Fenomen Mia Noi na Tajlandu

Ovaj fenomen Mia Noi (kojunkcija, druga žena, ljubavnica) proširio se na sve nivoe tajlandskog društva. Priče o važnim muškarcima u društvu koji imaju nekoliko žena mogu se naći u raznim medijima.

Međutim, ovaj fenomen izazvao je mnogo (opravdanih) kritika u zapadnom svijetu. Na osnovu toga, princ Svasti Sobhon je 1913. godine poslao memorandum da se monogamija uključi u zakon, kako bi odgovorio na kritike iz inostranstva. Iako je Rama VI imao drugačije mišljenje, novi zakon nije donesen. Štaviše, Rama VI se uglavnom okružio mladićima i to je više bila kraljevska izjava!

Tajland nije promijenio svoje zakone sve do 1932. godine i zbog toga je posjedovanje više od jedne žene postalo ilegalno. Formalno će to biti „protivzakonito“, ali u praksi je neposlušnije. Međutim, to sada više nije privilegija samo za bogate ili višu klasu. Sve dok se muškarac brine o svojoj ženi (mia luang) i djeci, ona će pristati, ponekad nevoljko. Bolje nego ostati sam sa decom. Mia noi se tada može pobrinuti za čovjeka. Međutim, ako mia noi dobije više novca od nje, vatra će eksplodirati! Međutim, u brojnim tajlandskim sapunicama i društvu stvari nisu tako jednostavne kao što je ovdje opisano. Stoga je dobro poznat izraz: “Ovo se obično radi 'na šunjaju', iako tajlandska loza obično zna za te poslove mnogo prije štampe.”

U prošlosti, imati više žena bilo je drugačije iz nekoliko razloga. Ovo je priča koju je dječak ispričao.

Kada sam bio mlad, upoznao sam razmišljanja kineske zajednice o tome da imam više od jedne žene. Ovo otkriće nije došlo od muškarca, već od naše kineske gazdarice.

Živeći u Bangkoku, otkrio sam da je naša gazdarica mia noi našeg stanodavca jer mi je rekla. Ona je tada imala četrdeset pet, a njen muž pedeset. Zajedno su bili 21 godinu. Nije to izgledalo kao avantura našeg stanodavca, na račun njegove prve žene.

Smejući se, gospođa Čao mi je rekla da je njen muž, koji je bio dobar kineski sin, po tradiciji bio primoran da pristane na izbor žene svojih roditelja. Otac njegove prve žene i njegov otac bili su stari prijatelji. Dogovorili su se da će se, ako jedan ima sina, a drugi ćerku, vjenčati sa ciljem da spoje svoje porodice i ugledne poslove.

U takvim slučajevima, mladići i devojke se ne konsultuju po ovom pitanju, a konfučijanska etika ne daje deci pravo da odbiju. Moja gazdarica je ispričala ovu priču sa smislom za humor.

“Dakle, moj muž je sa 8 godina znao da će se oženiti kćerkom trgovca biserima, koja je živjela u istoj ulici. Njegov otac je bio trgovac dijamantima. Dakle, možete vidjeti da je dobro pristajao za obje porodice.” "Ali da li su se voljeli?" pitao sam

Kinesko društvo je drugačije. To nije najvažnija stvar između muža i žene. Prva dužnost mog muža bila je prema ocu i majci. Dali su mu hranu i obrazovanje. Njegova je dužnost bila da se složi sa njihovim željama za dobrobit porodice.”

"Ali šta je s njegovom vlastitom srećom?"

„Zašto ne bi bio srećan? Imao je sve što mu je trebalo i mnogo više od mnogih drugih ljudi. Ponekad se pitam o kulturama koje misle da je "romantična" ljubav jedina prava sreća. Da moj muž nije imao dobru hranu i dobro obrazovanje, da li bi ga romantična ljubav usrećila?”

“Moja porodica je imala dovoljno novca da nas podigne. Bili smo krojači. Nigdje tako bogata ili tako važna kao porodica mog muža.

„Osam godina sam bio poslat u kinesku školu i imao sam sreće što je bilo toliko obrazovanja. Moj otac je bio prilično prosvijetljen. Vjerovao je da su obrazovane kćeri mnogo vrijednije od samo lijepih žena. Ali ja sam zadovoljan svojom situacijom jer je ona sada kao i ostali ljudi sa kojima živim.

Izvor: Pattaya Mail