Strani nastavnik na Tajlandu...
Prije nekog vremena komentator bloga je napisao: 'Kao strani učitelj na Tajlandu, neko si može priuštiti malo ili ništa na Tajlandu.' Kao predavač na univerzitetu u Bangkoku, osjećam se obraćanim jer je komentar očigledno netačan.
Sugeriše se da ne možete sebi priuštiti ništa JER ste stranac i radite ovdje, u ovom slučaju kao nastavnik. Pretpostavljam da pisac implicitno misli da se to odnosi na svakog stranca koji radi u bilo kojoj organizaciji na Tajlandu. I to je takođe očigledno netačno.
Dozvolite mi da se ograničim na akademsko okruženje na Tajlandu jer to je ono o čemu najviše znam; kako vlastita iskustva tako i iskustva drugih stranih (ne nužno holandskih ili belgijskih) kolega. Greška u obrazloženju je da je vaša hijerarhijska pozicija u tajlandskoj organizaciji (nastavnik sa a saradnik dekan za akademske predmete i jedan iznad dekan) u velikoj mjeri određuje šta možete ili ne možete učiniti, reći ili napisati.
Na Tajlandu imate javne i privatne univerzitete. Osim toga, u okviru univerziteta možete, ali i ne morate imati tzv međunarodni koledž. Ovo je fakultet na kojem se svo obrazovanje odvija na engleskom jeziku, gdje studiraju ne samo tajlandski već i strani studenti. Univerziteti na kojima se SVE obrazovne aktivnosti odvijaju na engleskom mogu se nabrojati na prste jedne ruke i nemaju (nužno) međunarodni koledž.
Važno je sagledati korporativnu kulturu ovih 'međunarodnih koledža'. Većinu vodi menadžerski tim koji se sastoji isključivo od Tajlanđana (to nije moguće na državnim univerzitetima jer strancima nije dozvoljeno da budu na rukovodećim pozicijama; regulisano zakonom). Ovi Tajlanđani prirodno govore engleski, a neki su stekli predavačko iskustvo u inostranstvu. (npr. doktorat u Americi).
U zavisnosti od stavova trenutnog rukovodećeg tima i pozicije Međunarodnog koledža u okviru čitavog univerziteta (da li je to veliki fakultet ili ne; sa međunarodnim prestižem da ili ne), korporativna kultura je pretežno tajlandska ili više internacionalna. Ovo posljednje svakako vrijedi kada je dekan stranac, što je slučaj na nekim privatnim univerzitetima.
Usuđujem se reći da kako interna korporativna kultura postaje internacionalnija, strani učitelj može sebi priuštiti više slobode u svom djelovanju, naravno u okviru tajlandskih propisa u oblasti obrazovanja.
Pod više internacionalnom korporativnom kulturom mislim na elemente kao što su otvorena komunikacija sa osobljem i studentima, pristup studentima kao mladim odraslima (a ne već djeci); redovne konsultativne strukture i njihovo izvještavanje; jednak tretman osoba (osoblje, studenti).
U relativno malom 'međunarodnom koledžu' na javnom univerzitetu na kojem radim, korporativna kultura je još uvijek snažno tajlandska. To bi stoga trebalo značiti da strani nastavnici mogu priuštiti malo ili ništa. Ponekad se tako čini, ali izgled vara.
U korporativnoj kulturi koja je više tajlandski u boji, nije toliko važno čime se bavite (svaki strani i tajlandski učitelj u suštini rade isti posao), već s kim se družite, s kim ste u braku, ko su vam prijatelji ili , ukratko: u kojoj (tajlandskoj) mreži radite? Što je ova mreža važnija, više si možete priuštiti stvari na poslu. Budući da sve ovo može zvučati pomalo akademski, pokušat ću to pojasniti primjerom.
Imam tri strane kolege: ajarn (termin adrese univerzitetskih nastavnika) Jean-Michel i ajarn Ferdinand su Francuzi i ajarn Andrew je Englez. Jean-Michel je oženjen 30 godina sa Tajlanđaninom koja je dekan na univerzitetu izvan Bangkoka. Ferdinand je već 15 godina oženjen Tajlanđaninom koja je donedavno bila šefica Odjela za evropske poslove u Ministarstvu vanjskih poslova. Sada je imenovana za ambasadora Tajlanda u jednoj zapadnoevropskoj zemlji i tako se sele. Andrew je oženjen Tajlanđaninom iz Isaana koja vodi dvije male trgovine ovdje u Bangkoku.
