Izjava tjedna: Davanje novca djeci koja prose nije u redu!
Naravno da je to teška dilema za sve, prosjaci na ulicama Bangkoka ili drugdje u Tajlandu i onda si postavite pitanje: dati novac ili ne?
Pogotovo kad su mala djeca, srce govori. Ali u isto vrijeme također znate da davanjem novca samo pogoršavate situaciju. Uostalom, mnogi prosjaci, mladi i stari, samo su na ulici jer ljudi daju novac. Kad nitko ništa ne bi dao, prošnja bi brzo prestala.
Osim toga, prosjačenje je u Tajlandu unosna djelatnost. Nedavno sam pročitao članak u kojem je netko tvrdio da neki prosjaci mogu lako 'zaraditi' 1200 bahta na sat. To je čak 9600 bahta za normalan radni dan. A i da je samo pola, opet bi to bila dobra dnevnica. U svakom slučaju, mnogo više od 200-300 bahta dnevno koje prima većina tvorničkih radnika.
Svatko tko iole poznaje Tajland zna da su prosjaci često dio organiziranih bandi. Ponekad se čak dostavljaju i preuzimaju kombijem.
Neki od nas taj problem rješavaju tako što prosjaku daju nešto za jelo. Davanje bilo čega osim toga gotovo je nemoguće, jer se roba poput odjeće odmah prodaje za novac.
Ali u jednom se možemo složiti: djeca trebaju biti u školi preko dana. Djeca svakako ne bi trebala prositi na ulici. Postoji velika vjerojatnost da će ta djeca završiti u silaznoj spirali droge, seksualnog zlostavljanja i kriminala. U svakom slučaju, nedostatak obrazovanja stvara neizvjesnu budućnost.
Dati novac ili ne? Kažem: ne, nemoj! Smatram da je davanje novca pogrešno, koliko god grubo izgledalo. Ali možda se ne slažete. Podijelite svoje mišljenje i iskustva o ovoj teškoj dilemi.
Odgovorite na izjavu tjedna: Davanje novca djeci koja prose na Tajlandu nije u redu.
Mogu se samo u potpunosti složiti. Djeci je mjesto u školi, a najbolji način pomoći prosjacima bilo gdje u svijetu je hrana i piće. Novac (za koji se doista čini da donosi lijepu zaradu, ista priča se vrti oko prosjaka u Nizozemskoj koji skupljaju stotine eura dnevno) nije mudra ideja: izbačene duše njime hrane svoju ovisnost o alkoholu/drogama/kockanju, onda još uvijek imate tip "lako zaraditi novac", itd. A za ljude koji su zapravo u problemima kao što je zanemarivanje, pravo rješenje je u skloništu i vodstvu (volonterskih) organizacija koje će im pomoći na putu do štale i novi život.
U potpunosti se slažem Petre, ali ti znaš kao i ja da tu djecu starci zlostavljaju za takve radnje i ako njihov prinos nije dovoljno velik, slijedi kazna, barem bez hrane, ali i zlostavljanje.
Čak je toliko loše da se djeca dovode (kupuju) iz Laosa ili Burme i namjerno sakate i onda tjeraju da prose.
Kad vidim takvo dijete u Bangkoku, srce mi se dvaput okrene, jednom od sažaljenja prema djetetu, a jednom od gađenja prema ljudima koji na taj način zlostavljaju djecu.
Lako možete izdvojiti pravu djecu koja prose (tj. da nisu prisiljena), ja ne dajem novac, ja dam nešto za jelo. Ako dijete ne sjedi ispred grupe i jako je gladno, uzet će hranu i jedi, dijete sjedi. Pa za bandu će se potruditi da izvuče novac.
Ta me je šala zapravo jednom prilično pobunila, dao sam nešto hrane i došao je čovjek i visokim tonom tražio novac umjesto hrane.
I doista, kada ta djeca postanu prestara za prosjačenje i stasaju za prostituciju, ona tamo završe i imaju potpuno protraćen (samo bijedu i zlostavljanje, ni malo sreće, na koju svatko ima pravo) život iza sebe i nažalost ne obrazovni sustav koji to može promijeniti, tada će se zaista morati revidirati zakonodavstvo i moral, striktna provedba, dosljedno izdvajanje djece s ulice i njihovo smještanje u zaštićenu skrb i ne puštanje dok ne odrastu i neovisni, znam; vi zapravo zatvarate žrtvu.
