7-Eleven, farang, djevojka i poštar
Ne, dragi čitaoci, ovo nije naslov najnovijeg filma Petera Greenawaya, već komad preuzet iz stvarnog života, kurziv o malim stvarima koje me mogu usrećiti u mom ličnom malom svijetu.
Nedaleko od naše kuće nalazi se 7/11 – Gdje ne, čujem da pitate i to nije sasvim neopravdano – U svakom slučaju, smatram da je 7/11 mikrokosmos tajlandskog društva u kojem svi slojevi stanovništva, mladi i stari, bogati i siromašni, susreću se između rashladnog pulta i kase. Da li to može dovesti do boljeg razumijevanja, ostavljam otvorenim, ali to je zanimljiv biotop za znatiželjnog i pronicljivog Faranga, koji mu može pružiti uvid u često složene društvene odnose, manire i običaje zemlje domaćina. Mogao bih napisati knjigu o razgovorima koji se vode u sumrak na malom parkingu ili na stepenicama ispred radnje. Za najnovije tračeve, vijesti i povremeno čak i napete debate, kod nas postoji samo jedna adresa, a to je 7/11.
Jednom sam dugo ušao da tražim ne znam šta, možda nešto trivijalno. Razgovarao sam s jednom od dvije djevojke iza pulta. U sklopu svog samostalnog kursa integracije to radim češće, razgovaram sa lokalnim stanovništvom. Pomaže vam da bolje savladate jezik i daje vam više samopouzdanja. A djevojka je imala lijepe, slatke oči.
Kada me je videla da se dugo zadržavam u izboru ne znam šta, pomogla mi je sa najširim mogućim osmehom i od tada s vremena na vreme odlazim tamo po ne znam šta i chat. Djevojčica slatkih očiju blagoslovljena je neizgovorivim imenom, ali su njeni roditelji to predvidjeli tako što su je zvali Neung kao prvorođenče. Neung je uzor ljubaznosti koja daleko prevazilazi obaveznu i neobaveznu ljubaznost prema kupcima nametnutu odozgo.
(Priroda / Shutterstock.com)
Takođe je prepun ljubaznosti Anurak, poštar. Svaki dan ga čujem kako dolazi izdaleka jer karakterističan zvuk njegovog prskanja mopeda isključuje svaku grešku. Čak je i Sama, mog tvrdoglavog katalonskog ovčara koji gaji zdravu sumnju prema svakome ko se usuđuje izaći preko kapija, ubrzo prihvatio Anurak, ali možda je ovo drugo zbog činjenice da ponekad jede kai yang, piletinu sa žara na štapiću . , donosi za Sammie...
Spremno priznajem da imam slabu tačku prema poštarima. Moj deda je bio jedan. Skoro četrdeset godina vozio se kroz vjetar i vremenske prilike svojim vrhunskim servisnim biciklom. Učinio je to u periodu kada su služba i služba još bili glagoli. Njemu dugujem svoje prvo ime, ali on je bio nadaleko poznat kao 'Jan Fakteur' - čitaocima iz Sjeverne Holandije: fakteur je flamanski ekvivalent poštaru - nadimak koji je s ponosom nosio. Nije mu bilo previše truda i kada je nakon više od petnaest godina lojalne službe u maloj opštini unapređen u veću opštinu, upravniku pošte je u roku od tri dana dostavljena peticija koju su potpisali skoro svi meštani, načelnik i župnika na čelu, da ostavite Jana Fakteura u selu. Anurak me nejasno podsjeća na njega jer bi se i on potrudio da ti pomogne.
Ima samo jednu manu, ali to dijeli sa mnogim svojim sunarodnicima: tačnost nije njegova stvar. Dok sam nekada mogao podesiti sat u Flandriji, u našoj ulici, da tako kažem, u trenutku pojave našeg pouzdanog poštara, u Isaanu je to sasvim drugačije. Spremno priznajem da to nije samo zbog samog Anuraka, već posebno zbog njegovih brojnih prijatelja i poznanika koji ga očigledno svi smatraju idealnim sagovornikom za razgovor. Štaviše, ekstremne temperature i uloženi napori tjeraju ga uredno na ono što ću eufemistički opisati kao 'male pauze za piće' tokom kojih se njegovoj vječno žednoj duši pruža potrebno osvježenje. U tome samo po sebi nema ničeg lošeg, s tim da bi se Anurak ograničio na vodu, ali vrlo često radije konzumira alkoholna pića koja gase žeđ i to ima posljedice ne samo na njegovo korištenje vremena, već i na stil vožnje i uslugu.
Nedavno sam saznao da Neung i Anurak vole jedno za drugo. Uskočio sam u 7. 11. po veoma vrućem danu, zaparen od znoja, da bih na trenutak uživao u klima-uređaju punom snagom. Taman kada sam poželeo da uzmem bezalkoholno piće sa zadnje strane frižidera, video sam ih kako se brzo poljube i zagrle iza pulta. Gotovo potajno i možda nesvjestan da ih mogu vidjeti. Kada sam prilikom naknadne posjete između nosa i usana primijetio koliko je Anurak bio od pomoći i ljubazan, vidio sam njene slatke oči kako zasvijetle i kako joj osmijeh postaje još širi nego inače. Te oči su govorile ponosna na svog dječaka. Ponekad je zaista lepo to što vidite, ako zaista počnete da gledate u ljude...
