Krčenje šuma, khlongovi, akumulacije i poplave 2011
'Centar Bangkoka sigurno će poplaviti, to je neizbježno. Za tjedan dana voda će zapljusnuti stijenku velike vreće i staviti središte ispod 1 do 2 metra vode.'
Graham Catterwell u The Nationu, 9. studenog 2011.
Kratka vremenska linija
- Prve poplave početkom kolovoza, osobito na sjeveru, Isanu i sjeveru središnje ravnice. Već je prijavljeno 13 smrtnih slučajeva.
- Početkom/sredinom rujna gotovo sve pokrajine u središnjoj ravnici bile su poplavljene.
- Krajem rujna/početkom listopada, brane su prisiljene ispuštati sve više i više vode, Ayuttaya i tamošnja industrijska područja su poplavljena. Grafik prikazuje stanje na dan 1. listopada.
- Sredinom listopada Bangkok je prvi put ugrožen. Dolaze kaotična vremena. Stanovnici koji si mogu priuštiti bijeg bježe.
- Bitka za očuvanje barem poslovne četvrti Bangkoka bez poplava stvarno će započeti sredinom/krajem listopada. Stručnjaci i političari jedni drugima trnu proturječnim predviđanjima i savjetima. Odlučeno je da će se središte Bangkoka pokušati zaštititi od vode.
- 5. studenog izgrađen je 6 kilometara dug nasip od vreća pijeska (zid velike torbe) zaštititi poslovno središte Bangkoka spreman. Izbijaju sukobi sa stanovnicima predgrađa koji se sada moraju nositi s mnogo više vode na duže vremensko razdoblje.
- Krajem studenog spašeno je središte Bangkoka, no neredi oko nasipa ostaju.
- Tek krajem prosinca/početkom siječnja velika je voda posvuda nestala.
Poplave iz 2011. bile su najgore u sjećanju
Poplave u Tajlandu 2011. bile su najgore u sjećanju, usmrtile su gotovo 900 ljudi, prouzročile štetu od 46 milijardi dolara i poremetile živote milijuna. Nije ni čudo da je mnogo pažnje posvećeno uzroku ove katastrofe i načinima da se takvo što izbjegne u budućnosti.
Često se govorilo da ovaj umjetna katastrofa uglavnom se odnosilo na krčenje šuma, politiku u vezi sa rezervoarima i neodržavanje kanala, posebno oko Bangkoka. Osporavam to stajalište i daleko glavnog krivca vidim iznimnu količinu oborina u 2011. godini.
Moja priča je o gore navedenim mogućim uzrocima i fokusiram se na Bangkok i okolicu, koji je srce Tajlanda, ali ne zaboravimo da je bilo i poplava na sjeveru, sjeveroistoku i jugu, iako puno manje.
padalina
Nema sumnje da je količina oborina u 2011. godini bila iznimno velika. KNMI je izračunao da je oborina na sjeveru bila 60 posto veća od prosjeka i najveća od 1901. godine. U ostatku zemlje oko 50 posto više. U ožujku 2011. već je palo 350 posto više kiše od normale.
Dana 31. srpnja, ostaci tropske depresije, Nockten, Tajland. Već je u kolovozu uzrokovao neopasne poplave u središnjoj ravnici. Od kraja rujna do kraja listopada tri druge tropske depresije (Haitang, Nesat, Nalgae) voda iznad osobito Sjev. (U srpnju, kolovozu i rujnu, Tajland prima u prosjeku pet puta više vode nego u Nizozemskoj tijekom istog razdoblja.)
U listopadu se voda izlila u Bangkok preko široke fronte 40 puta veće nego što Chao Phraya može iscuriti u jednom danu.
Krčenje šuma
Sjajno hodam po šumi i duboko žalim zbog krčenja šuma. Ali je li to uzrok katastrofe iz 2011.? Krčenje šuma svakako je odgovorno za lokalno, privremeno bujice ali gotovo sigurno ne prije ove katastrofe. Prvo, ne zato što je prije 100 godina, dok je Tajland još bio prekriven 80 posto šuma, već bilo ozbiljnih poplava. Drugo, jer je u kolovozu šumsko tlo već zasićeno vodom i oborina nakon toga jednostavno otječe, bilo drveće ili ne.
