Josip u Aziji (15. dio)

Inače prometni Beach Road

Iako nemamo što zamjeriti našem hotelu s prostranom en-suite sobom s velikim balkonom i pogledom na more, ipak ga pomalo doživljavamo kao da smo zarobljeni u Tajlandu.

Svugdje je vrlo tiho, ali srećom, poneki restoran je tu i tamo otvoren da usluži nekoliko kupaca.

Večeras, u velikom Avani Resortu, pijanista je svirao u salonu za jednu publiku. Ugodno je drugačije, ali mi smo se pomirili s činjenicom da ćemo najvjerovatnije morati ostati u Pattayi na neodređeno vrijeme. Jedina utjeha koju imamo je saznanje da u Holandiji nije ništa bolje. Možda smo čak i privilegovani ovde. Ne odustajemo i ostajemo optimisti. Srećom, i moja draga drugarica je preboljela početni šok i također ostaje razumna i mirna u vezi s tim.

Malo šok

Večeras smo razgovarali sa Amerikancem koji je također odsjeo u našem hotelu. On je rekao da će se ovih dana razgovarati i o privremenom zatvaranju hotela jer je, kako je rekao, trenutno zauzeto samo devet soba u ogromnom hotelu. Međutim, na recepciji nisu znali ništa o tome. Vidjet ćemo i već imamo drugi smještaj na umu. Ostati miran je sada moto.

Onda

U našem hotelu nema posebnih opcija za ručavanje, pa hodamo Drugim putem gdje je također vrlo tiho i gotovo da nema prometa. Nasuprot čuvenog Mike's Shopping Hall-a idemo do arkade s druge strane gdje sedi nekoliko ljudi na uglu jedne jednostavne zalogajnice i dok hodamo dalje primjećujemo da je tu sve zatvoreno osim švedskog restorana u kojem smo dočekuju raširenih ruku čime se broj gostiju povećava na šest.

Vraćajući se do hotela kupujemo još jednu bocu Jacob's Creek Shiraz Caberneta kako bismo što ugodnije proveli veče u našoj sobi. Primamo FaceTime telefonski poziv iz Las Vegasa i tamo je također tiho; čak i na čuvenom Stripu, čujemo.

Golubovi umjesto ljudi na plaži

Svijet se promijenio!

Srećom, odlično spavamo i teško ustajemo iz kreveta ujutro. Ali pomisao na kraljevski doručak koji nas čeka i rashladni tuš nas budi.

Popodne šetam Beach Roadom naoružan fotoaparatom da napravim neke fotografije. Više ne prepoznajete inače prometnu ulicu i plažu. Prazne ležaljke, sklopljeni suncobrani, tu i tamo štand s pićem ali bez mušterija, ukratko; jedva da se živo biće može vidjeti na plaži.

Ili barem zato što se golubovi veselo brčkaju okolo i bukvalno im ne smeta korona virus. Ipak, tišina ima i dobru stranu jer su svi ljubazni, a prolaznici se veoma prijateljski pozdravljaju. Čini se kao da se ljudi osjećaju povezanije jedni s drugima zbog nastale situacije.

Zalazak sunca

Oko pola osam uveče gledamo prekrasan zalazak sunca i topli sjaj koji se nakon toga nadvija nad morem.

Nakon što smo cijeli dan proveli u hotelu uz kraću pauzu, odlazimo u jedan od rijetkih restorana koji još uvijek radi u večernjim satima kako bismo pobjegli od svega. Tako da nećemo umrijeti od gladi, a neće biti ni boce vina u našoj prekrasnoj sobi. To je samo neizvjesnost o tome šta će se dalje dogoditi, ali mi održavamo raspoloženje.