Da Wai ili ne da Wai?
U Holandiji se rukujemo. Ne na Tajlandu. Ovdje se ljudi pozdravljaju sa 'wai'. Ruke sklapate kao u molitvi, u visini (vrhovima prstiju) brade. Međutim, ima još mnogo toga…
“Sve svinje su stvorene jednake, ali neke su jednakije od drugih.” Prema Georgeu Orwellu u Životinjskoj farmi. Moguće, a svakako na Tajlandu. Svako ima drugačiji društveni status. Čak ni jednojajčani blizanci nisu jednaki: postoji najstariji brat i sestra i najmlađi brat. Iako je razlika u rođenju pet minuta, najstariji je 'phi sau' (najstariji brat/sestra), a drugi 'nong sau' (najmlađi brat/sestra).
Dobro, ali kakve to veze ima sa pozdravom? Na Tajlandu, sve. Na Zapadu nije važno ko prvi pruži ruku u pozdravu. Na Tajlandu socijalno niži uvijek pozdravljaju socijalno viši. On ili ona pravi wai sa većim poštovanjem podižući vrhove prstiju i eventualno naginjući glavu malo niže. Društveno superiorniji odgovara na to 'wai', a čini to nešto manje.
Monasi ne čekaju. Ponekad klimaju glavom. Za ostalo, svi čekaju svakog drugog, u zavisnosti od društvenog statusa. Nastavnika uvijek čekaju njegovi studenti, ali sam čeka rektora ili višeg državnog službenika. Djeca čekaju svoje roditelje i tako dalje.
U supermarketu ili restoranu obično ćete na blagajni dobiti vai s poštovanjem. U tom slučaju nećete čekati nazad! Prijateljski klimnite glavom ili se nasmiješite. To je više nego dovoljno.
Nećete to sami primijetiti, ali ako vratite wai, to je otprilike isto kao da odgovorite "Hvala na posjeti AH" sa dubokim naklonom blagajnici i kažete "ne, ne, ne, bilo je izuzetno ljubazno od vas" da obavim kupovinu sa tobom'.
Izvor: Nizozemsko udruženje Tajland
Njegovo veličanstvo Kralj bi zaista trebao dati monahu wai u službenim prilikama. U tajlandskoj hijerarhiji, monah je, kao predstavnik Bude, iznad kralja. Monah, naravno, ne čeka nazad.
Ver-wai-de situacije?
Moj vodeći princip je „da li bih (preuzeo inicijativu da se rukujem) u Holandiji”? To i naravno shvatite da na Tajlandu postoje razne pozicije koje su više ili niže od vas na osnovu godina, profesije/čina itd. Kada izađete na večeru ne rukujete se sa osobljem, tako da ne mašete njima, prodavac automobila ti pruži ruku u Holandiji da ne moraš da mašeš i tako dalje. Osmeh i/ili klimanje glavom iz ljubaznosti će biti dovoljni. Čak i tada, izvođenje neće uvijek biti savršeno kao autsajder (na primjer, nekome sa mnogo višeg statusa morate mahnuti tako što ćete ruke držati više i savijati se malo više od nekoga ko je nešto viši u rangu), ali otprilike će biti lijepo da se ne osramotite. Pokazivanjem svoje dobre volje i namjera nećete nikoga uvrijediti.
Waien, pa ponekad vidim strance koji šetaju po cijele dane, kod poštara samo kod ljudi na ulici itd itd. Ali ako baš obratite pažnju, tajlandski vjetar uopće ne duva tako često, ja sam skoro nikad prvi koji čeka, kao moja starija Tajlanđanka, komšije ponekad kukaju, ja naravno uzvraćam, ali to je obično to.
Iz kulturološke perspektive, zar ne bi bilo više poštovanja čekati svoje starije komšije umjesto njih na sebe? (Ili ste 'stariji' od svojih komšija?) U tom slučaju, starost je merilo, razumem?
Dragi Mike,
Ne morate čekati na sve, a ne na našu upotrebu starijim ljudima.
Pružanje ruke zaista nije isto što i wai.
Ima veću vrijednost ako zaista imate malo više poštovanja prema nekim višim ljudima, a ne starijima.
Ako dobijem hranu u prodavnici, neću se brinuti (jednostavno).
Jednostavno klimanje glavom ili lijep kontakt očima govore sve, bilo da ovaj muškarac/žena ima 16 ili 80 godina.
S poštovanjem,
Erwin
Dragi Ervine,
Prestao sam da duvam pre mnogo godina.
Kao Farang, samo namigni.
Johan
Čini mi se da je to i posebno higijenska prednost. barem se ne morate rukovati sa nekim ko izađe iz wc šolje a da ga ne opere.