Rezervoari
Pet rijeka teče prema jugu i formira Chao Phraya negdje u blizini Nakhorn Sawana. To su Wang, Ping, Yom, Nan i Pasak. U Pingu se nalazi brana Bhumiphon (Trat), a u Nanu brana Sirikit (Uttaradit). Ima i manjih brana, ali one su ništa u odnosu na dvije velike brane po kapacitetu skladištenja vode.
Navodnjavanje i proizvodnja električne energije
Glavna funkcija dviju velikih brana uvijek je bila navodnjavanje i proizvodnja električne energije. Prevencija poplava bila je na drugom mjestu, ako je uopće bila. Ovo je važno naglasiti jer su ove dvije funkcije (1 navodnjavanje i proizvodnja električne energije i 2 prikupljanje vode za sprječavanje poplava) u sukobu jedna s drugom.
Za navodnjavanje i proizvodnju električne energije akumulacije moraju biti što je moguće punije do kraja kišne sezone, a obrnuto vrijedi za sprječavanje poplava. Svi protokoli (do tada) bili su usmjereni na prvo, punjenje rezervoara do kraja rujna kako bi se osiguralo dovoljno vode u hladnoj i sušnoj sezoni. Osim toga, 2010. godine, sušne godine, nije bilo dovoljno vode iza brana i to se opet kritiziralo. Đavolska dilema.
Učinak brana na prevenciju poplava je razočaravajući
Zatim još jedna važna točka. Dvije velike brane, Bhumiphon i Sirikit, prikupljaju samo 25 posto sve vode koja dolazi sa sjevera, ostatak teče izvan ovih brana prema jugu, u središnju ravnicu. Čak i uz savršenu politiku sprječavanja poplava oko brana, smanjili biste količinu vode na jugu samo za 25 posto.
Zašto je puno vode ispušteno iz brana samo u rujnu/listopadu?
Velike količine vode koje su morale biti ispuštene iz brana u rujnu i listopadu kako bi se spriječilo pucanje brana svakako su pridonijele ozbiljnosti i trajanju poplava. Je li se to moglo spriječiti? O tome su mišljenja podijeljena.
Ima onih koji kažu da je voda trebala istjecati u lipnju/srpnju (što se i dogodilo, ali u malim količinama), ali je u tim mjesecima razina vode u akumulacijama bila potpuno prema planu, između 50 i 60 posto popunjenosti, pa je nema razloga za brigu. U kolovozu je vodostaj naglo porastao, ali svakako ne iznimno. Štoviše, u to je vrijeme već bilo poplava u središnjoj ravnici i ljudi su oklijevali pogoršati situaciju.
Tek nakon obilnih oborina u rujnu/listopadu vodostaj je postao kritičan i morali su se izvršiti ispusti. Mislim da je nerazumno pretpostaviti da bi se u lipnju/srpnju moglo predvidjeti da će još biti puno kiše u rujnu/listopadu, jer dugoročne vremenske prognoze nisu tako dobre.
Klongovi
Loše stanje popravka khlongova, sustava kanala ui oko Bangkoka, također se često navodi kao čimbenik koji pridonosi ozbiljnosti poplave. Ovo nije sasvim točno iz sljedećeg razloga.
Kanalski sustav početkom prošlog stoljeća većim je dijelom projektirao Nizozemac Homan van der Heide, a bio je i ostaje isključivo namijenjen navodnjavanju. Nisu izgrađeni niti su prikladni za odvođenje viška vode iz središnje nizine oko Bangkoka u more, barem ne u dovoljnim količinama (trenutačno se radi).
Zaključak
Vjerujem da je daleko glavni uzrok poplava u 2011. bila iznimna količina oborina te godine, a možda su i drugi čimbenici malo pridonijeli. Bio je to samo mali dio stvoren čovjekom. Također bih želio napomenuti da se u svim monsunskim zemljama, od Pakistana do Filipina, ovakve vrste poplava događaju redovito, a nitko ne ukazuje na bilo što drugo osim obilne kiše kao krivca.
Nisam ulazio i ne želim ulaziti u politiku kad su poplave bile činjenica, to je tema za sebe.