Met vriendelijke groet,
Lex K.
Ovome stvarno ne mogu ništa više dodati osim da se u potpunosti slažem!
Nije uvijek lako, ali ne dajući ništa pokazujete da znate da više od polovice time zarađuje previše. Kad bolje razmislim, i ovo je zapravo korupcija i ne bune se protiv toga... Znam, drugačije je od političara koji su korumpirani, ali u principu se svodi na isto 😉
Ponekad se ni ja ne osjećam dobro zbog toga, ali ne odustajem. U Tajlandu, Indiji, Indoneziji, mi bijelci smo odmah meta tih prosjaka. Ne samo da bi iza toga mogle biti kriminalne skupine, nego nisam ni zajmodavac za sve. Kad netko pušta glazbu na ulici ili je nedavno u Hua Hinu mlada djevojka sjela za orgulje i skupljala novac za svoje školovanje (ako je i to istina), ja dam nešto. Ali držite ruke otvorene i očekujte da ćete nešto dobiti... Ne.
Jedan moj kolega dao je jabuku ženi koja je prosila u Frankfurtu. Odmah je dobila to u glavu. Od tada, kaže, nikome ništa nije dala.
Radije bih dao nešto starcu. Netko tko je na kraju života i nema više ništa. Ali čak i tada…
Ovdje u Tajlandu općenito ima previše ljudi koji žele nešto dobiti iako za to ne čine ništa. Samo zato što ste u rodu, ili samo zato što ste "bogati" farang.
Iako više ne želim tamo živjeti, Brazil mi je u tom pogledu puno ugodniji. Prosjaci nisu nužno dolazili k meni. Pitali su i svoje sumještane. I nisu bili napadni.
Nešto drugačije od Indije, gdje me netko s polupatrljkom jednom pratio po novac.
Netko mi je jednom rekao da se nikada nije posvađao ili potukao. Ali u Indiji ga je jednom prosjak toliko maltretirao da ga je počeo udarati nakon što ga je ovaj ugrizao za nogu.
Srećom, ovo još nisam doživio u Tajlandu.
Da, potpuno se slažem, koliko god to ponekad izgledalo tužno, žena me uvijek nagovarala da ne dajem ništa, bolje je da ti daš nešto za jelo ili ako ti ostane boca vode daj meni.
Tu su i mnoga turistička mjesta gdje ta "slatka, slatka" djeca prolaze da prodaju cvijeće ili drugu robu i obično daleko nakon vremena za spavanje. Nemojte ni sudjelovati u ovome jer ovo malo liči na dječji rad koji je uglavnom dobro organiziran (mafijaški???).
Nema se što dodati! U potpunosti se slažem s ovom izjavom tjedna.
Prije mnogo godina, Njegovo Veličanstvo je to istaknulo u svom rođendanskom govoru.
Isto tako ne smije ništa davati niti kupovati cvijeće ili bilo što od male djece jer onda održavate sustav.
Kada bi svi prestali davati ili kupovati, fenomen bi automatski prestao postojati.
Nažalost, još uvijek ima ljudi koji daju ili kupuju i to je još uvijek unosno.Turisti i Tajlanđani, i dalje nam je to tužno i zato dajemo. Možda nam to daje dobar osjećaj, ali naravno da ćemo to zadržati na ovaj način.
Potpuno se slažem s izjavom “davanje novca djeci koja prose nije u redu”.
Djeca bi trebala ići u školu, igrati se vani ili ići spavati, a ne sjediti pored šalice na ulici do kasno u noć. Stoga nikada nemojte pokleknuti pred ovakvom vrstom moljakanja. Čak ni roditeljima, koji obično prose nekoliko metara dalje, ili pokušavaju izazvati sažaljenje s bebama ili mališanima u naručju.
Moram priznati da sam često svoj sitniš stavljala u ove dječje šalice.
