Isaan farangs

Prije nego što je De Inkvizitor postao svjestan prisustva drugih faranga, imao je malo kontakta. Prema riječima njegovih prijatelja koje je ostavio u Pattayi, preselio se na kraj svijeta.

Samo nekoliko je ispunilo obećanje da će posjetiti. Inkvizitor je zapravo imao ili ima malo problema s tim. Nema više ni posjetilaca iz starog zavičaja. Ovo se redovno dešavalo u Pataji, sa porodicom i prijateljima dolazili, prijatelji prijatelja. To je razumljivo, tu nema puno posla za turiste osim ako zaista ne želite da upoznate siromašnu regiju duboko u jugoistočnoj Aziji. Štaviše, kako će razmaženi zapadnjački turist reagovati na niži komfor, lošiju higijenu, na ljutu i grubu hranu, na bezbroj insekata, zmija i drugih životinja?

Naravno da je povremeno viđao farang u obližnjem gradu, ali to je bilo povremeno i obično u visokoj sezoni: u zimskim mesecima snežna ptica koja je boravila u blizini, tokom Songkrana kada su se venčali, mešoviti parovi. Porodica gospođe dolazi u posetu na nekoliko dana, te u julu i avgustu kada sezona evropskih praznika privlači muškarce u porodicu voljene osobe.

Osim toga, Inkvizitor zapravo nije tražio farang kontakt. Prvo previše zauzet gradnjom kuće i dućana, a onda kao jutarnji čovjek izlazim samo ujutro u kupovinu i slično. Onda nećete videti nikakve farange.

I sad odjednom sve uzima maha, opet ima više kontakta sa zapadnjacima.

Inkvizitor je bio svjestan činjenice da se nekoliko faranga svake večeri sastajalo na strogoj terasi negdje u gradu. Neko mu je čak rekao da je ovo “Kod poštara”. Dakle, tokom svojih dnevnih šoping obilazaka, Inkvizitor je tražio bar, kafić sa tim imenom, sigurno ga je trebalo pronaći? Vozio je drugim pravcima, skretao i izlazio iz uskih ulica, ali nije našao ništa slično. Nema farang bara.

Sve dok, izuzetno, nije morao na brzinu obaviti kupovinu u lokalnom Lotus Expressu uveče. Oko šest sati već je pao sumrak. Dijagonalno nasuprot Lotusu, tamo su sjedili. Za velikim kamenim stolom i kamenim stolicama, dopunjenim nekim klimavim plastičnim stolicama. Nema bara.

Trgovina i frizerski salon. Vlasnik je lokalni poštar, Englezi to zovu 'At the Postman's'... .

Desetak Britanaca oduvijek je bio avanturističkiji kada su u pitanju strane destinacije. Usamljeni Francuz s kojim Inkvizitor može naučiti svoj drugi nacionalni jezik. Šveđanin, Amerikanac, jedan ili dva Nemca. I tek nedavno, da, Holanđanin. Skoro svako veče odlaze na pokoju pivu na primitivnu terasu u obližnjem gradu.Za četiri nedelje koliko je Inkvizitor to znao, sada je tamo bio četiri puta.

Za stolom je sigurno bilo više različitih tema nego na patajanskim 'farang sastancima'.

Bez prigovaranja na partnera ili druge žene, na Tajland, na 'isanske uslove', bez kukanja oko vize ili novca, itd. Dijeli se puno informacija o tome šta gdje možete dobiti, šta ima novo, gdje u blizini ima lijepih destinacija itd. Obrazovni.

Ali počelo je i nešto što De Inquisitor naziva 'uticaj bloga Tajlanda'.

Holandski govornici koji su čitali njegov blog, odgovarali su na njega, čak su tražili i kontakt. Inkvizitor nikada ne odgovara iz principa, a čak je bio i pomalo stidljiv da dovede turiste iz faranga jer ne želi više da kuka kao što je to često bio slučaj u Pattayi. Sve dok se jednog dana iznenada neko nije dovezao do radnje. Naš prvi farang kupac je isto mislio i dole potpisani, jer široko nasmejani zapadnjak, gledajući, izlazi iz auta. Dakle, ne, to je Belgijanac koji je pronašao put, on živi pedesetak kilometara odavde i malo poznaje kraj. Za čudo, prijateljstvo se brzo razvilo na osnovu zajedničkog razumijevanja Isana. Sada ostajemo u kontaktu, povremeno posjećujemo tamo-amo kada je prikladno, ali frekvencija ostaje ugodno niska.

Ali gubavac je nastavio. Kao obožavatelj The Inquisitorovog bloga, odgovorio je na neka pitanja, uspostavio kontakt s njima. To je ono što Inkvizitor misli jer u početku nije znao ništa. Na taj način je taj pametni Belgijanac okupio grupu ljudi, sve 'Isaanfarange'. Koji žive ovdje, izgradili su život ili koji su tek počeli. Samo holandski govornici, što je nešto drugačije jer obično kada imate kontakt sa zapadnjacima ovdje morate govoriti engleski. Ili nemački. Ili francuski. Budite oprezni sa svojim šalama, sa sarkazmom, sa izjavama - jer se često ne uhvate. Sada jeste.

