Vojna vladavina pogoršava podjele u Tajlandu
Dvije godine nakon državnog udara 22. svibnja 2014., Bangkok Post objavljuje niz, najkritičnijih, članaka o dvije godine hunte i izgledima za nadolazeće razdoblje. Ovo je komentar Thitinana Pongsudhiraka.
Nakon dvije godine nade i očekivanja, jasno je da je Tajland jednako daleko od mira i pomirbe kao što je bio i prije vojnog udara. Osim bojama označenih podjela između civilnih skupina koje su dominirale tajlandskom politikom posljednjih 10 godina, sada patimo od podjela između vojnih vlasti i civilnih snaga koje smo zadnji put vidjeli prije XNUMX godina. Kako vladavina hunte ulazi u treću godinu, a možda i duže, sve više izgleda kao zapaljivi recept za rastuće napetosti i rizike koje može smiriti samo legitimna vlada pod narodnim suverenitetom.
Kako domaći otpor raste, a međunarodna kritika jača, većina onoga što je pošlo po zlu može se pripisati ranim danima državnog udara. Kada su general Prayut Chan-o-cha i Nacionalno vijeće za mir i red (NCPO) preuzeli vlast u svibnju 2014., donijeli su smiraj i mir mnogima u Bangkoku nakon šest mjeseci demonstracija protiv režima premijerke Yingluck Shinawatre i njezinog Pheua Thai Party koja je bila pod utjecajem njenog protjeranog i odbjeglog brata Thaksina.
U to su vrijeme mnogi od nas željeli vjerovati u promjene i pretvarali smo se da je to dobar državni udar iako sva iskustva pokazuju da u Tajlandu ne postoji nešto poput 'dobrog državnog udara'. Dvije godine kasnije, nedvojbeno je da vojska slijedi svoje interese i ukopava se na duže vrijeme. NCPO nema izlaznu strategiju i njegova odlučnost da se zadrži na vlasti još pet godina i da nadzire dvadesetogodišnje reformsko razdoblje s obzirom na sukcesiju vrlo će vjerojatno povećati uloge i neumoljivo povećati političke rizike.
Unatoč izradi nacrta ustava o čijoj će se sudbini odlučiti na referendumu 7. kolovoza nakon čega slijede obećani izbori godinu dana kasnije, vladajući se generali mogu osloniti na ustavne članke koji senatu daju vlastite ovlasti i na institucije pod utjecajem vojske da kontroliraju tada izabrane vlada kontrolirati. Ustav također dopušta imenovanje osobe koja nije član parlamenta za premijera, što vojsci daje mogućnost da nastavi upravljati sama ili putem marionete. Čak i ako se nacrt ustava odbaci na referendumu, vlada u Prayutu ili NCPO mogli bi povući staru sličnu verziju ustava kako bi održali izbore sljedeće godine. Odgađanje izbora na neodređeno vrijeme dovest će do gubitka obraza i učiniti huntu pravom vojnom diktaturom.
Oslanjajući se na svoj esprit de corps, svoju kontrolu nad vrhovnim zapovjedništvom i časnicima, hunta može preživjeti samo uz dodatno suzbijanje lokalnog otpora i sve većeg protivljenja njihovoj vlasti. Napetost i otvoreni sukob između vojne hunte i civilnog društva vjerojatno će rasti kako se približava dan referenduma. Nakon rušenja dviju vojnih diktatura od ranih XNUMX-ih, civilno tajlandsko društvo neće se zadovoljiti daljnjom vladavinom NCPO-a.
Kada je NCPO preuzeo vlast, pogriješili su jer nisu podijelili svoju moć s tehnokratima kao što su učinili 1991.-92. i 2006.-07. Kabinet predvođen civilima 1991.-92. bio je tampon, izvor znanja i izlazna strategija za generale. Godine 2006.-07., hunta je imenovala generala Surayuda Chulanonta, člana Tajnog savjetnika i glavnog zapovjednika vojske koji je podnio ostavku, za premijera kako bi se suočio s pritiscima i zahtjevima. Održao je izbore u prosincu 2007. iz osobnog uvjerenja usprkos iskušenju da zadrži vlast i tako je puč završio.
Jedan od najsretnijih ljudi u Tajlandu je general Sonthi Boonyaratglin, vođa državnog udara 2006. Izbori u prosincu 2007. ponudili su mu izlazak. Vratio se normalnom životu, ostvario čak i političku karijeru na izborima 2011. General Sonthi i njegova hunta htjeli su odgoditi izbore, ali im je general Surayud učinio uslugu držeći se datuma izbora.
NCPO zapravo nema datum isteka. Hunta generala, koja je nekada zapovijedala vojarnama, a sada mora voditi složeno gospodarstvo i vladu, mogla bi sama sebi biti neprijatelj ako nastavi svoju vladavinu.
