Dvostruko lice Songkrana
U Tajlandu se slave dva različita Songkran festivala. Jednu slavi sebična manjina koja zlorabi Songkranov duh.
Bangkok Postod NRC iz Tajlanda, obrušio se na te huligane koji na zabavu gledaju kao na dozvolu za opijanje, neoprezno jurenje na motociklima, korištenje droga, kockanje i prskanje motorista koji ništa ne sumnjaju u prolaz.
Novine nastavljaju: Previše je idiota na cesti koji ne vide ništa loše u vožnji u pijanom stanju, trpanju 20 ili više prijatelja ili rođaka u stražnji dio kamioneta, pretjecanju u zavojima, prolasku kroz crvena svjetla, agresivnom rezanju ispred druga vozila i, u svakom slučaju, odabir brzine umjesto sigurnosti.
Stoga ne čudi što u tzv sedam opasnih dana, kako se naziva praznik Sonkran, 2011. u prometu je poginuo 271, a ozlijeđeno 3.476 osoba.
Postoji još jedan Songkran
Ali postoji i drugi Songkran. U zaseoku Somboon Samakkhi, primjerice, oko 120 kilometara sjeveroistočno od Bangkoka u pokrajini Nakhon Nayok. Somboon Samakkhi nije ništa više od zbirke raštrkanih kuća između rižinih polja i grmlja. Ako se uopće može govoriti o centru, to je Wat Somboon Samakkhi. Iz hramova možete zaključiti koliko je okolno područje napredno ili koliko su stanovnici velikodušni. Što se tiče veličine i dizajna, Wat Somboon Samakkhi daje dojam da se na tom području zarađuje mnogo novca, ali to nije vidljivo iz okolnih zgrada.
Prvog dana Songkrana (13. travnja), stanovnici se okupljaju u seoskoj vijećnici, poluotvorenoj zgradi proširenoj za tu priliku s dva velika šatora za zabavu. Seljana ima oko dvjestotinjak, većinom staraca, žena i male djece; tinejdžeri i mladi odrasli uglavnom nedostaju. Mnogi su za tu prigodu odjeveni u široku košulju s cvjetnim motivima jarkih boja.
Teško da se može govoriti o pobožnom ozračju
Kad dođemo moja djevojka i ja, nakon nekoliko minuta počinje bogoslužje. Dva redovnika i novak recitiraju tekstove koje sam čuo bezbroj puta, ali ne znam što znače. Ponekad se to događa redom s vjernicima koji drže ruke u wai položaju. U hramu bi čučali na podu, ovdje sjede na stolicama.
Teško da se može govoriti o pobožnom ozračju. Za to vrijeme kuhinjsko osoblje koje je dan prije cijeli dan kuhalo i ljudi koji su malo dalje pod party šatorima razgovaraju. Djeca trče okolo i pažljivo počinju pucati iz vodenih pištolja.
Nakon desetak minuta – to i nije loše, jer ponekad te službe traju dugo i podsjećaju me na uspavljujuće propovijedi striktno vjerskih svećenika u Nizozemskoj – stolci se postavljaju u veliki krug i tridesetak starijih osoba njih mjesto. Dobili su paket odjeće, nešto što nikad prije nisam vidio na ovoj ceremoniji. Stanovnici su sada napunili vrčeve vodom iz velike bačve vode na kojoj plutaju latice cvijeća.
A onda počinje ono o čemu se radi u Songkranu: odavanje počasti starijima i njihovima sreće i sreće želje. S redovnikom na čelu, prisutni prolaze pored starijih koji drže ruke sklopljene na koljenima. Svatko polije malo vode preko ruku, a ponekad i preko ramena. Posljednja žena dobije najviše vode, jer vodu ne treba rasipati.
Izbija vodeni balet; nema vodenog rata
Za to je vrijeme poslije sanuk, koncept koji se u turističkim vodičima obično naziva tajlandski. Riječ znači nešto poput ugodnog, ugodnog i to bi se odnosilo na sve aspekte tajlandskog života.
Stolice i stolovi se grupiraju u sjedala, večera se poslužuje, a tonac pušta CD s tajlandskom glazbom, s gumbom za glasnoću okrenutim skroz udesno, kako to obično biva na Tajlandu. Izbija pravi vodeni balet, iako mnogo manje agresivan od vodenih ratova Bangkok Post odnosi se na. Počela je tajlandska Nova godina.
Somboon Samakkhi, 15. travnja 2012.