Englezi holandskih iseljenika

Često optužujemo – ne sasvim nepravedno – Tajlanđane, uključujući i na ovom blogu, da loše govore engleski ili da ga uopće ne govore.

Ovladavanje govornim i pisanim engleskim jezikom neophodno je Tajlanđanima za opstanak u međunarodnom (poslovnom) svijetu. Generalno, postoje pozivi za bolje obrazovanje engleskog jezika Tajland i malo se toga može reći protiv toga.

Ali šta je sa Englezima od nas Holanđana? Pa, možete sa sigurnošću reći da je i to znanje beznačajno i „ne preterujem“. Skloni smo se hvaliti svojim gotovo mitskim znanjem jezika, ali „od toga se ne kuca drvo“. Poznavanje jezika? Ko još uvijek govori riječ njemačkog ili francuskog, a engleski je - kako smo to nekada zvali - često ništa više od ugljenog engleskog.

U svojoj poslovnoj prošlosti, sunarodnjake koji govore engleski odmah sam mogao prepoznati po loše prevedenom holandskom, koji često nije bio ništa bolji od automatski prevedenog korejskog priručnika, a da ne spominjem izgovor. “Idi svoju bandu” i “Držim te na vrhuncu” ne trebam objašnjavati, niti trebam objašnjavati “učini mačku pametnom” ili “nema ništa na ruci”. Šta kažete na “padnem s vratima u kući”, “šta to izlazi”, “držim to u rupama”.

Holandski iseljenici i posjetioci također često govore loš engleski, što je potpuno nerazumljivo Tajlanđanima, koji već imaju poteškoća s tim jezikom. Moglo bi se reći da je nivo obrazovanja mnogih iseljenika nizak, ali da "ne seče drva", jer visoko obrazovani Holanđani slabo vladaju i engleskim jezikom.

Rik Smits, holandski lingvista, nedavno je napisao članak u Volkskrantu u kojem se zalaže protiv upotrebe engleskog na univerzitetima i fakultetima. „Decenijama čitave sale za predavanja brbljaju na nerazumljivom holandskom jer u prostoriji može biti stranac (to može biti Italijan, Argentinac ili Alžirac, mi smo velikodušni u vezi s tim).“ Nijedna druga zemlja namerno ne šteti sopstvenom cvetu tako ozbiljno. Engleski je hendikep jer učenici, čak i ako im je engleski onoliko dobar koliko misle (quod non), nepotrebno moraju posustajati na jeziku koji nije njihov. Osim toga, engleski jezik nastavnog osoblja je uglavnom na standardnom nivou."

Od toga mogu imati koristi i naši ministri, o tome je čak napisana i knjižica: „Uvijek dobijem svoj grijeh“, u kojoj su na engleskom jeziku navedene greške holandskih ministara.

Ne, „ja sam šta“ sa jezičkim veštinama Holanđana, takođe u Tajland. Izađite na noć u Walking Street ovdje u Pattayi, posjetite A gogo bar sa djevojkama koje vise sa hromiranog stuba i „moja svinja je stajala ukočena u potoku“. Popijete malo previše i “prešao sam skoro preko vrata”.

Dakle, prestaću, jer mi “izvlači nos”, drugim rečima, ne moramo toliko kriviti Tajlanđane kada je u pitanju njihovo poznavanje engleskog jezika.