Lepa priča, Lung Jan, lepo je pročitati.
Samo kao dodatak: svakom holandskom mornaru je poznat pojam fakteur. Na "mornarskom jeziku" to je ime osobe na brodu koja je odgovorna za prikupljanje, isporuku i brigu o pošti.
To je potpuno tačno Gringo, na holandskoj fregati De Bitter u to vrijeme sam bio imenovan kao "pomoćni račun", što je značilo da sam kao pomoćnik fakture pomagao u donošenju i odlasku pošte od posade u i iz lokalne pošte , odlaznu poštu sa velikim štancanim pečatom itd. Lijep posao koji je imao velike prednosti, mogao si prvi izaći na obalu i razgledati gdje su najperspektivniji pabovi ili druga mjesta... Štaviše, ekipa se već radovala našem vrati se jer je pismo iz matične kuće bilo jako popularno, to je zapravo bilo jedino sredstvo komunikacije, velika razlika sa svim tim društvenim mrežama danas...
Generalno, malo je razgovora između osoblja i kupaca. Često pokušavam, ali da, iza vas čekaju 3 osobe.
Često napravim glupu šalu. Kažem 'Idem na เจ็ด สิบเอ็ด' tjet sip-et, 7/11 na tajlandskom, a ne sewen ilewen.
lepa prica Jan. Hvala
Divno napisana priča o svakodnevnim stvarima!
Život kakav jeste! Lijepo za čitanje.
Hvala Lung Jan.
Bože, volio bih da i ja mogu tako pisati.
Lijep komad!
Zaista Will,
u potpunosti se slazem sa tobom!!
Lung Jan stavlja tačke na 'i', hahaaaa
Divno je uživati u njegovom tečnom pisanju. Svi znakovi interpunkcije na pravom mjestu i napisani da poželite još više………
Jučer sam razmišljao o Tajlandu i pomislio da pitam na forumu kakva je situacija u Isaanu o broju tih 7 jedanaest prodavnica ili Family Mart. Navodno su tamo dobro zastupljeni, ali da li imaju i istu ponudu kao u turističkim mjestima? Dobro je što se Thailandblog pojavljuje svaki dan kako bismo i dalje mogli ostati u kontaktu sa našom omiljenom zemljom za odmor.
@GYGY, svaka "ptt" benzinska pumpa ima 7 jedanaest, takođe u Isaanu! Na primjer, naš grad, Sawang Daen Din, ima ukupno 3 “ptt” benzinske pumpe i 2 odvojene 7 jedanaeste, dakle ukupno 5 radnji.
Divno opisan mali život. Pravo je zadovoljstvo čitati i sanjati na neko vrijeme. Samo tako nastavi.
Poljubac i zagrljaj iza pulta, mislim da je to malo previše fantazije i maštanja. Ruku pod ruku da, nestašan dodir ili stajanje blizu jedno drugom ali osim toga nisam mnogo vidio 30 godina i onda moje tajlandske cure kompenzuju tako što otpuštaju sve kočnice čim smo stvarno sami i onda postoji razboritost, stidljivost ili skromnost uopšte. Pretpostavljam da ni javni dodir iza pulta sa 10 kamera uperenih u njega ne ljubi baš najbolje, iako je možda to bila poenta da se svima stavi do znanja da su set.
Svaki 7/11 ima serijski broj na vratima, tako da kada se otvori novi možete vidjeti koliko ih je već prošlo. Posljednji novi kod nas (prije 3 mjeseca) ima broj iznad 15.000
Rečeno mi je (dakle, ako lažem, lažem na proviziju) da CP prvo naloži franšizeru da otvori posao i ako sve prođe kako treba, oni će također otvoriti posao na maloj udaljenosti. Zato vidite toliko prodavnica blizu jedne.
7//11 je već neko vrijeme preuzeo CP.
Lepo napisano dragi Jan! Što se pošte tiče.. radio sam jedno vrijeme u pošti i davao sve od sebe da obradujem ljude, nažalost odozgo nam je rečeno da nismo tu da ispravljamo tuđe greške: piše ulica i kućni broj pa baciš kroz bus tamo... cak i ako vidite da adresa ima pravopisnu gresku. Ako greškom piše broj 3 umjesto 13 onda samo dostavite na 3.. Ali ja sam bio tvrdoglav pa sam ipak ispravio grešku pošiljaoca.
Kako lijepo opisano, moji komplimenti!
„Ako pažljivo slušate, čujete više…“.
Divno receno hvala
U Francuskoj imate čašu koja se zove 'un distant de facteur', što je posebna čaša za vino u formatu shot glass.
Dakle, „faktura“ ne mora svaki put odbiti piće.