Ali sad kad sam ovo pročitao, dobro ću razmisliti prije nego što opet nešto dam. Sramota je da ovim ljudima država ne pomaže. Danas ovdje imate TV program za sve. (Addicted, Double Down, Stay of Execution) Nikad nisam vidio ovako nešto na TV-u u Tajlandu. Možda nešto za Johna de Mola. Osoba kojoj ću uvijek dati nešto novca je slavni čovjek bez nogu na Sukhumvit Roadu blizu stanice Nana. Ili se i on namjerno osakatio? Ne mislim tako.
U državi Santa Catharina u Brazilu sam vidio da je lokalna vlast izvjesila transparente preko ulice sa tekstom da se ne daje ništa djeci koja prose, ne mogu se sjetiti da li je bilo kazne ili ne? Da li bi vlada to učinila u Tajlandu?
Meni je to teška tema, kad vidim tu djecu kako sjede, srce mi prokrvari, osjećam se krivim, i svejedno želim to otkupiti i dati novac. Možda ja to ne radim kako treba, ali ti loši ljudi koji stoje iza ovoga samo se igraju ljudskim osjećajima, zlostavljaju najslabije u našem društvu.Želim svima mudrosti.
Dragi Geert, potpuno su razumljivi tvoji osjećaji, ali pogotovo kada shvatiš da se zlostavljaju najslabiji, a loši ljudi igraju ljudskim osjećajima, pogotovo kada shvatiš da možeš otkupiti vlastitu krivnju, a pitanje je što time postižeš: tada puštaš razumu da prevlada. Uostalom, radi se o njima!
Dajem bilo dobro ili ne. Nikad se ne zna pozadina je li isforsirana ili ne. Ako stvarno želite tome stati na kraj. Raspitajte se postoje li ulični radnici koji poznaju ciljnu skupinu i znaju kako je to te želite li ipak skinuti ružičaste naočale i možete se potruditi preokrenuti situaciju. Budite ljudski aktivni...postoji mnogo inicijativa kojima bi dobro došla ruka pomoći...zar ne?!
Draga Madelon. Dobro je znati koje opcije (svi) imamo i poduzeti nešto po tom pitanju. Hvala ti na tome i slažem se s tobom.
Lijepo mi je znati da sam sebi mogu odrediti granicu na kojoj mogu skinuti te ružičaste naočale. vrhunski martin.
Vaše razmišljanje je prilično pogrešno. Naravno da ne znate pozadinu, ali to ne mijenja činjenicu da je davanje novca pogrešno jer ga održavate. Djeca ne trebaju prositi nego ići u školu. Ulični radnik će to potvrditi.
A ako stvarno želite pomoći, nemojte davati novac (prilično lako) nego sami volontirajte.
Ako dajete, a da ne znate je li to dobro, ne činite pravu stvar. Onda je, iz bilo kojeg razloga, namijenjen vama samima. I radi se o dobrobiti te djece, a ne o vašim dobrim osjećajima.
Vjerojatno si u pravu što ne daješ ništa. Pon mi ne da ništa dati, ona dijeli tvoje mišljenje
Fotka je super i pokazuje dilemu u kojoj se nalazite. Kakva beba
Baš kao i Geertu, moje srce krvari. Volio bih je staviti u džep i dati joj najljepšu stvar na svijetu.
Draga Madelon,
Što točno pokušavaš reći? kakve to veze ima s bojom tvojih naočala?
Ovo je vrlo neugodna pojava s kojom se mora nositi cijela Azija, ne samo Tajland i ovo nije društvo kakvo poznajemo u Europi, gdje želite informirati o "uličnim radnicima"? kod nas ne radi a kako želiš preokrenuti situaciju, izvoli nešto konkretno.
Doista postoji mnogo inicijativa kojima bi dobro došla pomoć, ali toliko je ljudi, pasa lutalica, ugroženih vrsta i tako dalje, kojima bi dobro došla podrška i kako vi kao zapadnjak u azijskom, potpuno nepoznatom društvu, odlučujete okruženje koja je inicijativa vrijedna vaše pomoći.
Met vriendelijke groet,
Lex K.
S dužnim poštovanjem. Čini se da je to tipično europsko razmišljanje.