Neki koji su prvobitno podržali puč 2014. sada kažu da nisu prihvatili trenutne uvjete, s međunarodno izoliranim Tajlandom, gospodarskom stagnacijom i tinjajućom političkom nevoljom. Tajlandsko društvo bilo je ugroženo i podijeljeno po Thaksinovoj liniji posljednjih godina, ali izgledi za produženu vojnu vladavinu i kontroverzni ustav mogli bi dovesti do pregrupiranja i ponovnog preuzimanja izgubljenog teritorija.
Malo je vjerojatno da će Tajland postići više političke jasnoće i normalnosti prije dovršetka nasljeđivanja prijestolja. Do tada će se manevrirati. Hunta je propustila izvrsnu priliku da dođe do pomirbe između tradicionalne elite stare klase oko vojno-rojalističke mreže i birača sa svojim zamjenicima koji žele demokratsku vlast.
Nakon dvije godine, čini se da hunta želi nastaviti svoju vladavinu i nakon nasljeđivanja prijestolja uz alarmantne znakove tiranije i diktature koje buržoaske snage u Tajlandu neće prihvatiti. Put naprijed je mračan, ali ne može biti svijetao i jasan jer vidimo kako je hunta preuzela politički život. Mir i politička stabilnost mogu se postići samo ako se generali povuku u korist kompromisne vlade predvođene civilima koja može premostiti jaz između postojećih institucija i još uvijek krhkih temelja narodne vlade u budućnosti. Tek tada Tajland može ići naprijed.
Izvor: prijevod članka Thitinana Pongsudhiraka u Bangkok Postu, 20. svibnja 2016.
Kakva priča od Thitinana Pongsudhiraka, očito on ima monopol na mudrost. Bilo bi bolje da se svatko drži svog zadatka, slažem se s njim ili njom, ali ne znam političke lidere koji zajedničkim snagama mogu napraviti nešto od ove zemlje, inače bi trebali ustati ili zauvijek šutjeti.
Bok Jacques, ono što kažeš je vrlo kratkovidno.
Pomirenje se može postići samo ako ugovorne strane međusobno razgovaraju
biti donesen, što ovdje nije slučaj
Sve to zna samo general, a ostalo, predavači i sl. su sve glupi ljudi
General je možda dobar strijelac, ali nema treninga
Vladati složenom državom, a još k tome vojsci je mjesto u vojarni
A pogotovo ne u politici u koju se uopće ne razumiju
A tuitkan sigurno ne tvrdi da ima mudrost u paktu, ali signalizira
sta fali i to je njegovo pravo.mislim naravno thitinan i bez izljeva
Štamparska pogreška.
Dragi pilote, ja u svom tekstu govorim da i vojska treba raditi svoj posao, a bavljenje politikom je drugog reda, pa tu nemamo razlike i slažem se s piscem. To što važne strane još nisu ni korak približile jedna drugoj nije kriva vojska. Sve su to zreli ljudi koji se mogu okupiti u svoje ime i zajednički razviti pristojan program. To je ono što treba učiniti. To može dovesti do sadašnjeg režima i onda će, mislim, biti više i brže volje da se odrekne vlasti. Prvo mora postojati razumna alternativa. To je ono što mi nedostaje.
Jacques,
Vojska je zabranila sve političke aktivnosti. Oni koji počnu zatvaraju se nekoliko dana radi 'prilagodbe stava'. Ne pratite vijesti?
Moderator: Molimo nemojte chatati.
Ne vidim da stvari idu gore s Tajlandom nego s huntom. U konačnici, novac i međunarodni ulagači vide multinacionalke koje određuju režim i politiku. Hunta se samo mora baviti sitnicama i smirivati ljude, a uz rezignaciju i ravnodušnost Tajlanđana, to i nije pretežak zadatak.
U svakom slučaju, trgovci automobilima ne mogu pratiti prodaju najskupljih modela…..a nova stambena naselja niču kao gljive…Moj zaključak je da u Tajlandu stvari idu jako dobro….s huntom ili bez nje .
draga tina,
Tajland će sam morati steći demokraciju, a zemlja još nije tako daleko.
Do tada će zemljom morati upravljati moćni vođa koji osigurava mir i sigurnost.
Jako je dobro da već dvije godine nema borbi.
Sigurnost i mir su prvi prioritet, a to je sada iu Tajlandu.
Prije ovog državnog udara nije bilo sigurno.
Bangkok više nije grad nasilja i pobuna.
U Isanu su mnoga sela bila uporište crvenokošuljaša, koji su zastrašivali, zaustavljali i maltretirali strance provjerama i blokadama cesta.
Nije već dvije godine.
Sve crvene zastave su uklonjene s kuća i ljudi su nastavili normalnom životu.
Bilo bi lijepo kada bi se stanovništvo kroz inicijative poslovne zajednice i sveučilišta fokusiralo na razvoj zemlje, jer to znanje ovoj vojnoj vlasti naravno nedostaje.
Poslovna zajednica sada bi trebala preuzeti inicijativu za pružanje rješenja za regulaciju voda u Tajlandu, ali i okoliša, (solarni paneli) obrade otpada ili željeznica i seoskih cesta u ovo mirno doba.