Morate odvagnuti mnoge interese
Što se tiče prevencije ovakvih poplava u budućnosti, reći ću samo da je to neizmjerno težak zadatak; pogotovo jer morate uravnotežiti toliko interesa (poljoprivrednici-ostali stanovnici; Bangkok-selo; okoliš-ekonomski razvoj itd.). Treba vremena. Ne postoji savršeno rješenje, to je gotovo uvijek izbor između dva zla, sa svime što podrazumijeva savjetovanje, prepirke, svađe i pobune.
Već je održano nekoliko rasprava o izgradnji akumulacija viška vode (brzo, jeftino ali djelomično rješenje), tzv. obrazi majmuni, na sjeveru središnje ravnice. To baš i ne pomaže jer stanovnici nisu baš oduševljeni idejom da moraju mjesecima stajati u vodi od 1 do 2 metra kako bi stanovnici Bangkoka mogli održati noge suhima.
Pretpostavljam da će to uvijek biti vrlo djelomično rješenje s nekim manjim ili većim poboljšanjima tu i tamo. Stoga je jednako važno dobro se pripremiti za sljedeću poplavu.
Pozitivna i priča koja to čini jasnijom od sve te vikanja i blejanja STRUČNJAKA. Hvala Tino na informacijama.
Bas lijepa prica, ne znam da li je pozitivna, Tino zna dosta o tome, ali da li je sad neki strucnjak?Malo je steta da se na ovakvu temu daje odgovor potpuno dat i na temelju vlastitog iskustva, ovo što čuje i vidi, odmah se prikazuje kao blejanje Znalca.
I zašto sve opet poplavi u normalnim godinama nakon 2011.? Kao, na primjer, da je Ayuttaya ponovno poplavljena? Dok je još bio postavljen betonski zid na nasipu na slabom mjestu identificiranom 2011.? Ljudi su zaboravili pogledati u kakvom je stanju nasip, tako da je 2012. voda tekla ispod (!) betonskog zida...
Iz - analitički - jasne Tinove priče kušate konačni zaključak "ništa se tu ne može učiniti" pa stoga ni "ne činiti ništa".
I to mi se čini nekako previše fatalistički pristup. Ali to će Gerrie ocijeniti kao "blejanje STRUČNJAKA".
Lijepo napisano, ali bio sam u Rangsitu neposredno prije poplave u rujnu 2011. i tamo je kanal bio potpuno pun biljaka i brava se više nije mogla otvoriti, kasnije krajem listopada tijekom poplave kuće obitelji imale su oko 80 cm vode i na vijestima sam vidio da su građani pijucima i palicama iskopali rupu u nasipu na brani kako bi zaštitili bogate vlasnike kuća koji su tada imali samo 30 cm, a zbog velike rupe nisko područje se napunilo , što je rezultiralo 1.80 u kući koja je oko 60 cm viša od ceste, moja kuća je imala 14 dodatnih ljudi za jelo i spavanje, još uvijek ugodno zahvaljujući takvim ljudima i neodgovornim vozačima.
U šumi čimbenika nije lako, ako ne i nemoguće (čak i stručnjacima za vode) točno utvrditi uzroke poplava u ovoj zemlji (kao one 2011.) te njihovu međusobnu koherentnost i pojedinačnu važnost.
Važnije je pitanje kako smanjiti štete uzrokovane ovakvim poplavama i koji su problemi prioritet. Na primjer, održavanje središta Bangkoka suhim čini se (ili je postalo) prioritet broj 1. Stariji Tajlanđani i iseljenici još se sjećaju poplava u Silomu i Sukhumvitu. Još se sjećam da je za vrijeme poplava 2011. predloženo da se otvore sve brane, da se uklone svi nasipi kako bi voda mogla prirodnim putem (i kroz grad) doći do mora. Očekivalo se da će centar Bangkoka biti ispod 4 centimetara najviše 30 dana. Za vrhovne političare u ovoj zemlji to je bilo apsolutno neprihvatljivo. Nitko drugi nije pitan za mišljenje, pa ni parlament.
Doista Chris. Hodao sam kroz vodu do koljena na Sukhumvitu. Ogromna kiša, istina, ali za žestinu su bili krivi i vodeni zumbuli, a tome su pridonijele i pošumljene padine. Ostavit ću otvorenim je li i u kojoj mjeri jedan čimbenik više pridonio poplavama nego drugi, jer nisam stručnjak {bar ne za uzroke poplava}.