Ili kašljanje i prskanje u njegovoj desnoj ruci razmazuje sve njegove bakterijske vrste na vama.
Možda malo prljava priča, ali pogledajte okolo..
Frank F
Kada dođem u situaciju da naričem na nekoga, a imam pune ruke posla, možda i uradim upravo to. Moje wai back ljudima koji wailing na mene obično je kratak i nizak.
Nikada to ne radim u radnji. Čak ni kod dece. Opet stariji ljudi.
Inače, ovo je nedavno napisano i na Thaivisi (engleski blog o Tajlandu i prilično dobar blog). Dopao mi se odgovor: da li da čekam ako me čekaju: wai not je bio odgovor. Lepa igra reči.
To je tako lako, zaista postoji razlika u wai-u, posebno godine zahtijevaju kakav wai morate napraviti.
Pogledajte ovaj link, https://youtu.be/SRtsCuVqxtQ počinje za oko 1 minut.
gr Cor
Takođe možete dati wai, ne kao pozdrav, već kao izraz zahvalnosti. Ako mi je neko, koga inače nikada ne bih pozdravio waiom, dobro pomogao u prodavnici ili negdje drugdje, dajem wai sa khopkhoen khrapom.
Najveća travestija je od wai tova napraviti konobaricu. Tajlanđanin koji vidi kako farang radi to će ojačati u uvjerenju da su farangi LUDI
Ipak, čak i ako je to iz neznanja i 'neurađeno', postoji nešto od poštovanja prema djevojci. Može se i činiti. Kao ljudska bića mi smo jednaki, ili bi barem trebali biti.
Bert DeKort,
Konobarica je također osoba, a kako postoje tajlandski čudaci i idioti, možete ih podijeliti i u kategoriju farranga.
Nije važno šta neko drugi misli o tome šta vi ili ja radimo. Mislim da je važnije zašto.
Vidim farange kako s vremena na vrijeme prave wai, na primjer protiv djece i mnogo mlađih ljudi. Misle da su veoma ljubazni, ali je suprotno. Mnogi farangi još uvijek moraju naučiti kada bi trebali, a kada ne bi trebali napraviti wai.
U turističkim područjima, osoblje je često već 'ozbiljno' zapadnjačko.
Na primjer, kada se javim u svoj redovni hotel, zaposleni mi već prilaze raširenih ruku. Neki su toliko uzbuđeni da pruže ruku svaki put kada drže vrata otvorena. U određenom trenutku to mi je postalo malo previše, ali biti prvi koji će čekati osoblje naravno nije bila opcija. To sam riješio tako što sam kratko salutirao oko 10 metara dalje, prije nego što mi je pružena ruka. Odmah su ga dobili i od tada su radosno salutirali, ili prvi.
Rijetko waien, zapravo samo kada se osjećam posebno počašćenim. Recimo, kada se u kafani u kojoj se slavi rođendan i gde sedi osamdeset ljudi, rođendanska slavljenica mi ipak ponudi komad najvažnije (postoji i hijerarhija) rođendanske torte.
.
U tom kontekstu ne mogu odoljeti a da ne ostavim link do videa na Youtube-u iz 1919(!) o posjetu viših sijamskih krugova u to vrijeme.
Sluge i gosti bukvalno puze po podu kako bi bili sigurni da im se glave ne dižu više od glave (sjedeće) domaćice. Visina waia je tada očigledno od sekundarnog značaja, jer je, manje-više nužno, napravljena na tlu.
Tako vi to vidite - osim na svečanim skupovima na kojima je prisutan kralj - na sreću više nije mnogo.
Snimak traje skoro deset minuta, puzanje se može vidjeti od 02:30.
.
https://youtu.be/J5dQdujL59Q
Bio sam prije najmanje 25 godina u Diamond Cliff Resortu na Phuketu, jednom od najboljih hotela u Patongu, a osoblje se i dalje uvlačilo u restoran na gotovo isti način kao na snimku. Čak i prilikom naručivanja kafe, konobar je prvo stao na odstojanju od gosta da klekne, a zatim se na boku pomerio prema stolu gosta, što je meni bilo izuzetno bolno, jer mi je ta kultura još bila strana. Kada sam ponovo posetio ovaj restoran pre 10 godina sa prijateljem, jer sam hteo da podelim ovo iskustvo sa njim, on je već bio ukinut i prilagođen modernom vremenu. Ono što još uvijek vidite posvuda na Tajlandu, a što je još uvijek dio lijepog ponašanja, jeste činjenica da se ljudi u prolazu automatski savijaju i time ukazuju na određeno poštovanje. U ceremoniji u kojoj je uključen kralj, i dalje je lijepo kretati se na dnu i dati Wai koji se stavlja iznad glave, samo što je za Budu još veći.
