Khlong Dan: Prljavi slučaj otpadne vode

Vrata su zatvorena, zaštitari paze na stvari, a postrojenje leži napušteno, nijemi svjedok jednog od najvećih, najkontroverznijih i najsramotnijih korupcijskih skandala u Tajlandu: zloglasnog postrojenja za pročišćavanje otpadnih voda Khlong Dan u pokrajini Samut Prakan. 95 posto povučeno iz upotrebe, nikad korišteno od 2003., koštalo je 23,7 milijardi bahta.

Vođa susjedstva Dawan Chantarashesdee (fotografija početna stranica), sada 57, predvodio je prosvjede protiv izgradnje 10 godina i pomogao u širenju skandala. Ukratko: nezakonito otimanje zemljišta i korupcija pri osnivanju i izgradnji postrojenja.

Za korupciju je optuženo dvadesetak osoba, među kojima i kasniji ministar znanosti, tehnologije i okoliša (preminuo 2002.), bivši državni tajnik za unutarnje poslove, istaknuti političar u pokrajini i lokalni 'kum'. Jedan od šest sudskih procesa okončan je 2008. osudom državnog tajnika na 10 godina zatvora. Od tada je u bijegu.

Zelena zona sa šumama mangrova

Mjesto na kojem je instalacija izgrađena, Khlong Dan, drevna je zajednica koja datira iz razdoblja Ayutthaya (1351.-1767.). Khlong Dan se nalazi 50 km jugoistočno od Bangkoka, na granici Samut Prakan sa susjednom pokrajinom Chachoengsao. To je zeleno područje sa šumama mangrova duž obale.

'Mi smo ribarski grad', kaže Dawan. 'Imamo najveće farme dagnji u Tajlandu. Zašto bi itko htio graditi najveće postrojenje za pročišćavanje otpadnih voda u jugoistočnoj Aziji na ovom području?'

Sve je počelo s velikim natpisom postavljenim uz staru državnu cestu 3 (Sukhumvit Sai Kao), nekoliko kilometara od Dawanine kuće i tržnice na kojoj je prodavala hranu. Navedeno je da će se izgraditi pročistač otpadnih voda. Ta je objava udarila kao bomba u gradu od šezdeset tisuća duša, jer ništa nisu znali.

Bez informiranja lokalnog stanovništva i bez obvezne procjene utjecaja na okoliš, projekt je u listopadu 1995. odobrila tadašnja vlada Banharna Silpa-archa. Postrojenje bi dnevno očistilo 500.000 kubičnih metara otpadnih voda iz 4.000 tvornica i 1,2 milijuna obitelji. U početku su postojale dvije, s obje strane rijeke Chao Phraya, ali 1997. donesena je odluka da se instalacija izgradi u Khlong Danu, a proračun je povećan sa 13,6 na 23,7 milijardi bahta.

Posljednji udarac za uzgoj dagnji

Dawan, diplomant političkih znanosti na Sveučilištu Ramkhamhaeng, zadubio se u planove. Pozvala je stručnjaka sa Sveučilišta Chulalongkorn i otkrila da instalacija neće moći filtrirati teške metale iz vode. Operativni troškovi bili bi vrtoglavo visoki, budući da se otpadna voda morala pumpati 125 km do glavne postaje s nekoliko ispusta metana usput.

Prisutnost teških metala bila bi posljednji udarac uzgoju dagnji, a time i pogubna za egzistenciju stanovnika. Bilo je i pitanja o 50 tona kanalizacijskog mulja dnevno i smradu za koji nisu osigurane mjere.

Od tada su uslijedile peticije i prosvjedi, uključujući prosvjede protiv Azijske razvojne banke (ADB) i Japanskog fonda za prekomorsku gospodarsku suradnju, koji bi sufinancirali projekt. Time je slučaj postao poznat široj javnosti. Godine 2003. ADB se povukao.

Jednom su prosvjednike gađali građevinski radnici kamenjem i željeznim šipkama kada su blokirali cestu. Dawan se također sjeća da je primio telefonski poziv sa otkucavanjem zvuka tempirane bombe. Ali Dawana i stanovnike to nije spriječilo.

Ekološki skandal postaje korupcijski skandal

Konačno, u veljači 2003., projekt su otkazale tri uzastopne vlade nakon raznih istraga. Prvotni ekološki skandal u međuvremenu je postao korupcijski skandal sa špekulacijama i nezakonitim otkupom zemljišta kao primamljivim sastojcima. Trenutno je u tijeku pet tužbi. Instalacija, dovršena 95 posto, leži napuštena, a šume mangrova koje su morale napraviti mjesta za projekt počinju se vraćati.

(Izvor: Bangkok Post, 18. kolovoza 2014.)

F Khlong Dan, kada je instalacija bila 20 posto dovršena. Nažalost, fotografija nije oštra, ali druga nije dostupna.