Šteta je što se to ne događa, prisiljavajući vojsku da to radi na diktatorski način bez harmonije s poslovanjem i sveučilištima.
Ako stanovništvo ne pokaže nikakvu inicijativu za razvoj zemlje, ova zemlja će imati vojnu vladu s nadom da će se održati barem mir i sigurnost
Slobodni demokratski izbori nisu rješenje za zemlje čije je stanovništvo toliko podijeljeno da se skupine stanovništva međusobno bore ili se ne žele ujediniti u razvoju zemlje.
Često mi nedostaje alternativa u vašim tekstovima o ovoj vladi, jer slobodni izbori u Tajlandu do sada znače da stanovništvo misli na svoje, a ne na nacionalne interese, što izaziva podjele i pobune.
Radujem se čitanju vaše perspektive u sljedećim člancima.
veliki pozdrav od Josha
Bok Josh,
uštedio si mi posla, ne mogu to opisati bolje od onoga što ovdje kažeš. Čestitam, drago mi je da nisam sam u razmišljanju o ovome.
Za sada još nema približavanja crveno-žutih, vojska je pokušala pomiriti obje strane, ali ni jedna ne popušta.
Najbolje što Tajland trenutno može imati je hunta koja održava sigurnost zemlje.
Oni sa svojim intelektualnim mačevanjem i kritikom da nema demokracije trebali bi prvo smisliti rješenje za rast i opću dobrobit u Tajlandu.
Zasad samo puno bla bla bla.
Ako ustav vojsci daje previše ovlasti, demokracije s izborima i nakon izbora i dalje neće biti.
Tada crvenokošuljaši nikada neće moći formirati vladu i uvijek će morati ostati u opoziciji.
Vojska i žutokošuljaši zajedno će imati mnogo veću moć u vladi nego crvenokošuljaši.
Šansa da će crvenokošuljaška vojska ikada koalirati protiv žutokošuljaša čini mi se gotovo ravna nuli.
Sve dok se pravi problemi u ovoj zemlji ne prepoznaju, imenuju (sve veći jaz između bogatih i siromašnih, nepostojanje srednje klase, kronizam, pokroviteljstvo, korupcija na svim razinama; birokracija, nasilje, nedostatak odgovornosti, nedostatak kvalitete razmišljanje na svim razinama, nizak stupanj obrazovanja), a kamoli da se STVARNO krene u rješavanje ovih problema (a to nije nikakva sinekura) sve riječi o napretku u ovoj državi su besmislice i/ili demagogija. I demokratski izabrane i nedemokratske vlade u ovoj zemlji do sada nisu postigle ništa osim nekog (ponekad privremenog) ublažavanja simptoma.
Ili si demokrata ili nisi. Ako se netko smatra demokratom, onda mi se čini pomalo kontradiktornim opravdavati sve što se ovdje događa, kao što to neki ovdje očito pokušavaju.
Slagerij van Kampen svi smo mi maženi u demokratskim zemljama.
Naše demokratske zemlje se ne mogu uspoređivati s demokratskim zemljama u Aziji.
Osim dosadašnjih 19 vojnih udara, pravo je čudo da je Tajland među njima
nedemokratske zemlje uspjele održati svoju vrstu demokracije toliko dugo.
Ali lažna demokracija prožeta korupcijom, koja neizbježno klizi u građanski rat, čini mi se najgorim mogućim scenarijem u ovoj regiji.
Ovisi o kakvoj situaciji pričaš. Ni u jednoj zemlji na svijetu nema prave demokracije. Čak ni u Nizozemskoj. Malo liči na demokraciju, ali zapravo nije. Tajland ima puno toga za nadoknaditi u smislu demokracije (ako ga usporedite s Europom, na primjer). To ide metodom pokušaja i pogreške, kao i svugdje u svijetu. To što su generali sada na vlasti i nije tako loše samo po sebi. Samo Prayut mora odrediti datum na koji će generali otići u mirovinu.
Tada ljudi mogu glasovati demokratski, i ponovno će postojati vlada koja može vladati kao predstavnici zemlje.
Do tada bi trebale biti ukinute sve te tajlandske institucije kojima vi kao oporba možete maltretirati čelnike vlasti. Samo vodite normalnu oporbu i pridržavajte se odluka Vlade koje se donose većinom glasova.
To što sada generali zlorabe svoju poziciju moći da kupuju kojekakve igračke za silne novce, to je naravno suludo.
Trenutna situacija (vojna diktatura) samo je pojačala požar treseta koji bjesni godinama.
Na prvi pogled izgleda prilično tiho i sve, ali ja procjenjujem da je mogućnost građanskog rata prilično velika.
Kaos će izbiti kada dođe na red nasljeđivanje prijestolja, zbog čega vojnici ostaju tu gdje jesu (kao zaštitnici elite i establišmenta).
Tajland se uništava, Taksin je bio samo mali dječak.