Izazovi i promjene u poljoprivrednom sektoru Tajlanda
Tajlandski poljoprivredni sektor, povijesno okosnica zemlje, suočio se s dramatičnim promjenama i značajnim izazovima.
Nekad svjetski vodeći u izvozu raznih poljoprivrednih proizvoda, uključujući rižu, Tajland se bori s prilagodbom novim stvarnostima kao što su klimatske promjene, ekonomski pritisci i tehnološke transformacije. Ovaj članak ispituje razvoj tajlandskog poljoprivrednog sektora iz povijesne i kritičke perspektive, s fokusom na suvremene izazove i buduće prilike.
Povijesni kontekst
Tajlandska poljoprivredna povijest duboko je ukorijenjena u uzgoju riže, koja je ključna i za gospodarstvo i za tajlandsku kulturu. Desetljećima je tajlandska vlada poticala proizvodnju riže za domaću potrošnju i izvoz, što je rezultiralo statusom Tajlanda kao najvećeg svjetskog izvoznika riže u različitim razdobljima (The Nation). Međutim, pretjerano naglašavanje riže dovelo je do prakse monokulture, što je smanjilo biološku raznolikost i iscrpilo tlo.
Suvremeni izazovi
Prema nedavnim izvješćima Bangkok Posta i The Nationa, tajlandski poljoprivredni sektor suočava se s više izazova. Jedan od njih je i utjecaj klimatskih promjena koji se očituje u vidu neredovitih oborina i čestih suša. Ovi promjenjivi vremenski obrasci prijete stabilnosti proizvodnje riže, izravno utječući i na male poljoprivrednike i na nacionalno gospodarstvo.
Osim toga, uvođenje agrotehnologije stvorilo je jaz između velikih, industrijaliziranih farmi i malih, tradicionalnih poljoprivrednika. Dok veliki bogati farmeri imaju koristi od tehnološkog napretka, manji siromašni farmeri bore se za pristup tim tehnologijama, što rezultira povećanjem ekonomske nejednakosti unutar poljoprivredne zajednice (Khaosod engleski).
Budućnost poljoprivrede u Tajlandu
Gledajući u budućnost, čini se jasnim da će održivost i tehnologija biti ključni čimbenici u razvoju tajlandske poljoprivrede. Prema Državnom novinskom uredu Tajlanda, vlada sada promiče korištenje metoda precizne poljoprivrede i organske poljoprivrede. Ove tehnike mogu pomoći u smanjenju ugljičnog otiska poljoprivrede i poboljšanju prinosa.
Zaključak
Tajlandski poljoprivredni sektor je na raskrižju. Ključno je da se ovaj sektor prilagodi suvremenim izazovima ne samo prihvaćanjem tehnologije, već i provedbom politika koje podupiru male poljoprivrednike i štite biološku raznolikost. Samo uspostavljanjem ravnoteže između gospodarskog rasta i ekološke održivosti Tajland može revitalizirati svoj poljoprivredni sektor i krenuti prema održivoj budućnosti. Ova tranzicija zahtijeva kritičku procjenu tradicionalnih praksi i obnovljeni fokus na inovacije i jednakost unutar sektora.
Više informacija i izvora
- Bangkok Post: “Klimatske promjene i njihov utjecaj na tajlandsku poljoprivredu,” Bangkok Post, pristupljeno 28. travnja 2024.
- Nacija: “Tajlandski poljoprivredni sektor suočava se s izazovima modernizacije”, The Nation, objavljeno 12. ožujka 2023.
- Khaosod engleski: “Technology Divide: How Thai Farmers Are Being Left Behind”, Khaosod engleski, posljednji put ažurirano 15. siječnja 2024.
- Državni novinski ured Tajlanda: "Vlada promiče održive poljoprivredne prakse", Nacionalni novinski ured Tajlanda, objavljeno na internetu 5. veljače 2024.
Tumač temelji svoje mišljenje na brojnim izvorima, ali tu je naravno mnogo više.
U Isaanu je prije 50-60 godina počinjeno prekomjerno iskorištavanje u korist uzgoja riže. Pretjerano iskorištavanje uključivalo je sječu šuma u području gdje je tlo siromašno hranjivim tvarima i koje, zbog kapularnog učinka podsloja soli, sada uzrokuje zaslanjivanje zemlje i nemoguće je uzgajati rižu. U krajevima u Isaanu gdje stvari nisu loše, nema zarade od godišnje berbe zbog nedostatka kiše jer nema šuma.
