Isaaneri nisu Tajlanđani: Ko se može nazvati Tajlanđanima? Brisanje lokalnog identiteta
Slika karte drevnih kraljevstava (Lanna itd.) oko 1750
Redovni posetioci Tajlanda verovatno će biti upoznati sa terminom 'Thainess', ali ko su zapravo Tajlanđani? Ko je tako označen? Tajland i Tajlanđani nisu uvijek bili tako ujedinjeni kao što bi neki ljudi vjerovali. Ispod je kratko objašnjenje ko su 'Talanđani' bili, postali i jesu.
Samo civilizovani ljudi su T(h)ai
Narodi koji su govorili 'tai' (tajlandski, lao i šan) jezike - iako je prema nekim teorijama termin Lao prikladniji od izraza tai - migrirali su iz južne Kine u jugoistočnu Aziju između sedmog i dvanaestog stoljeća. Mon-Kmeri su protjerani sa ovog područja ili asimilirani sa narodima koji govore tai. Danas Tai još uvijek prevladavaju na Tajlandu i Laosu, ali su također značajne manjine u Vijetnamu i Mjanmaru (Burma). Ali nisu svi bili označeni kao Tai! Opisao je samo dio populacije: samo oni koji su dostigli određeni nivo i status zvali su se Tai. To su bili 'socijalizirani ljudi' (khon thaang sǎngkhom, คนทางสังคม). Ovo kao razlika od 'jednostavnih ljudi' prirode (khon thaang thammáchâat, คนทางธรรมชาติ).
Tajlandska kraljevstva su imala feudalni sistem sa gospodarima i kmetovima: Sakdina. Reč Tai je počela da znači 'slobodni ljudi' (sěrichon, เสรีชน): oni koji nisu bili robovi ili kmetovi, koji su praktikovali theravada budizam, govorili su 'centralni tajlandski' i živeli u skladu sa zakonima i propisima. Ovo za razliku od khàa (ข่า) i khâa (ข้า). khàa su bili nepismeni, animistički, šumski ljudi koji su živjeli izvan civiliziranog svijeta. khàa su bili narodi koji su živjeli izvan grada/grada-države: muuang (เมือง). Grad je označavao civilizaciju, selo necivilizovano. Khaa su bili oni koji su služili ili kao plebs kmetova (phrâi, ไพร่) ili robovi (thâat, ทาส). U drevnim natpisima nalazimo tekst 'phrâi fáa khâa tai' (ไพร่ฟ้าข้าไท): 'Plebs nebeskog neba, sluge Taija'. Od -verovatno - ere Ayutthaya (1351 – 176) ljudi više nisu govorili o Tai (ไท) već o tajlandskom (ไทย).
Isaaneri nisu Tajlanđani nego Laosi
Sve do devetnaestog veka, reč Thai se koristila za označavanje ljudi iz klase (elite). To su bili ljudi određenog statusa, civilizovanog načina života i zajedničke kulture sa jednakim normama i vrijednostima. To nije bilo posebno primjenjivo na ljude običnog porijekla, a uopće ne na ljude s visoravni Khorat (današnji Isan). Ona i stanovnici kraljevstva Lanna (อาณาจักรล้านนา) na sjeveru, smatrani su Laosima. Ali "tajlandski" se takođe nije odnosio na imigrante: Kineze, Perzijance i razne raseljene ljude iz regiona. Lokalna manjina mogla bi se probiti do Tajlanda ako bi stekla plemićki status i dijelila norme i vrijednosti elite.
To se promijenilo pod sijamskim kraljem Nangklaom (Rama III, 1824-1851) i kraljem Mongkutom (Rama IV, 1851-1868). 'Thai' su sada postali oni koji govore tajlandski jezik. Ovo pored drugih (jezičkih) grupa kao što su Lao, Mon, Kmeri, Malezijci i Cham. Tajland iz devetnaestog veka bio je etnički raznovrsniji od današnjeg Tajlanda! Nije bilo posebnih etničkih karakteristika za Tajlanđane i malo je napora uloženo da se stanovništvu nametne kulturna ili etnička homogenost. Neasimilirani Kinezi su živjeli po svojim pravilima, plemenski narodi su iskusili dosta diskriminacije, ali druge manjine su doživjele manje-više isti tretman kao i svi ostali.