Šta će se sada dogoditi ako svaki od trojice stranih kolega učini nešto što je bolje ne raditi u tajlandskoj kulturi, na primjer, otvorenije kritizira odluku menadžmenta. U slučaju da Jean-Michel ima problem sa ovim, njegova žena zove (koji nema nikakve formalne veze sa slučajem; u međunarodnoj korporativnoj kulturi neko bi rekao: u šta se upuštaš?) sa dekanom mog fakulteta i stvar se raspravlja i rješava među sobom.
U Ferdinandovom slučaju se događa ista stvar, s tom razlikom što Ferdinandova žena insistira da se stvar riješi kako treba; naravno da njegova žena tako misli teerak Ferdinand je u pravu. Ako se to ne dogodi, njegova žena prijeti da će pozvati predsjednika univerziteta (a moj dekan ima VELIKI problem). Ajarnu Andrewu dekan kaže da od sada mora zadržati kritičke komentare za sebe. Možda mu ugovor o radu neće biti produžen sljedeće godine bez daljnjih objašnjenja.
Može li strani nastavnik priuštiti malo ili ništa jer je stranac? br. U više internacionalnoj korporativnoj kulturi u tajlandskoj univerzitetskoj organizaciji, strani nastavnik može sebi priuštiti sve više i više, naravno u skladu sa tajlandskim zakonodavstvom. U više tajlandskoj korporativnoj kulturi, ovo mnogo više zavisi od mreže stranog nastavnika nego od njegove/njene pozicije kao stranca per se.
Neće biti iznenađujuće u praksi dekanica mog fakulteta ne poduzima mjere u slučaju Jean-Michela i Ferdinanda (jer bi tada mogla primati dosadne, konfrontirajuće telefonske pozive) i preduzima mjere protiv Ajarn Andrewa. Život, čak i na univerzitetu, mora 'sanook' ostati…..
Chris de Boer
Chris de Boer radi kao predavač marketinga i menadžmenta na Univerzitetu Silpakorn od 2008. godine.
Chris, stvari bi bile drugačije u Holandiji. Nakon godina rada u poslovnoj edukaciji, došao sam i do zaključka da vam je mreža nekog nivoa dala više prostora u funkcionisanju.
Mislim da na Tajlandu kao i u zapadnim zemljama razlika nije toliko velika, možda način i šta.
Tajland je izgrađen na hijerarhiji u većoj mjeri nego naš, ali principi su isti.
Nažalost, nije uvijek u pitanju ono što izvodite ili možete izvesti, ali okviri određuju granice i to ponekad narušava dobrobit i optimalno funkcioniranje. Zato je ponekad potrebno praviti kompromise i baviti se datim mogućnostima. Malo sreće u tome gde ćete završiti je takođe važan faktor. Sanook je stoga snažno lično iskustvo blagostanja, koje se manifestuje u situaciji u kojoj uvažavanje i lični razvoj mogu cvetati.
Jasno objašnjenje kako stvari funkcionišu na nivou univerziteta u Bangkoku. Način na koji se stvari odvijaju u „provinciji“ teško da će biti uporediv sa ovim u pogledu nižeg obrazovanja. “Moć” tamo ostaje ograničena na lokalnu hijerarhiju.
U tom smislu, razumijem komentatora bloga i vaš račun također pokazuje da je (kao primjer) Andrew imao veoma veliki problem.
Takav nalaz ovdje samo izaziva gađenje, što se i kod mene odnosi u uporednim situacijama
bio bi slučaj.
Ova priča još jednom potvrđuje da vaš društveni položaj zavisi od društvenog statusa vašeg partnera. To se manifestira u trgovinama, hotelima i na ulici.
I sama radim u obrazovanju i mogu potvrditi da je status vašeg partnera značajan: u mojoj školi na dubokom jugu, Isaan žene su diskriminisane. Ne bih se trebao pojaviti u školi sa partnerom koji je odatle. Ali zapamtite da se u svakom trenutku smatramo gostima. Dakle, morate se u određenoj mjeri prilagoditi lokalnoj kulturi.
Kao nastavnik imate i javnu, reprezentativnu funkciju. U malom, vrlo konzervativnom islamskom gradu kao što je Narathiwat, sigurno ne možete – čak ni u svoje privatno vrijeme – hodati pijani ulicom s Isan konobaricom u ruci. Neće proći mnogo vremena prije nego što vas student ili kolega vidi i tada možete reći zbogom ugovoru. Ako izgubite poštovanje među ljudima u vašoj školi, onda je vaša uloga učitelja gotova.