Isaan treba otpisati jer je trgovina hranom već bila predviđanje prije otprilike 9 godina od strane ljudi koji razumiju klimatske promjene. Stvari bi zapravo postale povoljnije oko Chao Phraya petlje...
TH je mogao dobiti zamah prije nekoliko godina kada je svijet uhvatila panika zbog zatopljenja i došao s obiljem subvencija, posebno iz bogatih zemalja. Bilo je vrijeme da se zaslanjeno tlo dovede u staro stanje, tj. sadi drveće za ekstrakciju CO2, a to bi moglo uključivati i autohtono drveće poput stabala s uljaricama poput kraboka. Afrički brat kraboka koristi se u kozmetici, ali zbog destruktivne kulture tajlandskih političara i dužnosnika, krabok nažalost nikada ne postaje ništa, a to se odnosi na mnogo više proizvoda na biljnoj bazi.
Prepreke u korištenju zdravog razuma poznate su već neko vrijeme, ali ostaje bolno vidjeti, ali s druge strane, također čini ljude kreativnima.
Čini se da je suprotstavljanje ideja stanovništva od strane izabranih kreatora politike u DNK i sve dok se to ne prepozna, čeka se kaos, au međuvremenu je samo stvar petljanja.
Uz ovakvu vlast nikome ne bi trebalo biti čudno da kao građanin misliš uzeti što mogu dok mogu i potop za mnom.
Problem s Tajlanđanima je što ne žele naučiti ništa novo, pogotovo od stranaca, pa nastavljaju uzgajati rižu kao i prije 50-60 godina, bez modernizacije i primjene novih tehnika. Kao rezultat toga, na primjer, u Vijetnamu se prinos po hektaru udvostručio, au Tajlandu smanjio...
Slažem se s oba odgovora, ali mora postojati dovoljno resursa, a financije su loša točka u Tajlandu i ostat će kako jest i stariji će to morati činiti sada, ali za nekoliko godina mladi ljudi više neće biti voljni raditi na poljima riže.
Uz jednostavnu tehnologiju na rižinim poljima, SADA je postalo vrlo skupo uzgajati rižu.
Postavite 10 rai. Prošle smo godine imali manje dobru žetvu i samo 40 vreća po 400 THB po vreći, maksimalno 16.000 THB.
Jednostavan izračun, ali vrlo jeftin:
Troškovi oranja dva puta zbog trave po 2 THB po raiju iznose 200 THB.
Sjetva riže. Može se raditi ručno, ali i strojno po cijeni od 50 do 100 THB po raiju. Recimo u prosjeku 750 thb.
2 vrećice gnojiva prosječno 1000 thb i posipač: 2200 thb
Žetva jeftino 10 x 600 thb ovdje u Roi Et = 6000 thb.
Ukupni troškovi već iznose 12.950 THB.
Nemojmo računati svu hranu i sav posao koji ljudi rade. Pomoći jedan drugome. Tako da se uopće ne isplati...sada ne uzgajati rižu.
Ako se mora platiti više tehnologije, dodaje se novac.
Treba više subvencija od strane države ili zadruge gdje svatko može vrlo povoljno posuditi opremu... kako je to nekad bilo i još ga nema.
Tajlandski farmer općenito želi imati sve pod svojom kontrolom i ne posuđuje materijal zbog straha od nedostataka.
Činjenica je da farmer svojom mukom ne dobije gotovo ništa za svoju rižu i jedva može pokriti svoje troškove, a kamoli dovoljno zaraditi, a dok se riža u trgovinama može nabaviti po visokoj cijeni, i na Tajlandu su farmeri izrabljivani a farmeri zarađuju između trgovine i veletrgovca, najviše na riži, nema velike razlike s nizozemskom, gdje seljak jedva dobije 15 eurocenti za 1 kg krumpira, a u Jumbu plaćate 1,20 € po kg
Nešto će se morati strukturno promijeniti kako bi poljoprivrednici mogli zaraditi više novca i inovirati
Gr. Arno
Biti potonji je upravo problem, ali i rješenje.
Jednostavno obavljanje godišnjeg rituala i dolazak do zaključka da se prinos svake godine smanjuje, a onda prigovaranje ne pomaže.
Sada je moguće da su subvencije dostupne i to bi trebali preuzeti regionalni administratori sve do razine sela. Dinamika stoga mora dolaziti odozdo prema gore, a to znači seoske ili općinske zadruge.
U područjima gdje budućnost uzgoja riže izgleda dobro, ta su pitanja obično već dogovorena i radi se o velikim količinama.
