Wan di, wan mai di (22. dio)

'Wan di, wan mai di' znači dobra vremena, loša vremena. Ova objava je 22. u nizu o svakodnevnim događajima. 

Konačno je došlo vrijeme. U Holandiji to nazivamo danom vašeg života. Dan kada se zvanično venčate. I iako mi je ovo bio drugi put u životu, bilo je mnogo drugačije od prvog puta.

Čak sam prvi put vidio brak kao ugovor između dvoje ljudi pred društvom da se izdržavaju, da se brinu jedno o drugom i o djeci koja će se roditi iz braka.

Nikada mi nije bio ugovor da potvrdim svoju ljubav prema ženi, a nije ni sada. Kada sam se oženio 1989. godine, bila je umiješana zabava. Sada je to bila samo vrlo formalna afera za koju niko osim moje žene i mene nije znao.

Zeewolde

Već smo prije nekoliko mjeseci odlučili da ćemo se vjenčati. Već sam otišao u ambasadu da pitam koja dokumenta da pokažem da od njih dobijem izjavu da sam slobodan i slobodan muškarac da stupim u brak.

Imao sam izjavu iz registra stanovništva opštine u kojoj sam udata da je moj razvod upisan tamo. Međutim, ova izjava datira iz 2007. godine i ja sam morao imati izjavu ne stariju od 6 mjeseci. Kada sam stigao kući, prijavio sam se na web stranicu općine Zeewolde da vidim koliko brzo mogu dobiti nedavnu izjavu.

Pratio sam meni i od mene se tražilo da unesem DIGID kod. Pa, nikad nisam čuo za to. Zatim sam poslala mail (sa skeniranom starom potvrdom o razvodu u prilogu) sa svojim zahtjevom. Također sam obećao da ću brzo prenijeti dug za izvod jer još uvijek imam bankovni račun u Holandiji.

Sledećeg jutra sam već dobio mejl. Službenik koji vodi registar stanovništva u opštini je objasnio da nemam DIGID šifru jer već godinama živim u inostranstvu i odjavljen sam. Obećala je da će dati izjavu, poslati mi je e-poštom istog dana i objaviti i ovu izjavu.

Pošto sam živio u inostranstvu, nisam morao ništa da platim da bih napravio izjavu. Hajde o tome. Skeniranu izjavu imao sam u mejlu uveče, a original u poštanskom sandučetu nedelju dana kasnije. Super brza usluga i besplatna!

Dan vjenčanja

Unaprijed smo se dogovorili sa službom za pomoć iseljeništvu u prevodilačkoj agenciji annex copy shop annex nasuprot holandske ambasade. Oni bi se pobrinuli za svu papirologiju da se zvanično vjenčaju prema tajlandskom zakonu.

Nema čekanja za svim vrstama stolova, nema eventualno neugodnih pitanja o fotografijama porodice, gdje smo zajedno živjeli i slično. Bez muke, ali naravno postoji iznos u batima zauzvrat. To mogu opravdati, rekao je Wim Sonneveld.

Tog dana smo ranije otišli taksijem do ambasade da dobijemo željenu diplomu. U 08.15 smo stigli u zgradu i dobili smo broj 4. U 9.00:7 smo bili na redu. U međuvremenu, pisac bloga Paul je također zauzeo mjesto u čekaonici ambasade. Požurite, rekao je Paul prije nego što smo prošli kroz staklena vrata jer ja imam broj XNUMX.

Kratak razgovor sa službenikom ambasade sastojao se od predaje svih dokumenata i plaćanja dugovanog iznosa. Možete sačekati napolju izjavu, koja će biti gotova za oko sat vremena, rekla je gospođa.

Tajlandski nastavak

Nije rekla previše. Nakon što sam sat vremena sjedio za stolom preko puta i pio kafu, vratio sam se do ambasade i sigurno je izjava bila spremna. Ponovo prešao ulicu kako bi se službenica mogla pozabaviti prevođenjem objašnjenja i otkucavanjem mog imena tajlandskim slovima. Srećom, ponio sam posjetnicu sa svojim imenom na tajlandskom. Nije morala da se napreže.

Nakon pola sata sve je bilo urađeno i taksi nas je odvezao do okružnog ureda gdje bi se brak zaključio po formuli na jednom mjestu. I ovdje je sklapanje braka bio komad torte, ali u batima je koštao nešto više. Trebalo je potpisati sve vrste papira sprijeda i pozadi, akt je spakovan u lijepu kutiju i u 11.00 smo opet bili na suncu.

I onda nazad kući taksijem. U 11.30, prije ručka smo se vratili kući, vjenčali se za 4 sata… Da li je i ovo čudesni Tajland?

Chris de Boer