Nažalost, Dick je u pravu. Taj običaj imaju taj običaj. I mislite da je to veoma čudno i da vas uopšte ne shvataju ozbiljno. Ako odstupite od toga. Imate 5 različitih nivoa strukova. Ali imate farange koji djetetu ili domaćinstvu daju najveću pomoć. Vjeruj mi, sramotiš se na ovaj način. I oni će misliti da mora biti jako nizak samo da bi me tako omalovažavao. Tako je to u njihovoj kulturi. I sam uvijek samo podignem ruku da pozdravim komšiju ili ženu i većina je u redu s tim.
Poštovani urednici,
Postoji velika mana u priči.
'postoji najstariji brat i sestra i najmlađi brat. Čak i ako je razlika u rođenju pet minuta, najstariji je 'phi sau' (najstariji brat/sestra), a drugi je 'nong sau' (najmlađi brat/sestra)'.
mora biti> phi-nong chaay/sau (brat/sestra)
Pozdrav Joy
พี่น้อง phîe-nóng već znači braća i sestre (što takođe postoji na engleskom: siblings). Samo kada želite razlikovati brata ili sestru, dolazi do dodavanja chaaj ili săaw!
พี่น้อง phîe-nóng već znači braća i sestre (što takođe postoji na engleskom: siblings). Samo kada želite razlikovati brata ili sestru, dolazi do dodavanja chaaj ili săaw!
Nakon pet godina na Tajlandu nisam mnogo promijenio način na koji živim… prije svega sam stranac, a onda je za Tajlanđaninu razumljivo da ne znam uvijek kada da odustanem. Drugo, i ja sam starija, pa ne moram da čekam sa svima. Klimnem i to se takođe prihvata.
Ono što smatram zaista izvanrednim je kada ljudi čuvaju osoblje prodavnica ili restorana... Odmah znam da su na odmoru. Čuli su ili vidjeli da ljudi čekaju, ali još ne znaju koga. To već govori nešto o tim ljudima.
Ali često ni ja ne znam... moja draga žena će mi reći da li sam dobro uradio ili ne, da još naučim...
Malo je teže. Ne čekam blagajnika sa normalnom porukom, ali čekam, na primjer, kada su tražili nešto posebno za mene. Ili na kraju dužeg boravka zahvaliti spremačici na dobroj brizi. I onda ću vjerovatno ponekad pogriješiti, ali sve dok ne čekam svakih 10 metara ili nikad ne wai, onda se mogu izvući.
Mogu li možda ovo dodati on Wai.
Kao osmogodišnjaku, rečeno mi je da ne moram da se vraćam Wai damama, to bi donelo lošu sreću.
Ima li još neko iskustva sa tim?
Srdačni pozdravi,
Pierre Van Mensel
Mali nastavak moje gornje reakcije, Kada je prije dvije godine širom svijeta izbila pandemija, postalo je još jasnije da je Wai mnogo bolji od rukovanja s nama.
Odjednom smo počeli da dajemo poljupce i da tražimo sve vrste alternativa našim rukovanjem koje su delovale koliko smešno koliko i zaista funkcionalno.
Neki su počeli da se udaraju šakama, dok su drugi, iako su nas učili i da kijemo u unutrašnju stranu lakta, počeli da pozdravljaju udarajući laktovima.
Opet, povremeno ste viđali i druge kako to rade sa prstima na nogama zajedno, kao da cijela stvar nije bila dovoljno smiješna.
Zašto jednostavno ne date Wai sve zajedno umjesto ovih čudnih infleksija koje zapravo ni na šta ne liče?
Zapravo, gornja razmišljanja o svim falangima malo pomažu boljem razumijevanju.
Naš zapadni način pozdravljanja se poredi sa tajlandskim.
Pritom primjećujem čiste orijentalne egzotične tačke gledišta, kakve želi vidjeti zapadnjak. Tino Kuis bi to nazvao orijentalizmom.
Urednici su to jasno primijetili. Ne možete izjednačiti naš zapadni način pozdravljanja rukovanjem sa tajlandskim waiem. Kod njih je to pokazatelj društvenog statusa, tačnije osoba koja je na neki način niža (u smislu godina, novca, statusa, studija...itd), moraće da napravi wai. Dakle, nije baš pozdrav! To je također negativan pristup.
Kada se rukujete (tj. dodirnete nekoga) kao mi, pristupate toj osobi na čisto ravnopravnoj osnovi. Mi zapadnjaci koji smo doveli naše apsolutne monarhe na skele i proklamovali jednakost pojedinaca i izjednačavanje klasa kroz proletersku revoluciju, nikako ne možemo razumjeti zašto Tajlanđani ponekad puze po zemlji ili se čine jako malima kada ih pozdravljaju. Smatramo da je to ponižavajuće.
