Promocija turizma: intervju (2. dio)
Int: Sawadee crab, Kuhn Pipat. Zašto zoveš? Imali smo termin za kraj novembra, ili grešim?
Pip: Ne, u pravu ste, ali razvoj turističke politike posljednjih dana ide vrlo brzo. Vlada, tj. Kuhn Too i ja, željeli bismo postići gol u kratkom roku.
Int: Da, jedno pitanje: kako to zapravo funkcionira na sjednicama vlade? Da li ceo kabinet uvek i zajednički odlučuje?
Pajper: Hahaha. br. To ne radi tako. Premijer je nadležan. Tako je već decenijama. Ministri imaju svoju radnju (mi je u šali zovemo papa i mama shop zbog kronizma), dozvoljeno im je da smišljaju lijepe planove, ali je važno da prijedloge za sedmicu daju poslaniku. U suprotnom ga možete protresti. U vrijeme Yinglucka i Somchaija to je funkcionisalo malo drugačije jer nisu imali šta da se mrve u mlijeku. Onda su svi prijedlozi otišli u Dubai. Ali odluke je donela porodica, kako i treba.
Int: Pa, za dan sa tim novim prijedlozima rekao bih.
Pipe: U redu. Glavni cilj prijedloga je da posebno strani turisti troše više u ovoj zemlji. I znate: više novca znači više ekonomske aktivnosti i više radnih mjesta.
Int: Da, shvatam.
Pip: Strani turisti mogu dobiti pasoš Amazing Thailand Grand Sale. U mega šoping centrima ovo vam daje pravo na popuste do 2020% do januara 70. Zar to nije fantastično?
Int: Čekaj malo. Do 70% popusta, kažete? Ali ako kupci dobiju popust od 70%, troše manje, ne više, zar ne?
Pajper: Grešiš. Ako dobiju veliki popust, kupuju više istih stvari i drugih stvari poput suvenira. Dakle, sve više troše. To tvrde dva nećaka koji su upravo završili BBA iz ekonomije.
Int: Izračunaj sa mnom. Turista kupuje za 1000 bahta i sa popustom od 70% sada plaća 300 bahta. Ako sada potroši isto (čak ni kako biste željeli) kao prije, 1000 bahta, sada mora potrošiti otprilike 3500 bahta sa tih 70% popusta. Mislite li da turista to radi?
Pip: Sada se ponašaš vrlo negativno. Ne znam da li je vaša računica tačna, ali ja ću dati svog sina da izračuna. Tek sada uči procente u srednjoj školi. A onda ću se vratiti na to.
Int: Možda biste mogli pitati svoje super-inteligentne nećake da li mogu izračunati koliki će profit imati trgovački centri ako daju 70% prodajne cijene. Ili se radi samo o proizvodima koji su toliko nekvalitetni ili stari da ih ni Kinezi ne žele kupiti? Inače će vaš prijedlog učiniti da turizam procvjeta, ali uništi maloprodaju. Veća potrošnja znači otpuštanja i zatvaranje radnji.
Pip: da, da, da… hoću.
Int: Imate li još zanimljivih prijedloga?
Pip: Još nekoliko, da. Jedan je u fazi proučavanja. Ovaj prijedlog produžuje radno vrijeme ugostiteljske industrije u popularnim zabavnim područjima kao što su Sukhumvit i Khao San Road od 2 do 4 sata ujutro. Nećemo to učiniti za prostore zabave tajlandske elitne omladine kao što su Ekkamai i Thong-Lor. Samo moraju brzo da se odvezu kući u svojim sportskim kolima u 2 sata i nadamo se da nisu pijani. Mislimo da će to dovesti do značajnog povećanja potrošnje. Sada se turist mora vratiti u svoj hotel u 2 sata ujutru i ostaje mu samo minibar u hotelskoj sobi.
Int: Mislim da biste trebali poslati svoju kćer ili sina u noćni život Bangkoka da vidite šta se dešava u 2 ujutro. Ili možda možete pogledati sami, sami, inkognito.
Pip: Mislim da je ovo drugo uzbudljiva ideja, ali mislim da moja žena nije previše zadovoljna zbog toga. Obično jednom mjesečno idem odmah nakon posla u Pegasus, džentlmenski klub, sa nekoliko kolega, ali uvijek se pustimo da nas odvezu kući oko 11 sati. Ali imam pitanje za vas: šta se po vašem mišljenju dešava noću posle 2 sata ujutru u gradu?
