Chiang Rai i biciklizam……(8)

Pozdrav……

ugodan dan. Ko ne bi želio da bude ovako dočekan nakon naporne vožnje zelenim stazama Chiang Raija?

Upravo sam biciklom krenuo na teren Baan Mai Praimeke, vođen nekontroliranom željom za kafom, nakon 40 km pedaliranja, a pozdrav mi viče sa živopisnog murala na jednom od bungalova koji se tamo iznajmljuju.

Nalazim se na jezeru Mae Tak u Tambon Don Sila, u okrugu Wiang Chai, jugoistočno od grada Chiang Rai. Baan Mai Praimeka je jedino mesto na ovom prelepom (akumulacionom) jezeru - a takođe i u široj oblasti - gde mogu da odem da dovedem nivo kofeina u red, a takođe je i prelepo mesto. Osim hrane i pića, možete prenoćiti u bungalovu ili luksuznom šatoru.

Prekrasan pogled na Mae Tak iz vaše kafe ili obroka

Tek je nešto poslije devet, mjesto je tek otvoreno, ali na sreću aparat za kafu je već spreman za rad. 'Americano, ron' je moja narudžba, a ja biram komad peciva koji mi se primamljivo smiješi iz rashladne vitrine. Te dodatne kalorije će se istopiti kao snijeg na tropskom ljetnom suncu na povratku...

Jezero Mae Tak (akumulacija) je prelijepo, ali je nivo vode, kao što je slučaj sa većinom jezera i rijeka, mnogo prenizak za doba godine. Takođe niže nego prošle godine otprilike u ovo vrijeme, dok je prošla kišna sezona bila natprosječno vlažna, i mnogo niža nego prilikom moje prve posjete ovdje, prije otprilike tri godine. Pedaline i čamci koji se iznajmljuju sada se besposleno suše na desetine metara od ivice vode.

Ubrzo nakon izlaska sunca, u jutarnjoj magli, to može izgledati ovako

Iza kafe uživam u pogledu na vodu i planine s druge strane. Tišina je zaglušujuća, uz jezero praktički nema zgrada, a put kojim sam došao – jedini u blizini jezera – vodi bar sto metara od jezera. S druge strane uopće nema puta; samo neasfaltirana staza, neravna i puna rupa – znam jer sam jednom napravio kompletan krug oko jezera sa MTB-om. Jednom je bilo dovoljno!

Nakon kafe povratak u Chiang Rai, s drugom, malo dužom rutom na umu. Kad odem, mural mi opet želi 'prijatan dan', tako da danas malo može poći po zlu......

Wat Santi Rattan Wararam, na vrhu brda u blizini jezera

Neasfaltiranim pristupnim putem natrag na cestu; Zapravo moram skrenuti desno, ali prvo vozim malo ulijevo, što me vodi na južnu stranu jezera. Asfalt završava na određenoj tački s ove strane. Prije nego što se to dogodi, desno od puta, na vrhu brda, nalazi se još jedan nedavno izgrađen hram, Wat Santi Rattan Wararam. Pogledam okolo na trenutak, a onda se okrenem, natrag prema Chiang Raiu.

Prvih šest kilometara povratka sam već vidio na putu do tamo, ali onda skrećem desno na prvobitno asfaltiranu cestu, koja nakon nekoliko kilometara postaje neasfaltirana, koja me vodi pored, između ostalog, ogromne plantaže banana. Na kraju stižem na početak prekrasne biciklističke staze koja me vodi duž - a ponekad i kroz - Nong Luang na udaljenosti većoj od 10 km.
Nong Luang je prirodno jezero sa izvorima koji vode vodu na razumnom nivou, iako se i to mijenja s godišnjim dobima.

Biciklistička staza duga 10 km prolazi duž i kroz Nong Luang

I sada je niže nego u junu prošle godine, kada sam zadnji put bio ovdje. To je plitko jezero, na mnogim mjestima više kao 'močvarno' područje. Puno ribe, puno ptica koje hrle na njega. Čaplje, veliki broj roda: ovdje se ima šta vidjeti za zainteresovane, posebno rano ujutro.
I ovdje je tišina: osim ptica, jedna koliba i tu i tamo pokoji bivol, ni traga života. Nikada nisam sreo druge bicikliste i/ili turiste ovdje, osim jednom Francuza koji je živio u okolini na quad biciklu koji je fotografirao.

Siđite sa (biciklističke) staze za lijepu sliku Nong Luanga. 20 sekundi ranije ovdje je još bilo desetak roda u vodi, ali nisu htjele pozirati, nažalost...

Nakon više od 10 km biciklistička staza se završava isto tako naglo kao što je i počela, iako na ovom mjestu ne nailazim na neasfaltiran već uredno asfaltiran put. Vodi me neko vrijeme uz vodu i prelazi mjesto gdje se gradi most, pravo kroz jezero, kao dio novog puta. Vidio sam to i ranije, ali još jednom odmahnem glavom u nevjerici da se ovako nešto ovdje može učiniti bez problema: pomislili biste da je tako posebno područje na neki način zaštićeno, ali to očito nije tako.

Vraćam se biciklom do svoje baze u Chiang Raiu preko Wiang Chaia. 84 km na brojaču kilometara, debeli sloj prašine na biciklu i neizbrisiv osmijeh na mom licu: rezultat još jednog prekrasnog jutra na Tajlandu.

Danas popodne u bazen!

Ovako izgleda Nong Luang ubrzo nakon kišne sezone