Ljudi i (gladni) slonovi se sudaraju u 11 provincija
Divlji slonovi – ima ih oko 3000 Tajland – pljačkaju polja u potrazi za hranom. Oni se hrane šećernom trskom, maniokom, bananama, kokosom i drugim voćem jer im je stanište postalo premalo.
Ministarstvo za nacionalne parkove, divlje životinje i zaštitu biljaka kaže da se sukobi ljudi i divljih životinja dešavaju u oko 15 zaštićenih šuma u 11 provincija.
Khao Ang Rue Wildlife Sanctuary
Najdramatičnija je situacija u rezervatu za divlje životinje Khao Ang Rue u provinciji Chachoengsao. Godine 2002. tamo je živjelo 136 divljih slonova. Prošle godine se taj broj udvostručio zahvaljujući visokoj stopi nataliteta od 20 godišnje. U periodu od 12 mjeseci 2009. i 2010. godine, okrug Tha Takiab zabilježio je 117 krivolov na farmama i 20 ubijenih slonova. Park divljih životinja rasporedio je 50 rendžera da uhvate krivolovce koji ubijaju slonove zbog njihove slonovače. Slonovi moraju krenuti u lov na krivolov, jer njihovo stanište daje dovoljno hrane za samo 160 životinja, a farme oko rezervata se šire. Svake godine uništavaju 10.000 raja polja manioke i šećerne trske samo u dva okruga.
Nakon zalaska sunca, jumbos prelazi put 3529, koji prolazi kroz rezervat, kako bi nahranio oko 3 do 10 slonova odjednom. Seljani pokušavaju da ih oteraju bukom i paljenjem petardi. Vlasti su zamolile farmere da ne nanose štetu životinjama. Imali su iskopan jarak od 184 kilometra: 3 metra širok i 2,5 metra dubok sa blagim nagibom od 45 stepeni na jednoj strani kako bi se slonovi mogli vratiti kada uđu u jarak. Još 142 kilometra ove godine i 35 koje slijede sljedeće godine. Nadalje, posadit će se drveće i biljke kako bi se povećala zaliha hrane za životinje.
Rezervat Salak Phra
Sukobi između ljudi i životinja u rezervatu Salak Phra u Kanchanaburiju datiraju još od 1990. godine. Ranije su se dešavali samo u sušnoj sezoni, a sada se dešavaju tokom cijele godine. Prekomjerna eksploatacija šumskih proizvoda je još jedan od razloga zašto se bave krivolovom. Slonovi jedu bambus, ali ga seljani seku na prodaju. Rezervat ima oko 200 slonova. Na jednom mjestu postavljena je električna ograda duga 17 kilometara, ali je napon prenizak da odvrati životinje. Štaviše, pomjerili su svoje rute na mjesto gdje nema žice. Na drugoj lokaciji postoji 11 kilometara ograde sa višim naponom. Jarci ovdje nisu rješenje jer je krajolik brdovit.
Nacionalni park Chalerm Rattanakosin
Godine 2007. nekoliko grupa slonova pojavilo se u susjednom nacionalnom parku Chalerm Rattanakosin. Posljednje dvije godine često traže pirinač, banane, kokos i drugo voće. Životinje su čak ušle u hram u potrazi za solju. Seljani su pokušali sve da ih oteraju, ali slonovi su pametni. 'Udarali su o kamenje da razbiju reflektore u tom području. Veoma su tvrdoglavi. Ako stvari postanu ozbiljnije, seljani će možda morati da pribegnu oštrijim metodama”, kaže predsednik seoskog veća.
Ekološki koridori
Najambiciozniji pokušaj pronalaženja rješenja je stvaranje 'ekoloških koridora': povezivanje staništa koja su razdvojena naseljenim mjestom. Na primjer, pokušat će se povezati Chalerm Rattanokosin (broj 5 na karti) i brana Sri Nakharin (6), gdje nema slonova. Isto Chalerm Rattanokosin i Salak Phra (1). Nadamo se da će ljudi i životinje tada moći živjeti jedni pored drugih u miru.
Zapravo bismo trebali biti jako sretni što se slonovi još uvijek rađaju u divljini, ali budući da se svake sekunde rađa dvoje djece, što je jednako 2 miliona ljudi širom svijeta godišnje, više nema mjesta za ove i mnoge druge životinje u divljini širom svijeta a ako još ima mjesta, ubijaju ih zbog kože, krzna ili slonovače. 🙁
Da,
Uvijek su me učili masa prije reakcije = masa nakon reakcije.
Dakle, ako svjetska populacija nastavi rasti (+ gojaznost), onda se nešto mora smanjiti (tj. nestati).
Tužan i posebno potresan post koji nažalost nije iznenađenje s obzirom na ogromnu krčenje šuma na Tajlandu. Slike eksploatisanih slonova sa ispuhanim očima na ulicama Bangkoka i drugih turističkih mesta na Tajlandu će uvek ostati sa mnom. Tajlandski prijatelji mi uvijek govore da su slonovi na Tajlandu “svete” životinje. Kada pitam zašto se prema ovim životinjama tako skandalozno postupa, ne mogu odgovoriti.
Naročito poljoprivrednici, koji žive od zemlje, imaju malo poštovanja prema flori i fauni ovdje. Primjer. U selu u kojem ja živim, šećernu trsku zapale svake godine prije nego što se bere. Jer tada lišće izgori i ostane samo stabljika, čime se štedi na troškovima rada. Ne zanima ih što hiljade životinjskih vrsta ginu u ovom paklenom moru vatre (plamen do dvadeset(!) metara visine). Da ne spominjemo enormno zagađenje zraka (ovdje to zovu "smije se" hima brana = crni snijeg) koje je jasno vidljivo na satelitskim fotografijama i izaziva ogromne probleme s disanjem i respiratorne infekcije, posebno kod male djece i starijih ljudi., samih stanovnika. selo(!). Volim ovu zemlju, ali način na koji se ljudi ovdje odnose prema prirodi ispunjava me gađenjem i gađenjem.
Međutim, Boontje dolazi po svoju platu i ljudi sami sebi kopaju grob. Živim u centralnom Tajlandu i ovdašnji farmeri se žale da su žetve (posebno pirinča) sve gore i gore. Jer klimatske promjene su ovdje već činjenica. Riža se može uzgajati samo u određenim temperaturnim granicama. U deset godina koliko sam ovdje živio, postalo je primjetno toplije zbog globalnog zagrijavanja i kontinuirane seče šuma na Tajlandu. Na taj način zlo kažnjava samo sebe i buduće generacije na Tajlandu će platiti visoku cijenu za „silovanje“ njihove Majke Zemlje.
Izvinjavam se na dugom odgovoru...
Odličan, sadržajan odgovor, nijedna riječ nije rekla previše, tako da izvinjenje nije potrebno!