od tih ljudi su nosili lopate i noževe kao da hvataju žabe. Jedan od njih je osvetlio automobil. „Zaboga, monah,“ rekao je. 'Monah se zaglavio u autu. Čini se kao...'.

Glas je odgovorio 'Da, i bio je bogat. Gdje mu je torba?' Čuo sam buku kako otvaraju vrata auta. Pomislio sam na mačevaoca iz filma i ponovo se počeo praviti mrtav. Oči zatvorene i usne okrenute prema unutra, a prsti rašireni kako bi mogli da zgrabe moj prsten bez da mi odseku ruku.

Grupa je počela uzbuđeno da traži stvari mrtvih dok nije stigao automobil. Čuo sam "policija". Pokušao sam sjesti, ali nisam mogao; boljelo me cijelo tijelo i mislio sam da sam nešto slomio. Policajac je svojim svjetlom obasjao tijela, a neko je viknuo: "Vidi, naredniče, izgleda kao jedan."

Narednik i ostali pogledali su jednog od mojih putnika i potvrdili prvo mišljenje. 'Da, to je Tigar. Ne morate se više bojati toga.' "Ali hoćemo li dobiti nagradu?" "Naravno, ako vam pokažemo kako smo ga našli." 'Pa, polako. Napravite rupu u njegovoj glavi; u svim glavama...'

Ponovo je postalo tiho. Prestao sam da razmišljam o samurajima, fokusirao sam se na statuu Bude i počeo da se molim. "Ne budi glup", reče prvi glas. Policijski službenici su izvršili uviđaj na mjestu nesreće. Iz njihovih riječi sam zaključio da je riječ o grupi bandita. "Koliko ih je uopće bilo?"

"Čovjek koji je opljačkan rekao je šest." 'Onda nam nedostaje jedan. A kada nam se pridružio taj monah?' Prvi put u životu osjetio sam gađenje što sam iz ljudske rase. Mogao bih plakati.

Psi su lajali. Svi seljani bi sada znali šta se dogodilo. Vrata su se otvarala i zatvarala dok su ljudi stajali da gledaju. Njihovi tranzistorski radio-uređaji puštali su kantri muziku i propoved o Budinoj poruci.

(1969)

Sukob, Vidjeti više, od: Khamsing Srinawk, The Politician & Other Stories. Prevod i priređivanje: Erik Kuijpers. Tekst je skraćen.

Objašnjenje; อุบัติ znači nešto poput 'da se desi', da ti se dogodi. Druga riječ โหด znači 'okrutan, brutalan'.

Za objašnjenje autora i njegovog rada pogledajte: https://www.thailandblog.nl/achtergrond/verhaal-khamsing-srinawk/