Autor ArnoldPlaton, .svg na osnovu ove mape (sa UTexasa pod javnim domenom „Ljubavošću biblioteka Univerziteta Teksas, Univerziteta Teksas u Austinu.“) – Vlastiti rad, javno vlasništvo, https://commons.wikimedia.org/ w/index.php?curid=18524891
Pojava tajlandske nacije krajem 19. veka
Sve do duboko u devetnaestom veku, vlada je jasno stavljala do znanja Evropljanima da Tajlanđani i Laoci ne pripadaju istom narodu. 'Lao su robovi Tajlanđana', rekao im je kralj Monkut. Tajlanđani nisu krili činjenicu da je Sijam bio veliko carstvo sa mnogo vazalnih država pod svojom sferom uticaja, ali da se sam Sijam nije protezao mnogo dalje od centralne ravnice (rečne doline reke Chaophraya). Područja iza, kao što je Lanna, još su bila (slobodno) nezavisna, pritoka, kraljevstva i gradovi-države. Ali na kraju devetnaestog veka slika je počela da se menja, rasa/etnička pripadnost je sada viđena kao problematično pitanje. Postojala je sve veća zabrinutost da će zapadne sile polagati pravo na područja koja su dužna Bangkoku. Pod kraljem Chulalongkornom (Rama V, 1868-1910), otpočela je aneksija teritorija iz Bangkoka. Na primjer, Carstvo Lanna imenovano je za vicekralja iz Bangkoka 1877. godine i biće potpuno pripojeno 1892. godine. Na primjer, kralj Chulalongkorn, kada je postavljao prvog komesara kralja Chiang Maia 1883., upozorio je da: "Morate zapamtiti da kada razgovarate sa Zapadnjakom i Laocem, morate jasno staviti do znanja da su zapadnjaci 'oni' i da je Lao Tajlanđanin. Ali ako razgovarate sa Laosom i Tajlanđaninom, morate jasno staviti do znanja da su Lao „oni“, a da su Tajlanđani „mi“.
Nekoliko godina kasnije, kralj je došao do novog razumijevanja tajlandskog i laoskog jezika. On je savjetovao povjerenike u 'laoskim provincijama' da Tajlanđani i Lao pripadaju istoj 'Châat' (naciji), govore istim jezikom i pripadaju istom kraljevstvu. Time je kralj poslao jasan signal, na primjer, Francuzima: područja uključujući Phuthai, Lao, Lao Phuan i Kineze potpala su pod jurisdikciju Bangkoka. Tek u kasnom devetnaestom vijeku termin 'Châat Thai' (ชาติไทย) je prihvaćen za označavanje 'tajlandske nacije'.
Princ Damrong je podijelio svoju zabrinutost s kraljem Chulalongkornom da li termin Châat Thai neće izazvati previše nemira među neetničkim Tajlanđanima, jer se izraz 'châat' (rođenje) u prošlosti odnosio samo na nečije karakteristike u vrijeme rođenja, i to vlada još nije uspjela da manjinske grupe pretvori u 'Talanđane'. Suočen s teritorijalnim i etničkim oblicima otpora centralizaciji (unutrašnjoj kolonizaciji) od strane Bangkoka, čak je i Chulalongkorn pokazao određene simpatije prema samoupravi od strane pobunjenika na jugu, sjeveru i sjeveroistoku: 'Mi smatramo ove provincije našima, ali to nije istina, jer Malajci i Laosi smatraju provincije svojima'.
Izvor: Wikipedia
Centralizacija iz Bangkoka
Zbog trenda dalje centralizacije administracije i demarkacije nacionalnih granica, tajlandizacija je nastavljena. Prema prestolonasledniku Vajiravudu, etničke manjine, seljaštvo, moralo je da bude „ukroćeno“ i „pripitomljeno“. Godine 1900. i dalje je postojala slika raznolikog Tajlanda u kojem su živjeli mnogi narodi. Elita u Bangkoku naziva stanovnike današnjeg sjevernog i sjeveroistočnog Tajlanda 'Laoom'.