Dva mjeseca smo bili ispod 1.50 vode u Laksiju, samo da poštedimo centar. Našu poplavu i njezino iznimno dugo trajanje sigurno je uzrokovao čovjek.
Također ne mogu dijeliti Tinove zaključke. Što je s tim dodatnim žetvama riže, za koje su držali vodu dulje nego što je opravdano? A to što su sve brane otprilike u isto vrijeme imale previsoku razinu i onda pustile Božju vodu preko Božje njive?
Osim toga, kruži teorija zavjere prema kojoj bi vlasnici viših zemljišta odjednom mogli prodati kao neplavljena po visokim cijenama. Dakle, poplava pružiti ruku zemljišnim špekulantima.
Na Tajlandu je sve moguće, osim gledanja unaprijed
Dragi Tino, vjerujem da je učinak krčenja šuma veći nego što biste željeli vjerovati. Ako spominjete stanje prije 100 godina, navodite da je zemlja bila 80% pošumljena. Uvjeravam vas da to sigurno nije bio slučaj u delti rijeke Bangkok, koja je dugo bila poznata po svom plodnom tlu. Dakle, na ovom području prije 100 godina populacija drveća nije morala biti mnogo drugačija nego danas.
Tino se jednostavno osjećao kao lijepa priča na Thailandblogu, sam ju je napravio prilično dugačkom i lijepo napisanom, ali moram se složiti s ljudima poput dr. Tima.
Učinak krčenja šuma veliki je problem u cijelom svijetu, a svakako iu Tajlandu. Prije mnogo godina počeli su izluđivati poljoprivrednike da uzgajaju rižu, a radi pogodnosti kopaju zemlju 50 cm kako bi stvorili dubinu kako bi mogli zadržati vodu za uzgoj riže, što zapravo uopće nije potrebno.
Osim toga, većina šuma je jednostavno nestala, ono što ostaje kada kroz Tajland vozite sa svojim četverotočkašem su samo stojeća stabla kojih obično ne ostane puno jer oko njih nema zemlje.
Stvarno sam uzbuđen što ću sada nastaviti. Uzimam trokut s Nakhon Sawanom kao vrhom i linijom između Nakhon Pathoma i Prachin Burija kao bazom. Računajte na mene jer nisam baš dobar u tome. Mislim da se radi o otprilike 17.500 četvornih kilometara. Pošumit ću ovaj imaginarij. Na svaki hektar sam posadio 100 stabala. Dakle, udaljeni su 10 metara. U šumama su stabla obično bliže jedno drugom, ali ne želim pretjerivati jer ne možete posvuda saditi drveće. Iz istog razloga zaokružio sam i površinu zemljišta. Sto stabala po hektaru, bit će ih 10.000 po kvadratnom kilometru. Na toliko zemlje mogu posaditi 17.500 x 10.000 stabala. To je 175 milijuna stabala. Kakav je učinak? Ova stabla dnevno ispare najmanje 250 litara vode. To je najmanje 450 milijuna tona vode koja ne mora prolaziti rijekama svaki dan. Pretpostavljam da se u zemlji može pohraniti najmanje 3 kubna metra vode po stablu. to je više od 500 milijuna tona vode koja također ne ulazi u rijeke. Štoviše, rijeke su duplo dublje jer 'ošumljene' rijeke sa sobom nose ogromne mase pijeska i talože ga usput.
Kišnica iz 2011. nije nikakav problem za sustav koji ovdje opisujem. S poštovanjem, Tim
Priroda je te godine doista bila žestoka.
Nisam stručnjak, ali vidim posljedice ljudskih postupaka.
Tijekom cijele godine mogu se vidjeti smeđe rijeke koje ispiraju tone i tone plodnog tla u more. Džungla, također na zaštićenim planinskim padinama, siječe se kako bi se napravio prostor za poljoprivredu i/ili uzgoj stoke. U kraju gdje ja živim prije 50 godina bilo je majmuna, čak i tigrova. Sada se vide samo kukuruz i šećerna trska.
Nema više drveća i korijenja koje može skupiti i upiti puno vode. Zemlja se ispira sve dok ne ostane kamena padina s koje voda juri prema potocima i rijekama. Ostalo je neupotrebljivo tlo, na njemu gotovo ništa ne raste. Čovjek je po meni bitan faktor.