Bajka o konobarici (2. dio)
(Diego Fiore / Shutterstock.com)
Jučerašnje praćenje: Bajka o šankerici
Vožnja od autobuske stanice do sela Nit traje više od sat vremena. Porodica je sklopljena u kamionetu. Kada se asfaltirani putevi pretvore u prašnjave zemljane staze, a psi i kokoške pretrče cestu, skoro su tu.
Pikap se zaustavlja. Farang izlazi i odlazi do kuće, prilično je šokiran. Vidi kolibu s malo valovitog željeza. Kuća porodice Nit. Njegove oči ošamućeno traže namještaj u 'kući'. Vidi samo kutiju sa starim obezbojenim televizorom na njoj. Malo dalje neka vrsta kredenca. Za ostalo ništa. Ništa. Plavo, ali slomljeno jedro prekriva pod. Kakvo siromaštvo! Farang jedva krije svoje čuđenje.
Novi moped
Od faranga se traži novac za hranu i piće. Farang u selu, to treba proslaviti. Još uvijek impresioniran onim što je vidio, brzo izvlači novčanice od XNUMX bahta iz džepa. Nit se smije, to nije potrebno. Nit daje petsto bahta svojoj sestri, koja pokreće potpuno novi moped.
Farang to ne razume. „Šta hoće od novog mopeda?“ misli farang. “Djeca jedva da imaju odjeću i bosa su.” Nit je posljednjih godina uštedio novac i veliki dio pozajmio uz visoku kamatu. Htjela je svom ocu i porodici pokloniti moped. Moped košta malo novca, svakako po Isan standardima, ali tata sada može odvesti moped na rižina polja i više ne ovisi o drugima.
Farang iza kuće vidi dvije olovke. "Šta je to?" pita on Nit. „Idi pogledaj“, kaže Nit. Farang otkriva toalet za čučanj (rupu u zemlji) i neku vrstu perilice. Zaprepašten, pita Nit da li je u a hotel može prenoćiti? Nit izgleda razočarano, voljela bi provesti noć sa svojom porodicom. Najbliži hotel je udaljen XNUMX minuta vožnje. Ali farang ostaje pri svom, ne voli da ide u toalet i spava na podu.
Na putu do hotela voze se kroz isanski krajolik. Povremeno se između slamova nalazi prelijepa kuća. „Farang kuća“, kaže Nit. Ona gleda u farang s nadom. Za Nit, to je njen krajnji san. Prekrasna kuća u kojoj može živjeti cijela porodica. Sa kupatilom i zapadnim toaletom kao u hotelu. Ona želi da njena kćerka ima više mogućnosti od nje. Nije napustila školu sa četrnaest godina da bi radila u gradu. Takođe želi da Pon nauči plivati. Ne mogu sam, nikad nisam naučio.
Pažnja i seks
Dani u Isaanu slijede fiksni obrazac. Gde god da odu, cela porodica ide sa njima. Nemaju mnogo privatnosti. Farang je sretan kada se noću može tuširati u hotelu i spavati u normalnom krevetu. Nit osigurava da farangu ništa ne nedostaje, obasipa ga pažnjom i seksom. Nada se da će se farang zaljubiti u nju. Farang voli tu pažnju i ne može je se zasititi. Ima puno grljenja. Nit bi željela znati hoće li se on pobrinuti za nju, ali misli da je prerano pitati faranga.
Nit govori o životu u baru u Pattayi. Ona obavještava faranga da pije svaku noć. Često previše. Alkohol pomaže da prevlada svoju stidljivost. Gosti njenog bara to znaju. Oni pokušavaju da napiju Nit sa određenom regularnošću. Oni znaju da Nit ne može odbiti dami piće. Nit se brine da pije. „Nije dobro za moje telo“, kaže Nit tiho. Farang klima glavom.