Ali Lao su bili veliki po veličini, možda čak i većina ljudi (pa da li je naziv Tajland zapravo tačan, možemo se pitati, ako Tajlanđani nisu najveća grupa građana?). Pod princom Damrongom, koji je vodio novoosnovano Ministarstvo unutrašnjih poslova, ideja da su Lao zapravo Tajlanđani postala je službeni dio politike. Zagovarao je kraj vazalnih i poluvazalnih država, kako bi sve ljude učinili Tajlanđanima i više ih ne označavali kao Lao ili Malezijce. Kao da je sve bio nesporazum, rekao je da Lao govore tajlandski na čudan način, pa ih narod Bangkoka doživljava kao lao. Ali sada je opšte poznato da su oni Tajlanđani, a ne Laosi. Prema princu, bilo je mnogo naroda izvan Sijama, kao što su Lao, Shan i Lue, koji su sebi dali svakakva imena, ali u stvari svi pripadaju Tajlanđanima. Svi su pripadali Tajlanđanima i prema zvaničnim izjavama sebe su smatrali Tajlanđanima
Na prvom popisu stanovništva 1904. godine, vlada je izjavila da Lao treba posmatrati kao Tajlanđane, zaključivši da je Siam 'uglavnom monoetnička zemlja sa 85% Tajlanđana'. Kolonijalne sile to nisu mogle iskoristiti protiv Bangkoka ukidanjem laoskog identiteta. Ali da je Lao bio uključen kao posebna klasa, Tajlanđani ne bi činili većinu etički raznolikog naroda. U popisu iz 1913. godine, stanovnici jednostavno više nisu mogli izjaviti da su Lao, već su bili "dio tajlandske rase". Princ Damrong je preimenovao laoske provincije, a cijela regija Lao dobila je pečat "Isaan" ili "sjevero-istok".
Kralj Chulalongkorn je 1906. raspravljao o obrazovnoj politici u bivšoj kraljevini Lanna, rekavši 'želja je da Lao shvate prednosti ujedinjenja sa Tajlanđanima. Stoga, oni koji su odgovorni za obrazovanje ne bi trebali gledati s visine na Laosa kao na inferiorne u odnosu na Tajlanđane u svakom pogledu. Ona mora pronaći način da državni službenici i obični ljudi budu jedno sa Tajlanđanima. Ako su Laoci dobri, biće nagrađeni kao Tajlanđani.
Međutim, ovo ujedinjenje i nametanje nacionalističkih i patriotskih slika nije uvijek išlo glatko, pogledajte na primjer ovu prezentaciju profesora Andrewa Walkera o ustanku u Šanu:
Također pogledajte: www.thailandblog.nl/background/shan-opstand-noord-thailand/
U 20. vijeku Tajland se ujedinio u jedan narod
Za divno čudo, nekoliko godina nakon popisa stanovništva iz 1904. godine, svi koji su govorili tajlandski jezik (centralni tajlandski, laoski, šan, puthai, itd.) postali su "tajlandski građani" i pripadnici "tajlandske rase". Tajlanđani su sada činili većinu u naciji. Devijantni, regionalni identiteti su potisnuti. Istorija je ponovo ispisana i svi stanovnici su sada bili Tajlanđani i oduvek su bili. Početkom dvadesetog veka, izraz 'Thai' više nije označavao nečiju društvenu klasu, već njegovu ili njenu nacionalnost.
Prema Zakonu o obrazovanju iz 1912. godine, nastavnici širom carstva morali su učiti svoje učenike "kako se ponašati kao dobri Tajlanđani", historiji Tajlanđana i Tajlanđana i kako zaštititi i održati naciju. Drugi jezici osim centralnog tajlandskog bili su zabranjeni u učionici.
Pod ekstremnom nacionalističkom politikom diktatora feldmaršala Phibuna Songkraama 30-ih i ranih 40-ih, Thainess je ponovo bio uvučen. Bili u 19de stoljeća termini 'Châat Thai' (ชาติไทย), 'Muuang Thai' (เมืองไทย), 'Pràthêt Thai' (ปรทฎระฎระฎระเ ' (สย าม) koji se naizmenično koristi za označavanje zemlje, nekoliko godina nakon svjetskog rata, zemlja se definitivno zvala Tajland. Tako je Tajland postao ujedinjena, homogena zemlja u kojoj skoro svi imaju tajlandsko državljanstvo, pripadaju tajlandskoj rasi, budisti su i naravno poštuju zakon tajlandske države.
Izvori:
– Politički razvoj modernog Tajlanda, Federico Ferrara. 2015.
– Istina na suđenju na Tajlandu, David Streckfuss, 2010.
– „Etničko“ čitanje „tajlandske“ istorije u sumrak stoljetnog zvaničnog „tajlandskog“ nacionalnog modela, – David Streckfuss, 2012.
- https://en.wikipedia.org/wiki/Tai_languages
– https://pantip.com/topic/37029889
Na mapi sa etničkim grupama vidimo koliko je upadljivo mnogo 'Talanđana'... sa olovkom u ruci, istorija je bukvalno izgrebana. U poslednjih nekoliko godina 19. veka, oblast na severoistoku je još uvek bila 'Monton Lao Kao' (มณฑลลาวกาว): laoške provincije koje su potpale pod Bangkok. I u roku od nekoliko godina princ Damrong je stigao ovdje 'Monthon tawan tok chiang nuea' (มณฑลตะวันออกเฉียงเหน) provincije sjeveroistočne ()province. A ne mnogo kasnije (oko 1900.) došli su do Isana (มณฑลอีสาน), što takođe znači severoistok.