Dakle, kada Inkvizitor primi e-poštu u kojoj predlaže da se okupe na jedan dan, Inkvizitor je više entuzijastičan nego što je prvo mislio.

Termin teče korektno što se tiče vremena, mi smo i ostajemo farangi. Nakon kratkog upoznavanja vozimo se do njemačkog restorana u Kham Ta Kla. Samo dvadeset pet kilometara od Inkvizitora koji to naravno nije znao. Jer još zanimljivije je da čovjek prodaje i domaće nadjeve za sendviče, divna promjena u odnosu na ograničen lokalni izbor.

Inkvizitor će sigurno postati redovan ovdje.

Za stolom je odmah puno zabave, šale i šale, zanimljiva iskustva se kreću naprijed-natrag. Jednom dopuštamo prisutnim suprugama da sjede zajedno na jednom kraju stola, pomalo protivno našim principima, ali sada muški razgovori mogu biti samo na holandskom. Olakšanje nakon godina tajlandskog, engleskog i malo isana. Inkvizitor saznaje i druge spoznaje o Isaanu jer čak iu tim malim niskim zemljama uz more postoje mnoge razlike u mentalitetu između regija porijekla.

Nakon jela, karavan od pet automobila kreće prema našoj radnji. Inkvizitor, koji je prethodnog dana popio previše boce Beer Changa, pomalo se plaši pijanke, ali nije tako loše. Na kraju krajeva, svi se i dalje moraju voziti kući.

Holanđanin iz Amsterdama. Čvrsto sedamdeset, skoro osamdeset. Veoma samouveren, fin čovek. Ko dobro parira holandskim šalama Belgijanaca. Živi u gradu blizu sela Inkvizitor, upoznali smo se dvije sedmice ranije. I odmah su postali drugovi, sad se vjerovatno viđamo svake sedmice jer on živi u blizini novog restorana u kojem Inkvizitor sada često jede.

Postoji još jedan njegov sunarodnik, ali Inkvizitor je zaboravio odakle je došao. Prijatna meka ličnost, nemoguće da dolazi iz velikog grada, smatra Inkvizitor. On treba da provede više vremena, može naučiti tajlandski jer kaže da se bori s tim i to je nešto što možete koristiti ovdje u boozousj, gotovo je neophodno.

Onda je tu jedan stanovnik Brisela, pa iz okoline tog ludog grada. Lijep naglasak zbog dvojezičnosti Belgije i prvoklasni šaljivdžija. Međutim, on ima dva problema. Bori se sa vrapcima koji neprestano grade gnijezda na njegovim krovovima. Koje pokušava da opali, bez uspeha. A 'kartuše', u njegovom slučaju plastične kuglice koje zamjenjuju metke, uvijek završe u njegovom bazenu. Začepljuju filter. Inkvizitor ga svakako želi posjetiti iako živi dvjesto kilometara dalje, Roi Et, tako to ide u velikoj zemlji, udaljenosti nisu problem. Ali on ima malo odmaralište, možete prenoćiti, tako da bi trebalo da bude moguće organizovati ljupku zabavu.

Da li će Inkvizitor plivati ​​u svom bazenu zavisi od prisustva plastičnih kuglica ili ne... .

Katarina takođe. Sint Katelijne Waver je romantično, flamansko ime njegovog bivšeg mjesta stanovanja. Predaje engleski u lokalnoj školi u svom selu Isaan. I zna kako se nositi sa isanskim mentalitetom koji ovdje njeguju i školarci - zaboravljajući sve. Lijepe priče o tome kako on to radi. S obzirom na njegovu ugodnu građu, Inkvizitor mu zaista vjeruje kada kaže da voli dobro kuhati, njegovi savjeti su dobrodošli za amatera poput dolje potpisanog. A još je prijatnije, flamanski rečeno, to što živi samo trideset pet kilometara dalje. To je mala stvar. Inkvizitor bi također želio da se češće igra s njim.

Na kraju je, naravno, bio i gubavac. Od Sawang Deing Dina, ali kaže da stalno živi u Sawang Dinu, iako nije tako daleko. Tako da se poznajemo neko vreme. Bori se sa ogromnom kutijom jer voli da kupuje zapadnjačke dobrote - vjerovatno na veliko jer nama ostalima treba samo plastična vrećica za namaz za kruh koji kupujemo. Inače, kada sjedimo zajedno, Leo se dobro slaže s velikim flašama, ali danas ostaje prilično priseban, baš kao Inkvizitor.

Odlično se zabavljao, uživao u isključivo flamansko-holandskim razgovorima (da ostavimo po strani stanovnika Brisela, njegov dijalekt je beznadežan), uživao u razumljivim šalama i izrekama, a ko misli da je pronašao nove prijatelje zahvaljujući tajlandskom blogu. Samo tako, niotkuda. Deset hiljada kilometara od naših korena.

Treba ponoviti: Isaanfarangi generalno imaju dobar stav i, opet flamanskim rječnikom, vođe biljaka. Svugdje dobro ispadnu, čine im život zanimljivim. I iznad svega, ne žale se, uživaju uprkos isanskim ludorijama koje doživljavaju.