Sjaak već duže vrijeme prati rasprave između, uglavnom Tina i Chrisa, o političkoj situaciji u Tajlandu. S velikim zanimanjem pratim i odgovore na ovo. To me natjeralo da odlučim iznijeti svoje mišljenje, koliko god to vrijedi, o tajlandskoj politici u pisanom obliku. Ovo je izražavanje drugačijeg stajališta i nadamo se rasprave o tome.
Cijena “demokracije” po tajlandskom modelu
Ono što me iznenađuje u svim raspravama ovdje na Thailandblogu je da očekujemo da premijer Prayut ponovno uvede demokraciju. Premijer je već jasno pokazao da ne želi to raditi po zapadnom modelu. Pa zašto bismo to očekivali od njega?Dogodit će se suprotno i na Tajlandu će se pojaviti forma koja je više u skladu s onim što se događa u zemljama oko Tajlanda.
Glavni utjecaj sada, u Tajlandu, dolazi iz Kine
Možemo zaboraviti utjecaj Europe, on to neće gledati s toliko podijeljenom EU i toliko financijski vezanom da je jedina potpora Tajlandu memorandum koji nam govori da hunta nije poželjna i da bi u suprotnom do promjena trebalo doći brzo. oni morat će revidirati proporcije. To baš i nije ohrabrujuće.
Amerika pod biznismenom Trumpom neće maknuti prstom na Tajland ako ne bude financijskog dogovora za Ameriku, a kako se Tajlandom upravlja Americi oduvijek nije bilo zanimljivo. I sve dok je Amerika dobrodošla u Tajland, ona neće učiniti ništa.
Rusija je zanimljiva samo ako želite kleptokraciju kao oblik vladavine, a to Tajlandu ne odgovara, ili barem ne otvoreno, odgovara.
Jedino što je Prayut mogao preuzeti od Putina je izjava; za moje prijatelje sve a za moje neprijatelje zakon.
To ostavlja Kinu, gdje je premijer Xi Jinping jasno rekao da je kineski san postati svjetski lider u 21. stoljeću. To je već vidljivo iz enormnog rasta vojnog aparata, a posebno mornarice, koja će do 2030. godine biti gotovo dvostruko veća nego što Amerika sada ima. I tako će američki utjecaj i moć biti ozbiljno ograničeni. Igra koja se već igra oko Formoze, Južnog kineskog mora i nedavnog Trumpovog sporazuma sa Sjevernom Korejom, a sve to sa zemljom koja ima BDP po stanovniku usporediv sa zemljom poput Dominikanske Republike. Dakle, ukratko, više novca ide vojsci, a malo stanovništvu.
Kakve to veze ima s Tajlandom, možda mislite? A posebno kakav utjecaj to ima na oblik vladavine? Osvrnimo se najprije na veze koje Tajland ima s Kinom, posebice one vojne, koje za Prayuta kao bivšeg generala nisu posve nevažne. Hunta je stoga nakon puča značajno ojačala vojne veze s Kinom kupnjom vozila i tenkova, ali i održavanjem zajedničkih vježbi. Nadalje, rade na izgradnji zajedničkog centra za oružje i održavanje za regiju u Tajlandu za održavanje artikala.
Prva od 1 podmornice je već naručena i to znači da ćemo uskoro imati postrojenje za održavanje i obuku u Sattahipu. Sa posadom uglavnom Kinezi, postat će važna točka podrške za kinesku flotu. Morate imati nešto na pretek za povoljnu kupnju.
Također se još uvijek vode pregovori o kanalu kroz prevlaku Kra, ako se to dogodi pod kineskim vodstvom i uz kinesku financijsku potporu, Singapur će biti po strani, a Kina će kontrolirati ovu trgovinu uz dodatnu pogodnost da će njihovi mornarički brodovi morati ploviti 3 dana manje do Indijskog oceana rutom pod kontrolom Kine s bazama u Tajlandu. To će tajlandskom gospodarstvu dati ogroman poticaj u obliku luka za prekrcaj kontejnera, ali Tajland će morati shvatiti da je to pod kineskom upravom.