Otprilike u to vreme, istorija se takođe prikupljala u Prachoem Phongsawadan (ประชุมพงศาวดาร). U ranijoj verziji i dalje se odnosio na Lao, ali pod princom Damrongom ovo je odbačeno i promijenjeno u 'tajlandski' za novije izdanje. To je ponekad rezultiralo iskrivljenim tekstovima.
Primjer gdje se A mijenja u B:
1A: Autohtoni ljudi u regionu (khon phuen mueang) su Lao,
kmerski (kamen), i suai, rasa (čavrljanje), i [pored toga] postoje ljudi drugih
zemlje (prathet uen), kao što su tajlandski, farang [zapadnjaci], vijetnamski, burmanski,
Tongsu i Kinezi, koji su se naselili da se bave trgovinom u velikom broju.
คนพื้นเมืองเปนชาติ, ลาว, เขมร, ส่ชน, ส่ชย, ลาว วประเทศอื่นคือไทย, ฝรั่ง, ญวน, พม่า, พม่า,
จีน, เข้าไปตั้งประกอบการค้าขายขายขายเปนกอปน
1B: Autohtoni ljudi su u osnovi Tajlanđani. Pored tajlandskog,
tu su Kmeri, Suai i Lawa,16 i ljudi iz drugih zemalja kao što su Farang,
Vijetnamci, Burmanci, Tongsu i Kinezi su se naselili, ali ih nema mnogo.
Više informacija Više informacija,
ญวน, พม่า, ตองซู, จีน, เข้าไปอยู่บงซู, จีน, เข้าไปอยู่บ้าาบ้าาบ้าา กนัก
2A: „Kada su ljudi laoske rase (chon chat lao) koji su bili u
zemlja (prathet) na sjeveru, .." งเหนือ)
2B: „Kada su ljudi tajlandske rase (chon chat thai) koji su bili
u zemlji na sjeveru” เหนือ).
O pobuni (Lao pobunjenici postaju tajlandski pobunjenici??):
3A: U to vrijeme, od strane onih laoskih i kmerskih porodica, koji su,
po naredbi Chao Pasaka (Yo), bio je uhvaćen i ostao u gradu
Champasak, nakon što je dobio vijest da je vojska Bangkoka krenula u ofanzivu...
godine svinje, 1189. manje ere [1827. nove ere], ti Lao i Kmeri
porodice su se pridružile u podmetanju požara kako bi zapalili grad Champasak.
( ) โย่) ให้กวาดส่งไปไว้ยังเมืองจำาปจำาปิำาปิำาป ั้ ครั้นรู้ข่าว
ว่ากองทัพกรุงยกขึ้นไป ครั้น… ปีนนกีกนกีกนก Više informacija
Više informacija
3B: U to vrijeme, od strane onih tajlandskih i kmerskih porodica, koje su,
po naređenju Chao Champasaka (Yo), bio je uhapšen i ostao u gradu
od Champasaka, nakon što je dobio vijest da je vojska Bangkoka krenula u ofanzivu...
godine svinje, 1189. godine u maloj eri [1827. nove ere], sve te porodice su se pridružile
u zapaljenju grada Čampasaka.
Više informacija ดิ์ (โย่) ให้กวาดส่งไปไว้ยังเมงเมืองจกศาองจางจองจ ิ์ više
ข่าวว่ากองทัพกรุงยกขึ้นไป ครั้น ... Više informacija
จำาปาศักดิ์ลุกลามฃ
Na ovaj način dobijate mapu, kao što vidimo na pola dela, gde tajlandske 'etničke' grupe dominiraju zemljom. Više se ne vidi da je zemlja u stvarnosti veoma raznolika.
Izvori:
– Izum istorije „Isan” (Akiko Iijima)
- https://en.wikipedia.org/wiki/Monthon
lijepa prica. moja žena je iz Utaradita. tvrdi da je i sama Tajlanđanka, ali takođe govori i piše laoski. kao i mnogi ljudi ovde. čak ide toliko daleko da pravi stari ljudi, uključujući moju 78-godišnju svekrvu, među sobom govore laoski.
Čak imaju i "daleke" porodice koje žive s druge strane granice sa kojima postoji čak i usputni kontakt, posebno na sahranama.
„Starija“ porodica takođe svi žive u oblasti duž granice sa Laosom.