Sve što je negativno je neugodna pojava.
Ime zvijeri nije toliko važno. Ali oni su tu.
I tko kaže da sam Europljanin i da tako pristupam?
Draga Madelon
Možete li mi, molim vas, objasniti što je to "tipično europsko uređenje"?
I kako se to tako jasno razlikuje od "rezoniranja Sjeverne i Južne Amerike, Afrike, Azije i Oceanije"?
Vaši odgovori će me jako zanimati, pa Vam se unaprijed zahvaljujem!
Kito
Draga Madelon, molim te, pokušaj objasni zašto misliš da je dobro davati? Kako vidite koju korist imaju ta djeca ili kakvu im perspektivu nudite trošeći novac na njih? Jako me zanima vaš odgovor.
U potpunosti se slažem s izjavom. Primjer: žena od otprilike 60 godina s jednomjesečnom bebom u naručju. U pozadini, klijent u smeđem prugastom odijelu i okreće prstom s teškim zlatnim prstenom, ključevima Mercedes Benz 1SL. Ovo je bilo parkirano u sporednoj ulici. Iza piva na terasi preko puta jasno sam vidio tu prijevaru. Začepljeni ste posvuda u svijetu zbog ovakvih ljudi. Zatvorite oči i prođite. vrhunski martin
Prilično točno.
Neću ulaziti u ono što sam već vidio.
Inače bi to bila duga priča.
Turisti ne padaju na to, to je iskrena preporuka.
Najprije da kažem da u svom životnom okruženju (koje NIJE centar Bangkoka) vidim vrlo malo djece koja prose, ali puno više odraslih osoba s invaliditetom koji prose u većoj ili manjoj mjeri. Zbog praktičnosti, slijepe pjevače također smatram prosjacima.
Ako moram odlučiti dati prosjaku (djetetu ili odrasloj osobi) novac (moje kovanice ili kovanicu od 5 bahta ili nekoliko bahta u slobodnoj prodaji), mogu napraviti DVIJE vrste POGREŠAKA:
1. Dajem sitniš, ali prosjak je prevarant, profesionalni je prosjak kojeg može, ali i ne mora iskorištavati netko drugi;
2. Baš me briga, ali prosjak nije varalica nego stvarno netko tko u ovoj zemlji nema društvene mreže na koju bi se mogao osloniti. (Pomoć, itd. ovdje ne postoji, ljudi se moraju osloniti na hramove za hranu i besplatno sklonište).
U većini slučajeva (kad sam dobro raspoložen) dam malo. Prihvaćam prvu vrstu pogreške. Isto radim i s djecom koja prose (u društvu odrasle osobe). Naravno da je djeci mjesto u školi, ali puno je onih koji nakon osnovne škole moraju raditi jer roditelji nemaju novca za srednju. Ni osobe s invaliditetom ne bi trebale biti na ulici, već bi trebale raditi prilagođene poslove. I ne mislim na pjevanje.
Dobro ili ne???
Puštam srce da govori!
Naravno, ovisit će o tome što će svačije srce i vreća novca reći.
Žao mi je ako ovo ne odobravate.
Lijepi pozdrav.
Didit.
Pa ipak, bilo je bolje pustiti da govori vaš um, a ne torba s novcem. Pustiti srce da govori, dakle ne moći se emocionalno nositi s onim što vidite, nije ništa drugo nego poricanje vlastite nemoći. Tvoja nemoć, njihova stalna nesreća. I ovo je zadnje što ću reći o tome: uostalom, što ako još nije jasno???
Dobro je pogledati u vlastito srce.
Neposredno prije spavanja.
Ili od zore do večeri,
niti jedan jelen nije stradao.
Kao da nisam oči rasplakala
Nema melankolije za biće, ili ja za neljubeći ljude.
rekao riječ ljubavi.
n naći mog jelena u kući.
da osjećam tugu.
Koje sam zamotao u svoje ruke.
oko glave koja je bila usamljena.
Tada osjetim svoje stare usne.
ta se dobrota čini kao večernji poljubac.
Dobro je pogledati u vlastitu glavu.
i tako zatvoriti oči.
ALICE NAHON 1943