Nove putničke avanture NJE i NJE (nastavak)

Dan deveti do četrnaesti

ONA je ponovno pod velikom napetosti jer je prijevoz koji je sama rezervirala odgođen. Nakon sat vremena kašnjenja i nakon poziva tvrtki za iznajmljivanje (još uvijek su morali odvesti kupce do zračne luke), taksi koji će ih odvesti do Khao Laka napokon se pojavio. 

Nakon tri sata vožnje stigli su do sljedećeg hotela. Ovaj put u pravom hotelu, ali… zbog prebukiranosti, morali su otići u drugo odmaralište niže klase na jednu noć! ON i ONA su imali sreće jer je jedan švedski par tamo morao ostati tri noći. Zahvaljujući njima (Šveđani su napravili nos), ponudili su nam večeru s njima besplatno. Sljedećeg jutra doista su ih pokupili i dali im prekrasnu sobu u odmaralištu Khao Lak Sunset. Odmah su ostali bez srca: na samoj plaži, mirna lokacija, dobra hrana, voće - kava i čaj u sobi. Ovdje su mogli sigurno provesti zimu tri mjeseca.

ONA je bila oduševljena. Jedina mana, pješice do centra Khao Laka bilo je petnaest minuta hoda. Natrag je uvijek bio s tuk-tukom. Bili su i godinu dana stariji.

Izlet koji smo zaista preporučili: ronjenje na otočju Similan. Neopisivo koliko je podmorje tamo bilo lijepo. ONA je čak vidjela ribu NEMO u stvarnom životu.

LASKA 3: budući da su mu se naočale za ronjenje stalno punile vodom, ON ih je morao redovito protresati. ON je to učinio tako žestoko da mu je vjenčani prsten poletio s prsta...samo je vidio kako se tropska ribica strijelovila prema svjetlucanju i progutala prsten. Sada uokolo pliva prava ZLATNA RIBICA!!!

ONA se na vlastitoj koži mogla uvjeriti da gubitak vjenčanog prstena donosi nesreću nekoliko sati kasnije. Gliser kojim su stigli nalazio se u valovima male plaže i baš kad se htjela popeti stepenicama da se vrati u čamac, naišao je val. ONA je izgubila ravnotežu, pala u plitku vodu i dobila željezni udarac po nozi. Rezultat: raznobojna noga s velikim modricama do kraja odmora. ON joj je zatim, zajedno s ljupkom Tajlanđankom, stavio ledene obloge na nogu do kraja kako bi donekle smanjio štetu. Spada li ovo pod njezin Flatter broj 1?

Također su posjetili nekoliko memoranduma o tsunamiju. Kao mali sponzor svakako su željeli vidjeti kuću četiriju djevojčica bez roditelja u selu Ban Nam Khem, za što je svoj doprinos dao i Thaibel (čas tajlandskog). Međutim, bez određene adrese to je bilo nemoguće.

Zatim je krenulo na Phuket u odmaralište Coconut Village na plaži Patong. ONA je opet bila oduševljena. Sada je bio odmor, dovoljno mjesta za pohranu svih njezinih stvari. Toliko prostora da je na odlasku u ladici ostavila sedam ljetnih majica! Glupost broj 1 (ili 2) od nje. Srećom, imala je spasitelja među brojnim kolegama studentima koji su ostali na Tajlandu. Ukratko, vrhovi su ponovno u njezinu vlasništvu.

Plaža Patong im baš i nije nešto. Unajmljenim motociklom pobjegli su s najpoznatijih prenapučenih plaža i potražili mirnija mjesta. Na programu je bio posjet Wat Chalongu, rtu Phromthep, rtu Panwa, otoku Siray (cigansko selo), gradu Phuket, brdu Rang (slučajno otkriven) i vodopadu Kathu. Točkom su označene sljedeće plaže: Surin Beach i Bang Tao Beach. Opuštanje na bazenu njihovog odmarališta bilo je neodrživo. Švedski, ruski i britanski huligani terorizirali su starije od XNUMX godina (ON i ONA) koji su tražili mir i tišinu.

Phuket FantaSea je također bio na njihovoj listi želja. Zaista fantastičan show čak su i slonovi izašli na pozornicu. Samo su događanja okolo otkrili da su trgovine i restorani posvuda malo pretjerani kako bi izvukli više novca iz svojih džepova. Naravno da je ONA morala pregledati sve dućane i... izaći bez da išta kupi, to nije bilo moguće.