On je vidi kao ranjivu pticu i osjeća se sve odgovornijim za nju. Želi da je zaštiti. Ipak je oprezan. On zna priče tajlandskih dama koje uglavnom traže novac. „Ali neće svi biti takvi“, misli on. "Ne mogu to da zamislim sa njom, tako je slatka i iskrena." Farang shvata da život u baru još nije otupio Nit. Ali to će biti pitanje vremena. On to ne želi. On razume posledice. On zna da joj treba novac. To ga postavlja pred tešku dilemu.
Porodica na prvom mestu
Nit voli i voli farang, ali ipak zna svoj zadatak i odgovornost. Roditelji su je odgojili i na tome bi trebala biti zahvalna. Sada je i sama odrasla i mora da se brine o roditeljima. Njena djeca će se zauzvrat brinuti o Nit kasnije, kada više ne bude mogla sama da radi. Tako je i tako je već godinama u ruralnom Tajlandu.
To znači da koliko god joj se sviđa farang, on nikada neće biti na prvom mjestu. Njen otac i majka i briga o porodici su na prvom mjestu. Niko ne interveniše. Mora da je dobra ćerka. Ona zna budistička pravila. To je njena sudbina, njena karma. U to ona vjeruje i za to živi. Posvetila se svom zadatku s punom predanošću. Da obezbedi novac. Za to je morala mnogo da savlada. Ona je napravila potez da ode sa farangom u bar u Pattayi. Nešto što nije htela i smela, ali je ipak uradila. Jer joj je to malo olakšalo život.
Ako se ovaj farang neće pobrinuti za nju, ona će se usmjeriti na drugog faranga. Iako je manje zabavno. Jer ona može sama da shvati. Može da radi naporno, iz dana u dan. Navikla je da rijetko, ako uopće ikad viđa svoju kćer. Spavanje na podu za Nit nije problem, dovoljno je malo supe od rezanaca za večeru. Nit se uklapa u svoju ulogu. Ona želi da bude dobra žena farangu, pod uslovom da se on brine o njoj i porodici. To su nepisani zakoni u Isanu.
Jai dee
Poslednji dan u Isaanu posvećen je poseti Tesco Lotus, velikoj robnoj kući. Farang dopušta svom "Jai deeju" da govori - njegovom dobrom srcu - i kupuje odeću, obuću i igračke za decu od Tesco-a. Farang je siromašniji za nekoliko hiljada bahta, ali djeca su presretna zbog poklona. Nakon perioda u Isaanu, vraćaju se u Bangkok da odatle lete na Koh Samui. Farang želi provesti sedmicu na plaži.
Cijela porodica ide na autobusku stanicu da vidi farang i Nit zbogom. Nit se ponovo mora oprostiti od svoje kćeri. I koliko dugo? Farang očigledno ima problema s tim. "Sranje", misli on. “Ona bi trebala biti sa svojim djetetom. I to ne u tako raskalašenom baru u Pattayi.”
Poslednja nedelja praznici fantastično je. Farang i Nit se odlično provode zajedno. Nit se pokazuje da ima odličan smisao za humor i da je odlično društvo. Farang ima praznik svog života. Nit sada misli da je pravi trenutak da razgovara o svojoj finansijskoj situaciji sa farangom. Ona počinje nežno. Ona pita da li će farang platiti njenu sobu u Pattayi. Stalni izvor zabrinutosti za Nit. To je samo oko 2.500 bahta, oko 68 eura mjesečno. Farang ne mora dugo razmišljati o tome i pristaje da šalje novac mjesečno.
Mjesečni doprinos
Farang razmišlja o budućnosti. Želi da ostane u kontaktu sa Nitom i da se vrati Tajland idi po nju. Pomisao da će se ona vratiti na posao u baru mu se ubrzo gadi. On zapravo misli da joj nije mjesto u baru i da bi trebala biti sa svojim djetetom. Farang misli da će, kada se nakon godinu dana vrati da je posjeti u Pattayu, pronaći još jednu gnjidu. Totalno umoran od barskog života sa tetovažama i možda ovisnošću o alkoholu. Ili upoznaje drugog faranga koji želi da se brine o njoj. On zna da će ona pristati, jer novac ostaje glavna motivacija.