Uzgoj riže u Isaanu je više za osobnu upotrebu, a nakon žetve zemlja je izuzetno pogodna za ispašu krava i koza. Kokošinjac ih može sam preraditi, jer u ruralnim područjima pravila klanja nisu tako stroga, i prodati ih. Cilj je samodostatnost u regiji i aktivno traženje povoljnog financiranja. Rekao bih da započnete crowdfunding kao coop i učinite svoju regiju ponosnom regijom, ako je potrebno uz pomoć organizacije koja je to već radila.
Sada sam stvorio posao u TH za svog prijatelja Roba V. niotkuda 😉 Samo jednom to riješite i onda je to skalabilno na desetke regija.
https://www.bangkokpost.com/business/general/2694136/support-scheme-for-rice-farmers-gets-underway
https://www.nationthailand.com/thailand/general/40030546
U potpunosti se slažem s poticanjem zadrugarstva, Johnny, jer od toga moje socijalističko srce brže kuca. 😉 Ali to nije moj posao, Tajlanđani to moraju učiniti sami, zajedno odozdo prema gore s vladom koja to naravno promovira (tako da je to sasvim drugačije od igranja Djeda Mraza sa subvencijama itd.). Ali također razmislite o preraspodjeli i slično. Strukturne promjene. A od naših susjeda u Vijetnamu i Kini svakako ćemo moći naučiti dobre lekcije.
Hej prijatelju, jesi li odjednom zaboravio kršenja ljudskih prava u Kini s njihovim dobrim lekcijama?
Nažalost, potvrđujete sliku koju sam već imao. Propovijedati sa strane što je dobro za Tajlanđanina i ne preuzimati odgovornost za preuzimanje rizika u vlastitom životu. To bi trebali učiniti drugi kako bi se žaljenje moglo nastaviti.
To je ono o čemu se uvijek radilo, preuzmi odgovornost i nemoj zapeti u ulozi žrtve.
Prosječni umirovljeni bijeli nos u TH puno je društveniji u smislu podrške u tom pogledu.
Nemojte me krivo shvatiti, to nije osobni napad, već više zapažanje da se reći nešto i odbaciti to kao normalno smatra normalnim i stoga je ovo priznanje bijelim nosovima koji aktivno poboljšavaju živote u pozadini.
Svi peku prste ako stvarno želite da država napreduje na mikrorazini, a kakvo poštovanje dobivaju kad stvari krenu po zlu?
Sjajna stvar kod prijateljstva je to što možemo biti iskreni 🙂
Nekoliko napomena:
– poljoprivreda u Tajlandu puno je više od riže. Izraženo u dolarima, izvoz voća, a također i ribe mnogo je veći od izvoza riže;
– mnogi mali uzgajivači riže uglavnom proizvode za vlastitu potrošnju, a ne za tržište. Ne zanimaju ih nove tehnologije i veći prinosi. Kad ostare, ljudi razmišljaju o prodaji zemlje kao svojevrsnog lonca za mirovinu. Trenutačno je na prodaju puno zemlje riže.
– faktor koji ne treba zaboraviti je da su mnogi poljoprivrednici stariji, neki su poljoprivrednici iz hobija i nemaju nasljednika. Djeca se ne žele baviti poljoprivredom, ne žele živjeti na selu koje je previše mirno (s premalo objekata i dobrih škola) i zarađivati više.
– već postoji rast ugovornog uzgoja (na inicijativu trgovaca s Kinom; durian, longon, mangosteen, riža) i to će se nedvojbeno povećati u nadolazećim godinama. Poljoprivredno zemljište zatim kupuju i iskorištavaju veće tvrtke. Situacija u kojoj svi dobivaju za jadnog starog uzgajivača riže.
„– već postoji rast ugovornog uzgoja (pokrenut od strane trgovaca s Kinom; durian, longon, mangosteen, riža) i to će se nedvojbeno povećati u nadolazećim godinama. Poljoprivredno zemljište zatim kupuju i iskorištavaju veće tvrtke. Situacija u kojoj svi dobivaju za jadnog starog uzgajivača riže.”
Gdje je pobjednik tu je i gubitnik a to je normalan čovjek budućnosti. Tipična tajlandska ideja win-win samo za ciljnu skupinu. Ne možete vratiti ono što ste izgubili i zato je zakon dobar da stranci ionako ne smiju kupovati zemlju, a pogotovo ne poljoprivredno.
TH kao buduća marionetska država Kine. Ne želim ni razmišljati o tome...