Int: Mislim da se dešavaju tri stvari. Manjina, već prilično iznad vode za čaj, odlazi u svoj hotel; drugi dio ide u takozvane zatvorene plesne dvorane gdje se žurka, piće i flert samo nastavlja iza zatvorenih vrata. A drugi dio popije svoje posljednje pivo uz posljednje žensko osvajanje na ulici u brojnim mobilnim barovima koji dobro posluju od 2 sata.
Pip: Ali zar policija ne djeluje protiv ovih mobilnih barova?
Int: Ne baš; čak popiju (besplatno) pivo, dobiju napojnicu od turista ili svoj mjesečni novac za čaj.
Pip: Ko je opet pevao: "Kad je novac u pitanju, kada su u pitanju žene, kada je u pitanju sve što voliš, kome možeš verovati?" Pop grupa iz vaše zemlje, zar ne?
Int: Zaista. Ta pjesma je od Het Goede Doel. Poslaću ti link. https://www.youtube.com/watch?v=v4dTYpn5LHw
Pajper: Hvala. Usput, lijepo ime za pop grupu. Pustit ću to na sljedećem sastanku Vijeća ministara. Možda će to nekom od mojih kolega dati ideju da nauči holandski. Prema podacima istraživanja, engleski je previše težak za mnoge ljude. Bićemo u kontaktu.
Nećak je sigurno smislio i popust od 70%: normalna cijena 300 i onda smo stavili naljepnicu za trivijalne kupce da je “originalna” cijena bila 1000 bahta. Ha ha, kupac nema pojma o cenama i sve zaboravi čim vidi osmeh prodavačice. Ne možemo dati pravi popust na Tajlandu jer smo broj 1 po skupim proizvodima. A kineski kupci zaborave na Alibabu čim pređu granicu i radije plaćaju 300% više za tajlandski “kvalitet” (made in China)
Ako je prodajna cijena 300 bahta, “originalna cijena” će biti 1.500 bahta, a nova prodajna cijena 450 bahta.
Da, dragi Ruude, na Tajlandu to zovete "hak" (fonetski) kada skinete nešto sa njega. Dakle, od cijene od 1000 "odaberete" 70% popusta i onda dođete do 300. 300 je prodajna cijena i prije i nakon lažne ponude popusta. U "lažnom krugu popusta" 300 je preostalih 30%, a 1000 je 100%, a popust od 70% od 1000 je 700.
Zaista, taj popust je jako dobra ideja 🙂
Pokušajte da kupujete na Tajlandu, a da ne naiđete na znak RASPRODAJA ili POPUST.
Ministar zaboravlja da strance uopće ne zanimaju popusti. I taj popust od 70% je apsolutno nevjerovatan, i za Tajlanđane. Pitao sam svoje studente prošle sedmice da li bi kupili laptop sa 70% popusta i odgovor je bio ne. Sumnja u kvalitet, da li je nov, možda ukraden.
Hahaha i ja znam tu mudrost među Tajlanđanima. Sumnja se na popust iznad 40%.
Ne sviđa mi se ceo sistem takvih popusta. Prodaj po normalnim i poštenim cijenama i ta emisija je gotova jer se svi sjebaju a pogotovo robovi za plaću.
Kao poslodavac, mogu zaraditi na riziku koji izlažem, ali također djelujem kao čuvar kako bih osigurao da se plaća poštena cijena i mora se reći da izvozno tržište to može razumjeti, tako da postoji nada za budućnost zahvaljujući mladi ljudi koji su ga imali sa usisom.
Dragi Chris De Boer,
Dobro napisano.
Ostaje problem kada idete u kupovinu, pogotovo uz veliki popust.
Ipak, čudna mi je ideja da 'Farang!' Morate platiti više samo da
jeftin Tajland, naravno da ne! Mi smo Holanđani koji to imamo na kapiji,
“Mnogo za malo” ili ne.
Postaje malo ludo po pitanju cijena, što nije za elitu.
Vrijeme je da pustimo ljude da govore.
Dobro napisano što je zapravo istina, ali 'ne treba naglas'.
Noćni život mora da se zatvori u 11, a za elitu otvoren do 06:00 ujutro (555).
S poštovanjem,
Erwin
Mogli biste se zapitati da li se prodaja alkohola može učiniti fleksibilnijom. Mnogi ugostiteljski objekti i barovi pate od toga. Turisti misle da je to ludo.