Vraćen iz raja
Kakav raj ostaje tropsko ostrvo ako na njemu možda morate ostati duže nego što biste željeli? Erik Hoekstra (26) bio je na Palawanu na Filipinima kada je područje bilo "zaključano" zbog korona virusa. Odjednom ste zaista daleko od kuće. Erik kaže da se, uz veliku pomoć domaćeg fronta i ambasade, bezbedno vratio kući.
'Ono što je počelo kao san u raju koji oduzima dah brzo je postalo noćna mora. Želeo sam da provedem mesec dana na Filipinima oporavljajući se od diplomiranja na master diplomi arhitekture u Delftu. Domaći front je imao neke zabrinutosti oko toga da li je pametna ideja putovati u ovim nesigurnim vremenima korona. Ali u tom trenutku nismo bili svjesni bilo kakve štete. U Njemačkoj i Belgiji stvari su bile gore nego na Filipinima.'
Istaknite
'Počeli smo na naše putovanje 2. marta. Preko Manile smo stigli do našeg prvog odredišta, ostrva Coron. Prekrasna priroda sa stijenama, palmama, tirkiznom vodom i puno netaknutog zelenila. Iz Corona smo doplovili do El Nida na ostrvu Palawan, fantastičan izlet brodom koji nas je odveo do najljepših mjesta, kako iznad tako i ispod vode. Ovo bi mogao biti vrhunac cijelog putovanja, pomislio sam!'
Nađi izlaz
'Nažalost, tada smo bili na vrhuncu. Filipini su počeli da preduzimaju mere protiv širenja COVID-19. Općine su 15. marta uvele vlastita pravila o 'karantinu u zajednici'. Opština El Nido zatvorena za putnike, ljudima je bilo dozvoljeno samo da odu. Uveden je i policijski čas. Pošto smo pronašli relativno dobro mjesto za boravak, hostel, pokušali smo pronaći izlaz odatle.
'Naš način se promijenio iz uživanja i oporavka u preživljavanje. Podsjetilo me na januar kada sam diplomirala. Naravno, to se nije dogodilo automatski, ali je na kraju ispalo dobro. Zato sam uspio da ostanem relativno umjeren i asertivan. Svaki dan sam pokušavao da kontaktiram i dođem do što većeg broja ljudi putem društvenih mreža, a ambasadu sam putem Facebooka obavijestio da je naša grupa (12 Holanđana i jedna Francuskinja) zaglavljena u El Nidu. Konačno smo dobili obavještenje putem BZ Travel App-a da će 21. marta biti let za repatrijaciju iz glavnog grada Manile. Aplikacija Travel je koristan način da ostanete u kontaktu s Holandijom u smislu ažuriranja i savjeta.'
Pravi posao
'Ali ispostavilo se da je nabavka karata od El Nida do Manile prilično težak zadatak, dijelom zbog jezičke barijere. Štaviše, više ljudi je htelo da ide kući. Registrovani smo kod lokalnog Zavoda za turizam koji je organizovao ove domaće letove. Na kraju smo preko ove agencije uspjeli nabaviti lokalne avionske karte za Clark, 100 kilometara udaljen od Manile, plus međunarodnu avionsku kartu za Amsterdam.
Holanđani su se vratili
'Sljedećeg dana, na aerodromu El Nido, bio sam iznenađen kada sam vidio kako se naš čistač okreće na aplikaciji za praćenje leta. Nadao sam se da je aplikacija zbunjena, ali naš let je zapravo otkazan. Zašto, to nije saopšteno. Sećam se da smo prebledeli. Srećom, članovi grupe su uspjeli ponovo organizirati noćenje u našem hostelu u El Nidu. Gosti i osoblje dočekali su nas raširenih ruku. „Holanđani su se vratili!” Naravno, ovo nam se malo manje dopalo. Ali naš mentalitet je ostao: ne daj se, nađi put kući, jer smo čuli da svako malo polijeće komercijalni let iz Manile.
Međutim, odbili smo novi let čistača koji nam je ponuđen. Aerodrom u pitanju je 7 sati vožnje od El Nida i šansa da ćemo morati da se nosimo sa blokadama je bila prevelika. A šta ako je i ovaj let otkazan? Onda se nismo mogli vratiti u El Nido. Našu odluku podržala je i holandska ambasada. Njihova poruka je bila 'ostanite gdje jeste i poslat ćemo vam novosti'.
Komenton / Shutterstock.com
Osoblje
„U jednom trenutku smo čuli da holandska vlada radi na novom letu za repatrijaciju nazad u Holandiju. Ponovo smo počeli naporno raditi kako bismo pronašli put do Manile ili Clarka. Ambasada nam je savjetovala da iznajmimo privatni avion. Ali takav privatni let se ne dešava tek tako. Trebalo je vrlo brzo sastaviti i potvrditi deklaracije i dozvole i platiti dosta novca. Moja majka i njen muž postavili su satove po filipinskom vremenu i dogovorili mnogo toga za nas kao naše 'Flying couch® Rescueflights'.
