Hramovi Mae Hong Sona
Kad sam prije više od trideset godina prvi put posjetio Mae Hong Son, glavni grad najrjeđe naseljene pokrajine u Tajlandu, odmah sam se prodao. Tada je to bio jedan od najnetaknutijih i najzabačenijih gradova u zemlji, ušuškan između visokih planina i do kojeg je bilo teško doći iz Chiang Maia cestom koja kao da je vječno vijugala u oštrim zavojima između strmih, gustim šumom obraslih padina.
Knjiga koju sam kupio gotovo odmah nakon objavljivanja bila je "Susreti na istoku - svjetska povijest" Patricka Pasturea, profesora europske i svjetske povijesti na KU Leuven.
Nikada nisam skrivao svoj afinitet prema Chiang Maiju. Jedna od brojnih – za mene već privlačnih – prednosti 'Ruže Sjevera' je velika koncentracija zanimljivih kompleksa hramova unutar starih gradskih zidina. Wat Phra Sing ili Hram lavljeg Bude jedan je od mojih apsolutnih favorita.
Nizozemska ratna groblja u Kanchanaburiju
Posjet ratnom groblju Kanchanaburi je zadivljujuće iskustvo. U blistavom, svjetlucavom svjetlu Brazen Ploerta koji nemilosrdno plamti iznad nas, čini se da red po red jednolikih nadgrobnih spomenika čistih linija na podrezanim travnjacima dopire do horizonta. Unatoč prometu u susjednim ulicama, ponekad zna biti vrlo tiho. I to je super jer ovo je mjesto gdje se sjećanje polako ali sigurno pretvara u povijest...
Nemojte samo reći stupa chediju
To jednostavno ne možete propustiti u Tajlandu; chedi, lokalna varijanta onoga što je poznato u ostatku svijeta - s izuzetkom Tibeta (chorten), Šri Lanke (dagaba) ili Indonezije (candi), kao stupe, okrugle strukture koje sadrže budističke relikvije ili, kao u nekim slučajevima također i kremirane ostatke Velikana Zemlje i njihovih rođaka.
Phra Mae Thoranee: poštovana božica Zemlje
Phra Mae Thoranee ili Nang Thoranee, božica zemlje budističke theravada mitologije. Obožavana je i poštovana u Mianmaru, Tajlandu, Kambodži, Laosu i Sipsong Panni u Yunnanu. U Tajlandu je izvor štovanja, posebno u Isanu, na sjeveroistoku Tajlanda.
Tajlandske nacionalne i druge knjižnice
Sve je počelo u sedmom stoljeću prije Krista s tisućama glinenih pločica kralja Asurbanipala u Ninivi. Zbirka tekstova koja je sustavno sređena i katalogizirana i na taj je način nastavljena dvadeset i osam stoljeća, iako uz pokušaje i pogreške. Tako je najstarija knjižnica bila ona dobrog starog Asurbanipala, najmlađi pridošlica je internet.
I tu se opet pojavljuju tragači za zlatom!
Prethodno sam pisao na Thailandblogu o tajlandskoj verziji čudovišta iz Loch Nessa; uporan mit koji se pojavljuje redovito kao sat. Iako u konkretnom slučaju nije riječ o pretpovijesnom vodenom biću, već o još maštovitijem golemom blagu koje su japanske trupe u povlačenju navodno zakopale u blizini zloglasne burmansko-tajlandske željeznice krajem Drugog svjetskog rata.
Nepoznata željeznica smrti
Lung Jan već nekoliko godina radi na knjizi u kojoj pokušava rekonstruirati gotovo zaboravljenu priču o romuši. Romuša je bio skupni naziv za dobrovoljne i prisilne azijske radnike koje je japanski okupator zapošljavao na izgradnji i održavanju tajlandsko-burmanske željeznice, koja je ubrzo i s pravom postala poznata, odnosno zloglasna, kao zloglasna Željeznica smrti , željeznica smrti...
Wat Saphan Hin je vrijedan strmog uspona...
Bože.. kako sam se znojila tog dana... Jednog prekrasnog proljetnog dana 2014. krenula sam na jednom od bicikala, ofarbanih u upečatljivu Barbie ružičastu boju, koje je Tharaburi Resort stavio na raspolaganje gostima, u ono što je poznato kao Western Zone iz povijesnog parka Sukhothai.
O budnom psu i usnuloj princezi
Na mnogim mitskim mjestima u Tajlandu mogu se pronaći čudne, često fantastične formacije stijena koje potiču maštu. Velik broj ovih bizarnih, ekscentričnih fenomena može se otkriti u Sam Phan Boku, koji se također - i po mom mišljenju nije sasvim pogrešno - naziva Velikim kanjonom Tajlanda.
Čudne vijuge i repići: podrijetlo tajlandskog pisma
Moram nešto priznati: prilično govorim tajlandski i, kao stanovnik Isaana, sada također - nužno - imam pojmove o laoskom i kmerskom. Međutim, nikad nisam imao energije naučiti čitati i pisati tajlandski. Možda sam previše lijen i tko zna - ako budem imao puno slobodnog vremena - možda i bude jednog dana, ali do sada mi je ovaj posao uvijek odgađan... Čini se i tako prokleto teškim sa svim tim čudnim stvarima uvojci i kikice…
Boonsong Lekagul rođen je 15. prosinca 1907. u etničkoj kinesko-tajlandskoj obitelji u Songkhli, na jugu Tajlanda. Ispostavilo se da je vrlo inteligentan i radoznao dječak u lokalnoj javnoj školi te je slijedom toga otišao studirati medicinu na prestižnom sveučilištu Chulalongkorn u Bangkoku. Nakon što je ondje 1933. s pohvalom diplomirao kao liječnik, zajedno s nizom drugih mladih specijalista pokrenuo je grupnu praksu iz koje će dvije godine kasnije nastati prva klinika u Bangkoku.
Wat Chang Lom, autsajder u Sukhothaiju
Wat Chang Lom dio je neizmjerno velikog povijesnog parka Sukhothai, ali je izvan najposjećenijeg i vrlo turističkog dijela. Već sam istraživao povijesni park najmanje tri puta prije nego što sam slučajno otkrio ovu ruševinu hrama dok sam vozio bicikl od odmarališta u kojem sam odsjeo.
Lampang je više nego samo Wat Phra That Lampang Luang
Lampang je stoljećima bio važan grad u sjevernoj kneževini Lanna. Smješten na obalama rijeke Wang, između brda Khun Tan na zapadu i brda Phi Pan Nam na istoku, Lampang je bio na strateški važnom raskrižju cesta koje povezuju Kamphaeng Phet i Phitsanulok s Chiang Maijem i Chiang Raijem.
Ayutthaya 'običnog' čovjeka (i naravno žene)
Ogroman problem za svakoga tko pokušava razumjeti povijest Tajlanda je taj što je historiografija ili historiografija bila monopolizirana više od dva stoljeća i do danas od strane tajlandske elite općenito, a posebno monarhije. Oni i samo oni su napravili državu ovakvim kakva jeste. Svatko tko se usudi dovesti u pitanje ovu teoriju je heretik.
Prikaz knjige: Kraljevi Ayutthaye
Svatko tko se želi baviti ozbiljnim povijesnim istraživanjem Siama suočava se s istim problemom. Kad su Burmanci 1767. godine uništili sijamsku prijestolnicu Ayutthayu, u plamenu su izgorjeli i državni arhivi i najvažnije knjižnice. Zbog toga je vraški teško ispravno rekonstruirati, a kamoli interpretirati, povijest Sijama prije 1767.