Farang shvaća da mora donijeti teške odluke. Ima normalnu platu i jedva sastavlja kraj s krajem. Ipak, on može uštedjeti iznos od sedam do osam hiljada bahta mjesečno. To je na teret njegove kasice za sljedeće putovanje na Tajland. Neodržavanje također znači da će mu trebati više vremena da se vrati po nju.
Farang je takođe sumnjiv. Priče o djevojkama iz djevojaka sa tri farang sponzora i Tajlanđaninom muče u glavi. Šta ako tajno počne da radi u baru? Tajlanđani jednostavno nemaju problema sa laganjem.
On odlučuje o tome razgovarati s njom. To nije lako jer Nit još uvijek slabo govori engleski. Predlaže da joj šalje osam hiljada bahta (220 evra) svakog meseca, ali želi da napusti barski život. Gnjida ujede odmah. Za svoj novac bira jaja. Zarada u baru je veoma razočaravajuća. Trenutno ima premalo faranga u Pattayi i kupaca u njenom baru da bi zarađivali za dobar život.
Kad se vrati kući, možda bi mogla potražiti posao u Isaanu. Ako zaradi tri hiljade bata, ima ukupno jedanaest hiljada bata. Za Isan standarde to je dosta novca. Ona želi prvo o tome razgovarati sa svojim roditeljima. Farang daje utisak na Nit da je gotovo, ako laže. Onda se tezga s novcem zatvara. Nitini roditelji se slažu i sretni su što se Nit vraća kući.
Gubi se iz Pattaye
Nit ipak sumnja. Ne toliko zbog novca, koliko zbog njene slobode. Od sada zavisi od faranga. Ne sviđa joj se ta pomisao. Rad u baru nije zabavan, pogotovo u posljednje vrijeme Nitu je nasmrt dosadno. Ali mogla je sama odlučiti. Nit zna priče drugih konobarica da su farang nepouzdani i da lažu. Obećavaju da će prenositi novac svakog mjeseca, ali prestaju nakon nekog vremena. Onda je stvarno u nevolji.
Napustila je svoju sobu u Pattayi. Napušta bar u kojem sada ima prijatelje. Ako farang ne održi obećanja, ona se mora ponovo oprostiti od porodice i kćeri. Zatim se vratite u Pattayu, pronađite sobu i nađite bar u kojem ona može raditi. Onda sve počinje iznova. Povratak opet znači gubitak lica. Seljani i ostale konobarice će joj se smejati.
Nit uzdahne i ipak se odluči za farang. Ona se kladi da je on pošten i da razumije da mora održati svoja obećanja.
Sutra dio 3 (finale)
– Ponovo objavljen članak –
Živio sam neko vrijeme u Naglui i Pattayi: doživio dosta ovih priča, s različitim završecima. Jedna je čak povezivala svoj život sa "farangom" na Tajlandu već 30 godina i sada je diplomirani pravnik i pravnik.
Veoma lep uvod u priču
Pa, to je dobra priča i odražava stvarnost na mnogo načina. Ali ne u svemu. Citat:
'Nit voli i voli farang, ali ipak zna svoj zadatak i odgovornost. Roditelji su je odgojili i na tome bi trebala biti zahvalna. Sada je i sama odrasla i mora da se brine o roditeljima. Njena djeca će se zauzvrat brinuti o Nit kasnije, kada više ne bude mogla sama da radi. Tako je i tako je godinama na tajlandskom selu....... Njen otac i majka i briga o porodici su na prvom mjestu. Niko ne interveniše. Mora da je dobra ćerka. Ona zna budistička pravila. To je njena sudbina, njena karma.'