Mi slobodni, nezavisni, ravnopravni, demokratski zapadnjaci jedni drugima pokazujemo jednom rukom da nismo inferiorni u odnosu na drugu.
Međutim, imamo i gradacije u rukovanju da pokažemo drugom u kojoj vezi stojimo, to je pozdrav na pozitivan način...
Rukujemo se ukočeno ako nismo prijatelj, rukujemo se kratko ili niže, ili veoma dugo, hvatamo ruku druge osobe sa obe ruke, dodajemo zagrljaj, kratak ili duži, iskren ili ne, i da, kada je stari sovjetski pacovi se sretnu, može doći do veoma dugog intimnog zagrljaja.
Ukratko: mi zapadnjaci pretpostavljamo da smo jedni drugima jednaki... ali u rukovanju pokazujemo koliko je naša veza hladna ili topla, dakle emocionalna gradacija.
I da, odbiti ruku je zaista nepristojno. Kako to rješavate? Sjednite za veoma dug sto i nećete stići do toga, kao što Putin pokazuje.
Čuo sam da je to bilo zbog korone. Ne, to je bilo oštro odbijanje ravnopravnosti sa sagovornikom.
I sam bih rekao da se tajlandski pristup mnogo više oslanja na hijerarhiju, a holandski/zapadni mnogo manje, ali ne 100%. Pune su knjige i kursevi koji pokušavaju nekoga naučiti finijim točkama kako da priđu i pozdrave jedni druge u poslovnim ili ličnim odnosima. Ovo s namjerom da ostavite pozitivan utisak na vaš (poslovni) odnos, da svoju poziciju razjasnite i da vas ne doživljavaju kao krpu za suđe.
Nisam ljubitelj učenja narodne ili poslovne kulture iz knjige pune grubih stereotipnih skica, možda korisnih za one koji su vrlo nesigurni i više vole da na priručnik gledaju kao na nešto čega se treba držati umjesto da ga sami iskuse i izmišljaju. Ako zanemarimo mudrost iz knjiga i kurseva, i dalje bih tvrdio da se neko, običan nadničar, koji ima sastanak sa šefom države, premijerom, direktorom itd. ponaša drugačije nego kada se dvoje ljudi manje-više jednaka po funkciji, društvenoj klasi itd. Da, takođe u Holandiji. Na Tajlandu je to naravno prisutno u velikoj mjeri i to se izražava na drugačiji način, uključujući način pozdravljanja i iskazivanje poštovanja.
Citat:
Mi zapadnjaci koji smo doveli naše apsolutne monarhe na skele i proklamovali jednakost pojedinaca i izjednačavanje klasa kroz proletersku revoluciju, ne možemo da shvatimo zašto Tajlanđani ponekad čučnu na zemlji ili se čine veoma mali u pozdravu. Smatramo da je to ponižavajuće.'
Mi i oni. Uvjeravam vas da većina Tajlanđana također smatra da je to savijanje i čučanje ponižavajuće i želi to promijeniti. Vrlo dobro razumijem zašto Tajlanđani još uvijek puze i žele da ih se riješe.
Zaista, još uvijek postoji prilično hijerarhija u Holandiji i težnja za većom jednakošću u Tajlandu. Dakle, nismo toliko različiti. Ali čini se zabavnijim uvijek naglašavati 'biti drugačiji'.
Nakon 30 godina života i putovanja po Tajlandu i susjednim zemljama i nakon čitanja svih vrsta knjiga i stranica, naučio sam ovo:
1. Nikad ne mahnem prvi osim ako se ne obraćam monahu. Nikada neću sresti ljude višeg statusa...
2. Ne želim djecu
3. Nema ljudi u ugostiteljstvu i radnji jer su djeca
4. Nema ljudi sa profesijama koje se ne poštuju; čistači ulica, čistači kanalizacije i saobraćajna policija (osim ako ovo drugo ne počinje od novca...)
5. Očistite zmiju otrovnicu iz moje bašte i dobićete najdublji wai ikada (i 200 bahta…)
6. Ja sam u svojim 70-ima i niko ne očekuje wai od mene. Osmeh je isto tako lep.
7. Etiketa se razlikuje od zemlje do regiona.
8. Umjesto nejasnog wai-a, osmijeh je mnogo bolji. I izgovoriti nekoliko riječi na njihovom jeziku je također cijenjeno.
Tačno. Wai ili ne wai nije mnogo važno, ali pokažite svoj interes i svoju simpatiju. Osmeh i klimanje govore toliko.
"Ne cvili toliko, tata!" moj sin je često govorio, ne znam zapravo zašto...i onda bih ga sarkastično zajebao. Zahvalni wai je također dobar.