Nadalje, moramo vidjeti kako Kina ekonomski preuzima razne projekte kao što je nadogradnja i proširenje željeznica u Tajlandu. To se također odnosi na projekte na i oko rijeke Mekong, koji se svi mogu smatrati dijelom kineskog Puta svile. Jer sve ovo potpada pod kinesku inicijativu Pojas i cesta. Koju ne treba promatrati samo kao željezničku vezu s Antwerpenom, već kao globalnu cjelinu s lukama, transportom i upravljanjem potpuno pod kineskom kontrolom i naravno pod kineskom kontrolom.
Jasno mi je, a mislim i premijeru, da odabrani oblik vladavine mora biti takav da Kina ne bude frustrirana. Ako pažljivo pratimo tajlandsku povijest demokracije i ono što je premijer rekao ili već snimio, već možemo nejasno vidjeti da se nešto pojavljuje. Kako se sada čini, oblik vladavine bit će donekle sličan iranskom, slobodni izbori na kojima može sudjelovati svatko koga je odobrilo vijeće islamskih svećenika. Nakon što budu postavljene, te će stranke morati slijediti glavne smjernice i usvojit će višegodišnje planove gotovo jednoglasno. Tajlanđani će imati "slobodne izbore" s izborom lokalnih političara koje odobrava hunta.
Ako hunta bude mudra, napravit će male biračke jedinice i raditi s elektorskim glasovima po američkom modelu. Jer to se može dobro uhvatiti, pogotovo ako izbore rasporedite na nekoliko tjedana. Tada prilagodbe postaju nešto lakše ako stanovništvo ne razumije da može glasovati samo za nominirane osobe.
Dakle, imamo demokratski izabranu vladu s monarhom kao šefom države, sve u skladu s ustavnim pravilima koje je sastavila Hunta. Gdje mogu suptilno spomenuti da su odabrali najbolji od svih oblika vlasti da povedu Tajland u 21. stoljeće.
Jasno je da sam Tajlanđanin neće napredovati u prosjeku, ali to vrijedi i za prosječnog Kineza. I očekuje se da će biti vrlo zadovoljan svojom vladom. Dakle, premijer Prayut će dati sve od sebe za načelo "jedan čovjek, jedan glas", ali to objasniti na način da dok god je on čovjek i ima pravo glasa, sve je u redu. A tko se ne slaže, bit će ispravljen u logoru za preodgoj. Xi ga također može savjetovati kako to učiniti na način koji nije previše upadljiv. Jer Prayut već eksperimentira s tim, pogledajte poziv na razgovor u vojarni za one koji su malo preglasno dali do znanja da se ne slažu s njim.
Za gore navedeno puno sam tražio na slobodno dostupnim web stranicama i našao puno informacija. Ako želite saznati više o kineskoj politici širenja, preporučam pretraživanje Captain Fanell docs.house.gov/ Ovo nije potpuno kontroverzno izvješće u Americi, ali imajući to na umu i promatrajući neko vrijeme kako Kina sada vodi svjetsku politiku, postaje jasno da je Tajland, kao susjedna zemlja, suočen s ovim.
Poslao Sjaak P.
Nedvojbeno je istina da Kina želi uvelike proširiti svoj gospodarski, politički i vojni utjecaj. To funkcionira relativno dobro, ali ne bismo trebali pretjerivati, a pogotovo ne kada je u pitanju Tajland.
Pogledajmo prvo vojnu potrošnju, u milijardama dolara, 2016
Daleko. Države 602
Kina 150
Japan, Južna Koreja i Indija zajedno: otprilike jednako Kini
Francuska, Njemačka i Ver. Kraljevstvo zajedno: otprilike jednako Kini
Nosači zrakoplova: ver. Saten 10, Kina jedan, u pilot fazi
Ulaganja u Tajlandu (prilično snažne promjene svake godine, ovdje 2016. u milijardama bahta)
Japan 80
Kina 54 (samo 2015. 15)
Nizozemska 29
Daleko. Države 25
Australija 20
Nadalje, mislim da gospodarske, pa čak i vojne veze ne znače nužno stvaranje jakih političkih ili ideoloških veza. Radije bih govorio o nikakvom ili bilo kakvom utjecaju.
