Ovo je jedna od narodnih priča kojih na Tajlandu ima toliko, a koje su nažalost relativno nepoznate i nevoljene kod mlađe generacije (možda ne u potpunosti. U kafiću se pokazalo da je znaju tri mlada radnika). Starija generacija poznaje skoro sve. Ova priča je također pretočena u crtane filmove, pjesme, predstave i filmove. Na tajlandskom se zove ก่องข้าวน้อยฆ่าแม่ kòng khâaw nói khâa mâe 'korpa pirinča male mrtve majke'.
Priča dolazi iz Isana i navodno je zasnovana na istinitom događaju starom otprilike 500 (?) godina. To je dramatična priča o običnoj farmerskoj porodici: Mae Tao ("Majka kornjača"), njenoj ćerki Bua ("Cvet lotosa") i zetu Thongu ("Zlato").
U naletu bijesa, Thong ubija svoju svekrvu Tao kada mu ona donosi ručak na pirinčano polje vrlo kasno i sa vrlo malo riže. Za cijelu priču pročitajte sinopsis filma u nastavku.
U blizini Yasothorna nalazi se chedi (radije thâat: mjesto gdje se čuvaju relikvije), konverzija originalnog chedija koji je Thong izgradio i gdje su se navodno čuvale kosti njegove svekrve (vidi sliku iznad).
Komentari koje čitam o ovoj priči uglavnom se odnose na กตัญญู katanjoe: 'zahvalnost', ključnu riječ na tajlandskom jeziku, obično riječi djece prema roditeljima. Neki su više empatični i navode veoma težak život isanskog farmera, mnoge bolesti i lošu hranu kao uzrok Thongovih iznenadnih izliva agresije. Mislim da je Thong imao psihijatrijski poremećaj, možda zajedno sa toplotnim udarom tokom svog posljednjeg bijesa.
Film o tome iz 1983
Film je u potpunosti na tajlandskom, ali vrlo vizuelno usporen i stoga ga je lako pratiti kao i nijemi filmovi s početka prošlog stoljeća. Također je vrijedno iskusiti život na farmi tog vremena. Dajem kratak rezime:
Film počinje žurkom u selu. Uz muziku 'khaena', grupa djevojaka i dječaka plešu jedni prema drugima, zadirkujući i izazivajući jedni druge. To je porijeklo ovnova plesa. Dva muškarca se bombarduju kao napaljeni vodeni bivoli i sve se završava kratkom tučnjavom sa pomirenjem na kraju.
Onda vidimo domaći život i rad na njivi. Thong se razboli i postoji takozvana 'khwǎn' (duh, duša) ceremonija koja mu pomaže da ga se riješi. Tange se udvaraju Bui i flertuju. Bua uspeva da se odbrani od ostalih udvarača.
Vode ljubav, što ljuti Thongovog brata, ali kada Bua i Thong jedno drugom izjavljuju ljubav, svi pristaju na brak koji se dogodi nešto kasnije. Thong je cijenjen i ljubazan čovjek i zet.
Jednog dana, međutim, dolazi do svađe između Thonga i njegove svekrve. U naletu bijesa, Thong zgrabi toljagu i razbije bacač u paramparčad. Hvata se za glavu i odmah shvata da je pogrešio.
Počinje kišna sezona. Bua zatrudni i često je bolesna i slaba. Jedne noći sanja da joj je majka mrtva: u snu se pojavljuje kao duh.
Thong počinje teško oranje rižinih polja. Vruće je i sunce peče nemilosrdno, Ponekad se pokoleba. U trenutku kada njegov bivol ne može dalje i on ljutito baci plug, ugleda svoju svekrvu kako trči. Mnogo kasni jer je bila u hramu i kada je došla kući zatekla je tamo bolešljivog Bua koji nije mogao da donese hranu svom mužu.
Thong viče na svoju svekrvu 'Tako prokleto kasniš!' a kad ugleda malu korpu pirinča, u naletu ljutnje uzme štap i udari svekrvu po glavi. Ona pada. Tange gušta hranu. Ozdravi, pogleda oko sebe i vidi svekrvu kako leži na podu. Ona je mrtva. Uzima je u naručje i dovodi u selo gdje seoski poglavica smiruje ljutite stanovnike.
Thong se pojavljuje na sudu gdje je osuđen na odrubljivanje glave. On traži od sudija uslugu: želi da napravi chedi prije pogubljenja kao počast svojoj svekrvi. Ovo se prihvata nakon izvesnog oklevanja.
Thong pravi chedi s Buaom koji mu redovno donosi hranu. Tange su opterećene tugom i krivicom. Monasi su posvetili chedi i pokušali utješiti Thonga budističkom porukom nestalnosti. Ali Thong je neutješan.
U posljednjoj sceni vidimo odrubljivanje glave. Thong se može oprostiti od svoje žene, 'Čuvaj dobro naše dijete', kaže. Bua se drži članova svoje porodice plačući. Neposredno prije nego što mač padne, ugleda duh svoje svekrve na pozadini chedija.
Evo autentične moh lam pjesme o ovom događaju:
ili ovaj moderniji:
Ponovo sam pogledao film i pročitao priču i verujem da tamo gde sam napisao "svekrva" treba da bude "mama". Dakle, on ne ubija svoju svekrvu, nego svoju majku. Sve se zovu 'mae', majka, dakle. I u prošlosti se muškarac obično useljavao u ženinu porodicu, ali ne ovdje. Moje izvinjenje.
Dragi Tino, po mojoj ljubavi, priča je o njegovoj majci.
draga tina,
Naravno, odmah sam pitao svoju djevojku da li zna ovu priču.
Da..naravno da svi znaju ovu priču..odgovorila je.
hvala na ovom kulturnom doprinosu.
veliki pozdrav od Danija
Znam i jednu verziju:
sin je po ceo dan naporno radio na livadi i jako je gladan i odlazi kući.
Kod kuće majka ima hranu za njega.
Ljut je na nju jer misli da je premalo hrane... i ubija majku od ljutnje i počinje da jede.
Nije mogao da dovrši hranu (bilo je previše) i bilo mu je jako žao.
Surova priča u našim očima, ali sa porukom: ne ljuti se prebrzo - razmisli prije nego skočiš - oči su veće od stomaka 🙂
Četrdeset godina star film o ovoj priči. Na tajlandskom, ali sa prekrasnim slikama i muzikom.
https://www.youtube.com/watch?v=R8qnUQbImHY
Hvala Tino na ovom predivnom komadu istorije.
(Da zaključim?) još jedna činjenica o mojim radostima i tugama.
Pjevač prve spomenute pjesme หมอลำ (mǒh lam) je pjevač พรศักดิ์ ส่องแสง (Phonsàk S òngs).
(Da li su tonovi pravilno zabeleženi?)