Noćni život u Patongu svakako se može usporediti s onim u Pattayi. Bangla Road je upravo Walking Street s mnogo Lady Boysa. Tu je bio i novi trgovački centar Jungceylon. ONA je smjela hodati okolo sat vremena (kako JOJ je tada nedostajala kći) da uzme novi kofer, naočale za čitanje (gotove za sat vremena!) cipele (morala je jer se odlomila peta). Sve to u dobar sat? Nakon toga sam satima sjedio u baru, dizao Singhu i gledao Ladyboys show. Muškarci!!!

Gladne želuce jednom je zadovoljio sunarodnjak. U Belgian Steakhouseu ON je naručio odrezak s krumpirićima, dok se ONA odlučila za gulaš. Imajući na umu mršave tajlandske krave, pitali su se kako su ovdje dobili te mekane odreske. Uvezeno s Novog Zelanda bio je odgovor upravitelja. Ukusan. Svidjela im se i hrana u Shakersu, ali na kraju su bili u Tajlandu i morali su kušati lokalna jela. Uostalom, ONA je htjela probati napraviti Massaman curry kod kuće i ON, pogodite što: SOM TAM.

DAN 20. do 22

ON i ONA na put moraju povesti ili tjelohranitelja ili dadilju, jer su oboje bolovali od blažeg oblika Alzheimerove bolesti, što je Laž br. 4 dokazala.

FLATER broj 4: njihov let iz Phuketa za Bangkok kasnio je sat vremena i u salonu Bangkok Airlinesa vrijeme su kratili provjeravajući svoju e-poštu na internetu. ON je svoju filmsku torbu s kamerom i fotoaparatom sigurno smjestio ispod sjedala. Napokon je došlo vrijeme za ukrcaj i već su bili na svojim sjedalima kada je stjuardesa viknula u mikrofon: “netko je zaboravio kameru”. ONA ga je bocnula u bok: “Imaš li kameru?” ON: k vragu... (opet cenzura) to je moje!” s glavom crvenom kao rajčica bojažljivo je podigao prst. ON je bio toliko uzrujan da ON nije mogao pronaći marku svoje kamere (što je od njega zatraženo da učini kako bi se uvjerio da imaju pravog vlasnika) Oh, Bože, ON je imao sreće, zamislite da je izgubio sve svoje snimke... (ne bi to mu nije ni prvi ni zadnji put da zaboravi svoju filmsku opremu).

MeSamong / Shutterstock.com

Stigao je zadnji dan i sada je na programu njihova otkazana biciklijada 'trećeg dana'. ONA nije bila sigurna: “Kako možeš voziti bicikl u takvoj gužvi?” ON: “već se počni stresirati”. Početna točka bila je recepcija hotela Grand China Princess. Tajlanđanka je jahala na čelu reda i posljednja. Obojica su nosili žute kape i pratili biciklističku vožnju kroz promet. Začudo, kad je prva podigla žutu kapu, promet u Bangkoku je samo stao kako bi grupa svaki put mogla sigurno prijeći. Karakteristika ove 'Co van Kesselove turneje po Bangkoku' bila je zapanjujuća suprotnost između lijepog, ružnog, sivog, siromašnog, bogatog, tamnog, svijetlog, starog, novog, čiste umjetnosti i blještavog kiča, pokraj kojeg su prolazili svaki put. ON i ONA bili su jedina dva Flamanca, ostali su Nizozemci (biciklisti). ONA je više hodala uz svoj bicikl nego što je sjedila na njemu. Preuske uličice i prestrmi mostovi. Ali bilo je jako zabavno (jako lijepo, rekao bi ostatak grupe) i učinila bi to u trenu. U jednom su trenutku trajektom prešli rijeku Chao Phraya i završili u ruralnom području. Kakav mir i olakšanje i to tako blizu velikog grada. Ovdje su vidjeli pravi tajlandski život usred živopisnih hramova. Ovdje iskren osmijeh, tamo mahanje rukom (djeca su se uvijek željela rukovati s tim farangima, gdje se ONA svaki put skoro prevrnula). Povratak je išao dugorepim čamcem, uključujući i bicikle! U ovoj biciklijadi mogao je sudjelovati svatko normalnog stanja. Ispostavilo se da je Bangkok ravan poput novčića, osim strmih mostova, a strujanje zraka održavalo ga je iznenađujuće hladnim, čak i na jakom suncu. Stvarno super.

Oko jedanaest sati navečer taksi ih je odvezao na aerodrom. U jednom komadu što je bilo pravo čudo jer je vozač bio prava kamikaza. Osim što je klima u avionu bila na ledu i ONA u pola pet ujutro nije osjetila ni miris hrane, a kamoli jela, povratni let prošao je bez značajnijih incidenata i... izbočina.