Vjerujem da postoji samo jedan (1) tip demokracije, mislim da je podjela na 'zapadnu' i 'istočnu' netočna. Demokracija znači kontrolu stanovništva u cjelini, ustavnu državu (jednakost pred zakonom) i slobode (mišljenja (medijskih!), demonstracija, informiranja i okupljanja). A tome mogu dodati otvorenost i odgovornost. To vrijedi svugdje u svijetu. I svugdje u svijetu svi su ti elementi više-manje savršeni, ali nikad 100%. Moglo bi se reći da je riječ o stanovništvu u Europi smanjila Europska unija. Svi ti elementi demokracije praktički ne postoje u Kini, a možda i nešto više u Tajlandu. Na kojoj nesavršenosti, na kojoj granici, možete reći: ovo više nije demokracija, ne znam ni ja. Ne mislim da je Tajland demokracija, a ima ljudi koji to govore i za Nizozemsku. Ali Nizozemska ima mnogo više demokratskih institucija i boljih demokratskih ideja.
Pa,
Prayutu će jako odgovarati američki sustav s elektorskim glasovima (podijeli pa vladaj).
U Tajlandu postoji 796 okruga, pa treba podijeliti isti broj elektorskih glasova. Svatko može osnovati političku stranku i imenovati elektora u svakom okrugu. Možete li zamisliti koliko je to posla i troškova?
Ti birači onda izaberu premijera (ne predsjednika, jer već imamo kralja) Taj premijer sastavlja vladu za sljedeće 4 godine. Zatim imate enormno fragmentirani arsenal birača, a premijera "kontrolira" parlament birača. Koliko ga želite podijeliti?
To je demokracija, ali u režiji premijera. Isto kao u SAD-u.
Članak vrijedan čitanja s doista osobnom procjenom Sjaaka. Nemam još stav o ovome, jer želim provjeriti neke vaše izjave sa stvarnošću. Ali obrazovno mišljenje. Lijepo je čuti drugačije mišljenje od Tina i Chrisa.
Fraza "Umri, stare forme i misli" iz The Internationale ovdje se čini prikladnom. Kineski čelnici jasno su odbacili preostale tekstove.
“Sjaakovo mišljenje o tajlandskoj politici” rezultira scenarijem u kojem se bogate tajlandske obitelji koje tradicionalno odlučuju u Tajlandu (u Tajnom vijeću, u administraciji, u gospodarstvu, u oružanim snagama itd.) uključuju u regionalne geopolitička strategija velike susjedne Kine. Drugim riječima, lezite na trbuh kako biste spasili što se spasiti može.
Čisto sumnjam da je takva skromnost tipična za tajlandske vođe 🙂
Sjaak radi neku vrstu "analize polja sile" kako bi podržao svoje mišljenje, ali prema mom iskustvu, čini je selektivnom. Primjerice, ne piše ništa o japanskoj ulozi u brojnim velikim infrastrukturnim projektima. Prešućuje da i Tajland ulaže velike napore u privlačenje (velikih) stranih investitora u određene regije/zone, a kineski investitori apsolutno nisu jedina ciljna skupina, naprotiv.
Kroz povijest, tajlandski vođe vrlo su se rijetko "kladili na jednog konja" u vlastitom interesu i interesu svog klana (obitelji i prijatelja). Preferiraju višestruku politiku, s višestrukim osnovama, posebno u odnosu na ljuti vanjski svijet koji je teško kontrolirati.
Marko,
Doista, jasno sam istaknuo Kinu u ovoj priči i nisam raspravljao o drugim investitorima u Tajlandu kao što je Tino već opisao gore.
Ovo ukazuje na to da Kina očito pokušava uskočiti u Tajland.
Možemo očekivati da će mu Hunta dati svoj vlastiti tajlandski neovisni štih. i doista neće biti oklada na 1 konja.
Vjerojatno će se, kao što Tajland obično radi, tražiti put na kojem će se spasiti i kupus i koza i pokušati postići balans. A za mene svakako treba uključiti kineski utjecaj. Sjetite se samo Afrike i kako ljudi bez pitanja dobivaju novac od Kine samo za neke ekonomske ustupke, tako privlačne za Huntu.
