Zima u Isanu (4)

Vrijeme je. Jutra sa travom koja izgleda svježe zbog rose na njoj, zelenila na drveću i žbunju koje stoji osvježena kao da čeka prve zrake sunca. Velike gužve na drveću gdje veselo cvrkuću ptice, a gušteri krišom dižu glave. Zrelo voće spremno za berbu, privlačno zbog velikog izbora. Cveće koje počinje da se otvara da bi otkrilo svoju raskoš boje.

I prekrasan miris koji prevladava čitavo okruženje: pirinač se može ubrati u roku od nekoliko dana i stoga ima slatkast miris koji teži šafranu, koji izaziva obilje.

Kraj oktobra dolaze hladniji periodi. Osim tokom dana jer bujno sunce još uvijek zrači toplinu i ona se raspršuje tek nakon zalaska sunca.

Kafa se ujutru prilično brzo ohladi u kamenoj šoljici koja se prva konzumira. Jer samo nešto iznad dvadeset stepeni. Ali s pravilnošću sata temperatura otkucava sve više, oko jedanaest sati je već preko trideset i ljudi i životinje postaju nešto sporiji u svim svojim pokretima. Dok sunce ne zađe oko 18 sati, Isaan sada uživa u hlađenju koje svima daje priliku da brzo završe neke odložene poslove. Temperatura kao proljetna sada i ljudi ostaju napolju malo duže kako bi uživali.

A onda idite na spavanje bez znojenja, bez veštačkog hlađenja.

I to zovu zima...

Dakle, život se nastavlja ovdje u Isaanu dok se čeka žetva pirinča. Neki su već počeli, ali većina još čeka da zrna potpuno požute.

I na kraju je KFC stigao do obližnjeg grada. Sjajno, možete brzo zalogajiti na zapadu bez potrebe da vozite šezdeset kilometara. Tu je i kafić sa ukusnim pecivima, što je postalo tradicija dva puta sedmično. I konačno, tezge sa hranom su se pojavile nedaleko od kuće. Inkvizitoru je to godinama bilo čudno jer u tom području nije bilo gotove hrane.

Ali sada ukusne supe, još ukusniji prženi pirinač. Sa svinjetinom, piletinom ili, najbolje od svega, škampima. Pedeset bahta za fini svježi obrok. Moj zet je također shvatio da ponekad mora pripremiti nešto manje začinjenu hranu kako bi Inkvizitor mogao jesti sa cijelom grupom. , lijepo. , hmmm. Slatki zalogaji banana u kombinaciji sa pirinčem tope se u ustima. I zato što je to doba godine: obilje voća, uvijek svježeg, tek ubranog sa drveta ili uzetog sa polja.

Velike, sočne lubenice. Vaditi marakuju, kakvo zadovoljstvo. , Inkvizitor ne zna zapadnjački naziv za njega, koriste ga i u kada je voće još zeleno, ali vrlo ukusno kada ga pustite da sazri do crvenkastosmeđe boje. I sve to popraćeno hladnim čajem spravljenim od i šećera. Svi ukusni, osvježavajući vitamini.

A prošle sedmice je bila zabava kod komšija. Znači dva kilometra dalje, na nekakvoj farmi. Majina ćerka je rodila velikog sina. Ali finansijski ova dama nije baš dobro, muž mlade žene je neko ko bi radije bio lijen nego umoran. Tako je otac zadržao . On je finansirao hranu i posebno piće, a mojoj kćeri je bilo dozvoljeno da zadrži tradicionalnih sto ili više bata od svakog posjetitelja.

Osam sati ujutro i na putu sa Inkvizitorom, u trenutku kada su monasi prestali da mumljaju. Da, ovaj put mojoj ljubavi nije bilo volje da slušam mantre sat vremena. Ugodna atmosfera pod drvenim krovom, prisutni mnogi poznati ljudi. I Inkvizitor je odmah stavio veliku bocu Chang piva ispred njega. Osam sati ujutro.

Pa, on ne želi da se razmazuje i prihvata, dobro iskoristivši ponuđenu hranu. I ima ukus, i hrana i pivo. Ono što je un-Isan je činjenica da nema muzike. Nema žive muzike sa devojkama koje muče i plešu, nema zvučnika koji brbljaju kroz muzički sistem.

Ali zabavno je, ima puno smijeha, zadirkuju jedni druge, čine sve što mogu da Inkvizitor shvati šta se dešava kada mu se opet izgubi trag sa svim tim isanskim dijalektom. Ne prođe mnogo vremena pre nego što sami naprave muziku na najčudnijim predmetima kao što su flaše piva, prazni kokosovi orasi, neko sa gitarom sa samo četiri žice.

Ovo osigurava da se pivo dobro i brzo spusti, i zato što je prošlo mnogo vremena otkako je Inkvizitor pio alkohol.

Draga sjedi među damama u dnevnoj sobi i sat-dva kasnije dolazi da kaže da želi u radnju. Ne, Inkvizitoru se to još ne želi, ovdje mu je ugodno. Draga se smeje i kaže da razume, pokazujući na četiri prazne flaše Čanga ispred njega. O šta, on to može podnijeti, misli Inkvizitor. Draga sretno odlazi uz obećanje da će kasnije doći i istražiti.

(Ladthaphon Chuephudee / Shutterstock.com)

Inkvizitor je sretan što se vratila oko podneva. Jer još više piva bi bilo previše, sada se osjećam srećno i bolje da tako ostane. Pomalo drhtavo na stražnjem dijelu motocikla, slatko s rukom oko leđa zbog sklonosti da se previše naginje. Pošto ona ne vozi pravo kući, mora se platiti račun u gradu. Odličan moped po lijepom vremenu, glava se opet osvježi jer bez kaciga, policija ima siestu. A da su bili tamo, moj dragi bi se jednostavno okrenuo. I jedni i drugi uživaju u tome i tako tokom povratne vožnje uzmu dodatni krug kroz polja i šume, možete se voziti miljama a da ne naiđete na zgradu ili neki drugi život.

To je nešto što Inkvizitor cijeni u ovoj zemlji. Uzmite finu svježu kafu, sjedite blizu jedni drugima na svom motociklu i uživajte jedni u drugima i u svom okruženju.

Bez razmišljanja o dužnostima, pravilima i drugim zabranama. Bez šanse da budete 'uhvaćeni' sa finansijskim posledicama.

I iznad svega: bez upiranja prstom ili komentara.