Prošao sam kroz dosta diskusija, posebno na društvenim mrežama, o tome. Ne slažu se svi sa tim. Komentari 'Moj otac se kocka, a majka pije, da im pomognem?' Imam dva dobro zarađena brata i oni nikad ne pomažu!' 'Moja majka zove svake sedmice za još novca, to me izluđuje!' "Jedva izdržavam svoju porodicu i roditelje?"
Tokom boravka na Tajlandu poznavao sam mnogo starijih ljudi kojima djeca nisu pomagala. I to nema nikakve veze sa budizmom i karmom. To im govore roditelji i monasi. Teret obično pada na kćer(e).
Da Tino, to sam i ja čuo. Pomoć roditeljima je dio toga, ali to ima ograničenja. Osim toga, jedna osoba nije druga. Neki će se potpuno ignorisati za roditelje, drugi ne mare za roditelje i sve između. Pretpostavljam da se to u praksi svodi na: da, pomažem roditeljima gdje je potrebno, imaju mala ili nimalo primanja u starosti, pa im pomažem jer su moji roditelji bili tu za mene kao dijete. Kolika je pomoć odgovarajuća zavisi od svega (dijete, roditelji, ostali rođaci, svakakve situacije itd.).
Još uvijek se sjećam da je moja ljubav razgovarala s njenom majkom, a onda frustrirano spustila slušalicu, a onda se okrenula prema meni i rekla da je njena majka tražila od nje dodatni novac. "Pomažeš svojoj majci, zar ne?" Pitao sam, a ona je dodala da su majke od nje svaki mjesec dobijale X iznos, i dodatnu pomoc kada je potrebno, ali da njena majka sada nije to i ona je vredno radila a i nama samima potreban novac pa su je zato odbili. molba majke. I tako svako negdje stavlja svoje prioritete. Roditelji ne dobijaju novac samo kao da je izrastao na drvetu.
To nema nikakve veze sa Budom, to je samo nešto što ima društvenog smisla. Uz oskudnu starosnu pomoć, mi, bilo da se radi o Holandiji, Tajlandu ili Timbuktuu, pomogli bismo porodici / rodbini / voljenim osobama koje volimo. Onda ti je dobro i društveno, ništa više nego normalno, zar ne? Ako se neki čin osjeća antisocijalno, religiozna osoba se može čvrsto obavezati na to da može postojati i posljedice u toj oblasti. Ali to također možete vidjeti kao lak izgovor ili kao štap kojim ćete nekoga udariti.
Moja svekrva ima 7 djece i samo moja žena prenosi novac mjesečno. 1 Brat povremeno ako može nešto poštedjeti, a ostali ne mogu ništa.
Ova priča je već objavljena na ovom forumu krajem 2016. godine i mora da je napisana mnogo ranije, budući da par vodi telefonske razgovore. Danas imate mnogo više i mnogo bolje i jeftinije mogućnosti komunikacije putem pametnog telefona i podatkovne veze. Uključujući Skype, WhatsApp, Snapchat, WeChat, imo i popularne aplikacije LINE i Messenger u TH.
Kada je ova priča bila napisana, možda ćete još uvijek redovno nailaziti na Tajlanđane koji su svoje roditelje stavljali na prvo mjesto i smatrali da je njihova sveta dužnost brinuti se o njima, ali, kako je Tino već napisao, danas se rijetko susrećete s tim Tajlanđanima.
Odnos koji našu porodicu (moj partner, ja i naša maloljetna djeca) ne stavlja na prvo mjesto je za mene kršenje dogovora. Odbijam da djelujem kao zajmodavac na 2., 3. ili čak 10. rangu.
Takođe mislim da je to realistična priča koja pokazuje da par zapravo ne zna kuda ide, jer dolaze iz dva potpuno različita svijeta. Usuđujem se reći da mnogi čitaoci ovog foruma, uključujući i mene, koji sam prvi put ušao u stabilnu vezu sa (djevojkom/dječkom) Tajlanđaninom, nisu baš znali u šta se upuštaju.