'Veleposlanstva prepuna zbunjenih Nizozemaca u inozemstvu'
Nizozemska veleposlanstva sve više imaju posla sa zbunjenim sunarodnjacima u inozemstvu. U posljednjih deset godina potražnja za pomoći turista s psihičkim problemima udvostručila se. Najmanje šezdeset puta godišnje turisti se vraćaju u Nizozemsku pod pratnjom nakon konzularnog posredovanja i pomoći. Preko centara za hitne slučajeve postoji i oko 500 slučajeva koji se moraju vratiti u domovinu zbog psihičkog stanja.
To je u utorak u Volkskrantu rekla Tessa Martens, voditeljica klastera Ministarstva vanjskih poslova. Razne su situacije u kojima turisti polude tijekom odmora: od nizozemskog backpackera koji se izgubi, do nekoga tko go upravlja prometom u užurbanom gradu. Uzrok ovog porasta nije poznat, no vjerojatno je zato što je putovanje postalo puno lakše, a letovi se mogu jednostavno rezervirati zahvaljujući internetu.
Prema Martensovim riječima, Ministarstvo vanjskih poslova uključeno je kako od strane lokalnih vlasti, tako i od samih pacijenata, koji također kontaktiraju veleposlanstvo u tu svrhu. To se uglavnom događa ako putnik nema putno osiguranje, a to je nažalost sve češći slučaj.
Zatim ćemo razmotriti kako se povratno putovanje može financirati. Obitelj to onda mora platiti, Ministarstvo nikada ne pokriva troškove.
Cijeli članak pročitajte na web stranici Volkskrant: www.volkskrant.nl/binnenland/steeds-meer-verwarde-nederlanders-in-het-buitenland
Zašto putno osiguranje jednostavno nije obavezno pri kupnji karte?
Ne čini mi se korisnim s kontinuiranim putnim osiguranjem i čestim poslovnim putovanjima.
Tko želi spaliti svoju zadnjicu mora voditi računa o žuljevima!!! I po mogućnosti velike.
To je lako reći ako ste pri zdravoj pameti. Ali sve češće ljudi koji se ne mogu ili teško snalaze u vlastitoj zemlji odlaze u daleka mjesta s maglovitom slikom iz snova, s idejom da je tamo sve drugačije i bolje. Zapravo su unaprijed zbunjeni. Sve dok mogu razbacivati novcem, dočekuju ih raširenih ruku i svi su pravi prijatelji. Ali jao kad ponestane... Tada je i Tajland nemilosrdno oštar i prepušta ih sudbini. Ili mogu umrijeti u centru za uklanjanje u Bangkoku dok im netko ne sredi kartu.
Može se dogoditi svakome od nas. Samo se nadaj da u blizini postoji neka ljubazna osoba koja će doći i spasiti te od tih velikih žuljeva...
Putno osiguranje obično ne pokriva već postojeće uvjete. Nije rješenje za psihički bolesne. Ili njegova repatrijacija.
To ne ide. Zatim pri svakoj kupnji morate provjeriti ima li netko već (stalno) putno osiguranje, imate ljude koji putuju poslovno i osigurani su od strane poslodavca, imate ljude koji imaju dovoljno novca da putuju neosigurani.
I naravno, osiguravajuća društva također moraju zarađivati od toga.
Tada bi bilo puno praktičnije i jeftinije da troškove u slučaju takvih nesreća plaća postojeće obvezno zdravstveno osiguranje. Tih nekoliko stotina slučajeva godišnje su naravno kikiriki.
Međutim, treba se bojati da će takvih nesreća odjednom biti mnogo više.
Zlostavljanje vreba.
Dakle, ostat će tako kako jest i tome se ima što reći.
I u Nizozemskoj se čini kao da stalno raste broj zbunjenih ljudi na javnim mjestima. Statistički gledano, stoga ne čudi što sve više turista gubi iz vida stvarnost u inozemstvu. Činjenica da, kako je navedeno u članku u Volkskrantu, više ljudi odlazi na odmor također će biti uzrok. Po mom mišljenju, činjenica da se (kontinuirano) putno osiguranje rjeđe ugovara nije dobar razvoj događaja. Može se misliti da je neophodna medicinska pomoć u inozemstvu pokrivena nizozemskim osnovnim osiguranjem (čija nadoknada može izazvati neugodna iznenađenja), a ljudi zaboravljaju da to ne pokriva repatrijaciju.