Zeleni pirinač je odgovor
Godine 1985. bila je prosječna starost farmera Tajland 31 godina, sada 42 godine. Prije deset godina 60 posto stanovništva radilo je na uzgoju pirinča, 2010. godine to je bilo samo 20 posto.
Rad u poljima riže opterećuje nečija leđa i donosi samo mali prihod. Nepredvidivo vrijeme i niske cijene na svjetskom tržištu ostavile su bezbroj poljoprivrednika u siromaštvu. Mnogi su stoga okrenuli leđa selu i potražili utočište u velikom gradu.
Ali postoji i obrnuto kretanje. Anurug Ruangrob (45) napustio je posao generalnog direktora softverske kompanije, Somporn Panyasatienpong (41) dao je otkaz kao slobodni novinar stranih novinskih agencija, a od posla je odustao i programer Wiroj Suksasunee (31).
Nazad na selo
Anurug je osnovao voćnjak u Nong Reeu (Chon Buri), sat vremena vožnje od Bangkoka, i uzgaja povrće i pirinač. Organski pirinač i zeleno povrće tj. Somporn mu se pridružio nakon prošlogodišnjih poplava. U Bangkoku je uzgajala svo svoje povrće jer je bila zabrinuta zbog visokih koncentracija hemijskih ostataka u povrću koje se prodaje na tržištu.
Wiroju, koji dolazi iz imućne porodice, dosta je užurbanog gradskog života. Vratio se u svoju rodnu zemlju u Sing Buri, 2 sata sjeverno od Bangkoka, i naučio kako uzgajati pirinač u Khao Khwan fondaciji u Suphan Buriju. Fondacija se protivi upotrebi hemikalija u poljoprivredi. Ona podučava organski uzgoj.
Tu je obuku već prošlo pet stotina građana grada. Odabrali su organski jer je sigurniji, košta manje i zahtijeva mnogo manje rada u odnosu na mainstream tehnike. Neki su kupili zemlju i započeli novi život kao farmeri.
Opskrba hranom u opasnosti
Dramatičan pad broja uzgajivača pirinča i starenje stanovništva postavljaju pitanja o opskrbi hranom u zemlji. Hoće li doći vrijeme kada će Tajland morati uvoziti pirinač? Kada Asean ekonomska zajednica stupi na snagu 2015. godine, jeftinija riža će ući na tajlandsko tržište. Mogu li se tajlandski farmeri takmičiti? Štaviše, produktivnost tajlandskih farmera je niska: 2010. godine 463 kilograma po raju u poređenju sa 845 kilograma u Vijetnamu.
Prema Khao Khwan fondaciji, organska poljoprivreda je odgovor. Manje košta i hvata bolje cijene. Na primjer, ukupni trošak uzgoja pirinča s hemikalijama je 6.085 bahta po rai; sa organskim metodama samo 1780 bahta. Ipak, mnogi farmeri oklijevaju da se zamijene jer su prve dvije ili tri žetve uvijek razočaravajuće. Ne usuđuju se rizikovati.
(Izvor: Bangkok Post, Spectrum, 12. avgust 2012.)
Ovakav post je zapravo zanimljiviji od svih onih priča o barmaši. Ja sigurno nisam stručnjak, ali mislim da je dobro što se spominje da u običnom povrću ima previše hemikalija. Tajlandska hrana je zdrava, sa puno voća i povrća, ali implicitno dobijate i mnogo smeća. U tom pogledu problem su i hormoni u mesu. Riba iz Sijamskog zaljeva, ako je još prisutna, također nije bez štetnih tvari. Stoga je dobro pročitati da postoje i kontrapokreti.
Navedeni broj kilograma pirinča po rai (463 kg) je to za 1 ili 2 žetve? Čini mi se dosta visoko, jer ovdje u selu u kojem živim (Isaan) pričaju samo o 200 kg po raiu i to je također bruto. Nakon pilinga ostaje 2/3.