Chiang Rai, Phayao, Nan, itd. do Ubon Ratchatanija
Lijepo je naći objašnjenje ovdje.
Odličan članak, Rob V.! Pojašnjava dosta toga o problemima s kojima se Tajland još uvijek suočava.
Na prvoj kartici piše 'Tai Lue' u svijetlozelenoj boji. Prikazana su njihova staništa u južnoj Kini gdje se zovu 'Dai' i u sjevernom Laosu. Ali mnoge stambene zajednice Thai Luea u sjevernom Tajlandu, imigranti u posljednjih 100-150 godina, nisu prikazane.
Moj sin je 'pola' Thai Lue. Njegova majka je uvijek govorila da je njen prvi identitet 'Thai Lue', a zatim 'Thai'. Pretpostavljam da se to odnosi i na mnoge Isanere.
Ono što ovdje nije tako jasno je da su se tokom stoljeća "granice" između naroda (a posebno Kmera i Burmana, koji se ovdje jedva pominju) značajno pomjerale. Nadalje, došlo je do prilično snažnog miješanja nacija, nakon što su jedni još jednom pokorili drugi.
Duž granice TH-KH (=Kambodža) većina njih i dalje govori kmerski među sobom, a precizne antropološke studije otkrivaju tipične kmerske karakteristike.
Nadalje: ovdje u NL - i svakako u d'n BELs - isti fenomen se desio tokom godina, holandski je postepeno postao standardni jezik za sve, a frizijski, Twents, Drents, Limburgs itd. su gurnuti u stranu. EN BE ne postoji ni 200 godina.
U sljedećem tekstu govorit ću o granicama, odnosno nedostatku istih. Postojali su gradovi-države (muang, เมือง), sa kraljevima ili plemićima. Oni su imali kontrolu nad područjem neposredno oko muanga i povremeno su odlazili u ekspedicije u džungle da pljačkaju druga naseljena područja (uglavnom da porobe ljude) i/ili da potčine druge muange tako da su postali pritoka. Neki muangi su bili zaduženi za više od 1 većeg muanga. Nije bilo jasnih granica sve do duboko u 19. vijek. Došlo je i do preklapanja područja, nekoliko muanga koji su smatrali područje pod svojom sferom utjecaja. Podrazumijeva se da su ovi pljačkaški napadi, ratovi i izbjeglice također uzrokovali da stanovništvo završi tu i tamo. Sam Siam je bio veliki pljačkaš i anekser. Zloglasna mapa koja prikazuje gotovo cijelu jugoistočnu Aziju od Malezije do Kine kao 'tajlandski' je stoga smiješna propaganda. Thongchai Winichakul sve ovo dobro objašnjava u svojoj knjizi 'Siam mapped'. Napisaću nešto na osnovu te knjige, između ostalog, ali neće biti gotovo za tren. Iako neki Tajlanđani još uvijek prolivaju velike krokodilske suze nad izgubljenom/otetom teritorijom i poriču veliku raznolikost među narodima ako im to ne odgovara (ili, ako im odgovara, optužuju Tajlanđane iz raznih dijelova svijeta kao ne-Talanđanske izdajice) .
Ali hvala na povratnim informacijama. Opet, ovo je samo kratak sažetak, ali slobodno razradite određene aspekte.
Da ilustruje šta piše Change; Ranije ove godine preminula je prabaka mog partnera. Bila je u svojim osamdesetim godinama i živjela je u selu između grada Burirama i granice s Kambodžom. Ova prabaka je govorila samo kmerski i, osim rijetke posjete gradu, nikada nije napuštala regiju. Moj partner, rođen 1991. godine, školovao se na kmerskom jeziku u osnovnoj školi. Tajlandski je bio jezik nastave u srednjoj školi u Buriramu i srednjoj školi u Bangkoku.
Na njenoj samrti, pokušao je da se oprosti od svoje prabake na kmerskom putem mobilnog telefona i otkrio je da zapravo više ne savladava aktivnu upotrebu kmerskog, a i dalje kaže da ga dobro razumije. Kada mu izgovorim nekoliko kmerskih riječi i fraza koje sam naučio u Kambodži, ni on ih zapravo ne razumije. Iz ovoga razumijem da se kmer koji se govori u Kambodži znatno razlikuje od kmerskog kojim se govori u Buriramu.
Još uvijek zaboravljam punchline; ova prabaka je govorila samo kmerski i nikada nije naučila tajlandski jezik.
Čudno da se nigdje ne spominju mali tajlandski manjinski narodi, narodi poput Manija.