Svakako se slažem s Tinom oko njegove izjave o demokraciji, u potpunosti se slažem s tim.
No, u različitim zemljama to se različito objašnjava.Živio sam i u Rusiji i u Iranu i čuo sam, sa čuđenjem, kako ljudi tamo vjeruju da su apsolutno demokratski... i da žive u slobodnoj zemlji.
Uglavnom kao što se sada događa u Turskoj.
Dakle, to nažalost objašnjava moju ideju o demokratskoj kvaliteti Hunte.
Zato što Hunta također misli da je demokracija veliko bogatstvo, ali toliko je neugodno što toliko ljudi koji imaju drugačije mišljenje želi sudjelovati. To je teško kao vozač,
Shvatite to kao opremanje doma, vi ste kao direktor već sve to napravili. A onda se tvoja žena umiješa. To će biti demokracija ili diktatura na svakom kvadratnom metru.
Sjaak
Zapravo, Tajland je kineska provincija od pamtivijeka. Čak se iu razdoblju Sukothai dugovao kineskom caru. Rekonkvistni rat na Birni financirala je Kina. Tu su se borili čak i kineski plaćenici.
Ne zaboravite da je Taksin Veliki bio napola Kinez. Njegovi huškači također imaju kineske korijene.
Ekonomski postoje povijesno jake veze. CP, na primjer, ima franšizu 7eleven za kontinentalnu Kinu.
I doista se krećemo prema demokraciji u tajlandskom stilu, gdje će vojska imati poznatu ulogu u kolaču najmanje 20 godina. Ali je li u Južnoj Koreji bilo drugačije? Malezija također ima senat u kojem sjedi znatan broj ne izabranih, već imenovanih senzora. A Singapur nije postao gospodarski div s jakim čovjekom na čelu.
Vrijeme je da shvatimo i naučimo prihvatiti da demokracija po zapadnom modelu nije bezuvjetan uspjeh. Sigurno ne nakon godina ljevičarske politike protiv volje naroda.
Iskreno govoreći, dobro obrazovana mlada osoba ima puno bolju budućnost u Tajlandu nego u Niskim zemljama.
Kao što je komunizam bio prikriveni komunizam, tako je i demokracija prikrivena.
S demokracijom mislite da možete nešto reći, ali zbog “kruha i cirkusa” (smartphone i narančasta ofenziva) ljudi su uspavani i u obje situacije jednostavno ostaju diktatori.
Sustav koji vlada zove se kapitalizam, oko toga se sve vrti, i komunizam i demokracija.
Nakon Drugog svjetskog rata došlo je do neke podjele, ali onda je opet obrnuto u puni kapitalizam i (super)bogatstvo i moć za diktatore.
Tajland sa svojom vladom, bogatašima, neće puno značiti ljudima. Jedini primjer koji pokazuju je, budi korumpiran i izaći ćeš na vrh. Kao rezultat toga, korupcija je uvijek raširena.
Pa, ako vas uhvate, ako ne zakamuflirate svoje pogrešne radnje kako treba, svejedno ćete završiti obješeni. Međutim, bijegom možete pobjeći od plesa. Međutim, to se odnosi na najviše, kao što su Taksin i obitelj. Mislim da Tajland prodaje svoju zemlju Kinezima, na kraju krajeva, oni su obitelj, zar ne?
Ali gdje se to ne dogodi, Engleska je prodala i London, a Nizozemska također prodaje bogatima, moćnicima, tvrtkama. EU je samo osnovana (izmislili su je Amerikanci) da bi se novac lakše usmjerio velikim, bogatim tvrtkama i ljudima. Naši izabrani ministri prave nered kao Tajland ili SAD.
Nikad prije čovjek nije uspio stvoriti skladnu ljudsku cjelinu u bilo kojem obliku. Onaj na vrhu je uvijek najbolji, a ostalo je slučajna šteta. Ono je u čovjeku i nikada neće nestati. Resetiranje zbog 3. svjetskog rata još uvijek ostaje.