Uz trezveno razmišljanje, ali i puno stresa i neprospavanih noći, te veliku pomoć konzulata na Filipinima, uspjeli su natjerati čarter kompaniju da krene u akciju nakon 48 sati. Za nas je ovo konačno bio trenutak nade. Međutim, boravak u hotelu u Manili je ipak morao biti dogovoren. Priličan izazov, jer su se mnogi putnici željeli vratiti kući preko Manile. U konačnici, opet uz pomoć domaćeg fronta i ambasade, moglo bi se organizirati noćenje u hotelu za cijelu našu grupu.
Napetost i olakšanje
'Još smo bili napeti na aerodromu El Nido, jer još nismo napredovali dalje nego prošli put. Kada je naš privatni avion sleteo, svi su klicali i prolila se pokoja suza. Sledećeg jutra, na aerodromu u Manili, bio sam tako srećan kada sam krajičkom oka ugledao plavo čudovište. U svom sjedištu u avionu KLM-a shvatio sam da smo uspjeli, da je bitka završena. Vraćao sam se u Holandiju! I to na prvobitno planirani datum povratka. Sada se odmaram od cele avanture. Stvari idu dobro, pogotovo sada kada su loši snovi prošli.'
Vredni Holanđanin u ambasadi
'Kao grupa dali smo sve od sebe da sve završimo. Ali dobro shvaćam da se možemo smatrati sretnicima, jer se za našu situaciju u ambasadi u Manili pobrinuo jedan vrlo vrijedan Holanđanin. Ovaj heroj se teško borio da nas bezbedno vrati kući. Izuzetno sam mu zahvalan u ime cijele grupe!'
Izvor: Holandija širom svijeta
U članku se navodi “Ali nabaviti karte od El Nida do Manile ispostavilo se da je bio prilično težak zadatak, dijelom zbog jezičke barijere.” Razumljivo je da je rezervisati let u tom periodu bio prilično težak zadatak, ali ne mogu zamisliti jezički problem u zemlji u kojoj ljudi uglavnom dobro govore engleski, posebno na poznatom turističkom ostrvu Palavan.
Vi mislite da jeste, ali u praksi nije tako! Filipinci su jako loši u tome da kažu "ne" ili samo govore istinu. Tako da mogu da zamislim da je bilo dosta razgovora, ali da je malo jasnoće.
Domaći front je svakako bio u pravu za zabrinutost. Prouzročili ste brigu i stres kod ljudi.
Mnogi mladi ljudi (posebno oni koji se bave bekpekerom) ne shvataju koliko energije, vremena i novca košta repatrijacija.
Međutim, napuštanje Evrope 2. marta već je bilo rizično. Bio sam u to vrijeme na Phuketu i već sam pomno pratio situaciju.
Također je bila sreća što nisu morali biti u karantinu 14 dana ili bi odmor odmah završio
“Naš način se promijenio iz uživanja i oporavka u preživljavanje. Podsjetilo me na januar kada sam diplomirala. Naravno, to se nije dogodilo automatski, ali je na kraju ispalo dobro. Zato sam uspio da ostanem relativno umjeren i asertivan.” Nazovi to trezvenim. Zaista mi je nejasno zašto ova priča uključuje način "preživljavanja", ni na maturi ni na El Nidu. Razumijem da biste se željeli vratiti kući. Ali da li je ta situacija nehotično produženog boravka zaista bila toliko opasna po život? Posebno za mlade ljude, daleko izvan rizične grupe, na toplom, rajskom mjestu. Poznajem ljude koji su, potpuno 'nevoljno', ali ipak previše voljno, smatrali ovaj produženi boravak božjim darom i tu su bili sretni. Ne odobravam izbor naratora, ali, hajde, ne odobravam napeto raspoloženje. Želim svima na Tajlandu: opustite se, čuvajte ga i shvatite da je u Holandiji zagušljivije nego u većini tropskih zemalja.
Slazem se sa tobom Jan.
Čekanje na prekrasnom ostrvu dok se ne dogovori let nije toliko stresno kao što bi njegova poruka govorila.
U Indiji sam jednom morao da ostanem nedelju dana duže od planiranog u Kovalamu zbog štrajka, bez problema. Nije mi smetalo nekoliko telefonskih poziva svaki dan i uopće ležanje na plaži.
Jesam li sad samo ja? U ovoj priči ne čitam nijednu stvarno košmarnu scenu. Da, mnogo muke, neugodnosti i brige. Ali mislim da je noćna mora nešto drugo.
Gr. Sheng
preblijediti od otkazanog leta, preživjeti u hostelu sa hranom koja ti se daje, kakav jad, kakva noćna mora... Šta ako se ovakvim prerazmaženim dvadesetogodišnjacima zaista nešto desi. Samo smiješno.