Svaka ptica pjeva prema svom kljunu, a Tajland vesla s onim što ima. S kapetanom na čelu koji ne želi dopustiti da njegove ideje propadnu. To je Prayutu i onima koji su mu bliski u politici, jer on to ne čini sam, dalo uvjerenje da su na dobrom putu, iako će proći neko vrijeme prije nego što postane vidljiv veći napredak. Većina Tajlanđana također ne voli pravila i rade što žele. Osim što su doneseni neki upitni izbori.
Svakako je preporučljivo da se ne kockate s konjem u suradnji sa inozemstvom za poboljšanje gospodarstva u vlastitoj zemlji. Nema ništa loše u tome. Demokracija u svom najboljem izdanju, gdje to pronaći? To je uvijek kompromis između skupina stanovništva, koje sve misle da imaju monopol na mudrost. Amerika s demokratima nasuprot republikancima iu Nizozemskoj, dobro, znate stranke do sada. To često ne ide zajedno. Sloboda, sreća je utopija s kojom se čovječanstvo ne može nositi. Pravila i zakoni moraju postojati i provoditi se. Kada vidimo kako se čovječanstvo pokušava poubijati i ide za samim sobom i po pitanju vjere, onda se bojim da se to neće uskoro promijeniti. Moć, ambicija i prestiž magneti su koji neprestano privlače. Morat će postojati vodstvo i bilo bi bolje ništa ne prepustiti jasnoći. To se neće svima svidjeti i protivit će se demokraciji, ali u određenoj mjeri nemam ništa protiv toga. Mislim da treba biti vidljivo socijalno srce i da treba postojati jaka empatija prema ljudima. Kao predstavnici naroda, oni imaju odgovornost osigurati uravnoteženu politiku i određeni prosperitet (siromaštvo je zapravo nepotrebno) za svoje sunarodnjake, a ne zaboravljajući da je ova zemlja dio veće cjeline (dakle ne samo Tajland prije svega) i da bismo u konačnici svi mi na ovoj zemlji trebali moći to ispraviti, tako da život postane mnogo bolji. I dobitna situacija za sve, koja daje istinski mir. Jer poznato je da je u mnogim zemljama nered. Činjenica da uvijek ima kritike neće se promijeniti. Ne možete sve usrećiti. Razlike ostaju i s tim ćemo se morati zadovoljiti, ne prepuštajući se svemu. Ponekad su potrebni prosvjedi. Zločini koje su počinili vladini čelnici ne mogu se tolerirati. Konačna moć (kroz odgovornost) mora se dati ljudima, ali tu leži vječni krivac što su ljudi previše podijeljeni i ne mogu se nositi s tim kako treba. Mislim da se onaj koji ima svu mudrost tek treba roditi, a do tada o tome možemo beskrajno lupetati. Zanimljivo, to je istina, ali to je to.
Nekoliko napomena:
1. Da postoji samo jedna demokracija je zastarjelo stajalište. vidi između ostalog: http://www.integratedsociopsychology.net/global/modernisation-theory-vs-stratified-democracy/modernisation-theory-vs-stratified-democracy-4/
2. Utjecaj Kineza na tajlandsku elitu (i ne samo u Bangkoku) raste na račun utjecaja sa Zapada. To sigurno ima veze s činjenicom da Kinezi više vole vidjeti feudalniju, autoritarniju (ili jaku) vladu (bilo da je to vojska ili izabrani političari za njih nema velike razlike; to ovisi o samoj zemlji) jer oni bolje s tim. misle da mogu poslovati.
3. Rastuća srednja klasa u Tajlandu zarađuje uglavnom od izvoza, posebno iz Kine. Tajlandsko gospodarstvo ne može funkcionirati bez Kine. I nema ništa loše u tome. Ekonomski gledano, Nizozemska je također dio Njemačke. Ali postoji više od posla i novca.
4. Snažan nacionalizam Tajlanđana (iako se ponekad temelji na netočnom predstavljanju stvarnosti) osigurat će da se Tajlanđani ne udaju iz svoje zemlje za drugu zemlju. Na taj bi način Tajland mogao dobiti pozitivan zaokret.