Wan di, wan mai di (22. dio)

'Wan di, wan mai di' znači Dobra vremena, loša vremena. Ova objava je 22. iz serije o svakodnevnim događajima. 

Napokon je došlo vrijeme. U Nizozemskoj to zovemo danom tvog života. Dan kad se službeno vjenčate. I iako mi je ovo bio drugi put u životu, bilo je dosta drugačije od prvog puta.

Čak sam i prvi put vidio brak kao ugovor između dvoje ljudi ispred društva da se međusobno podržavaju, brinu jedno za drugo i za djecu koja će se roditi u braku.

Za mene nikada nije bio ugovor da potvrdim svoju ljubav prema ženi, a nije ni sada. Kad sam se udala 1989., bila je tu zabava. Sada je to bila samo vrlo formalna veza za koju nije znao nitko osim moje žene i mene.

Zeewolde

Već smo prije nekoliko mjeseci bili odlučili da ćemo se vjenčati. Već sam bio otišao u veleposlanstvo pitati koje dokumente trebam pokazati da od njih dobijem izjavu da sam samac i da mogu slobodno sklopiti brak.

Imao sam izvod iz matične knjige stanovništva općine u kojoj sam se vjenčao da je moj razvod tamo upisan. Međutim, ta izjava je još iz 2007. godine i ja sam morao imati izjavu ne stariju od 6 mjeseci. Kad sam došao kući, prijavio sam se na web stranicu općine Zeewolde da vidim koliko brzo mogu dobiti najnoviju izjavu.

Pratio sam izbornik i zatraženo je da unesem svoj DIGID kod. Pa, nikad nisam čuo za to. Zatim sam poslala e-mail (sa skeniranom starom potvrdom o razvodu u privitku) sa svojim zahtjevom. Također sam obećao da mogu brzo prenijeti iznos koji dugujem za izvod jer još uvijek imam bankovni račun u Nizozemskoj.

Sljedeće jutro već sam dobio e-mail. Službenik koji vodi registar stanovništva u općini objasnio mi je da nemam DIGID šifru jer već godinama živim u inozemstvu i odjavljen sam. Obećala je dati izjavu, poslati mi je e-poštom isti dan i objaviti ovu izjavu.

Budući da sam živio u inozemstvu, nisam morao ništa platiti za izradu izjave. Hajde o tome. Imao sam skeniranu izjavu u svojoj e-pošti navečer, a original u svom poštanskom sandučiću tjedan dana kasnije. Super brza usluga i besplatno!

Dan vjenčanja

Unaprijed smo dogovorili sastanak s prevoditeljskom agencijom annex copy shop annex expat help service nasuprot nizozemskog veleposlanstva. Oni bi se pobrinuli za svu papirologiju da se službeno vjenčaju prema tajlandskom zakonu.

Bez čekanja za kojekakvim stolovima, bez eventualno neugodnih pitanja o fotografijama obitelji, gdje smo zajedno živjeli i slično. Nema gnjavaže, ali naravno postoji iznos u bahtima zauzvrat. Mogu to opravdati, rekao je navodno Wim Sonneveld.

Dotičnog dana smo rano otišli taksijem u veleposlanstvo po željenu prvostupničku svjedodžbu. U 08.15 smo stigli u zgradu i dobili smo broj 4. U 9.00:7 smo došli na red. U međuvremenu je u čekaonici veleposlanstva sjeo i pisac bloga Paul. Požuri, rekao je Paul prije nego što smo prošli kroz staklena vrata jer imam broj XNUMX.

Kratki razgovor sa službenikom veleposlanstva sastojao se od predaje svih dokumenata i plaćanja dugovanog iznosa. Izvod možete pričekati vani, koji će biti gotov za otprilike sat vremena, rekla je gospođa.

Tajlandski nastavak

Nije rekla previše. Nakon što sam sat vremena sjedio za stolom preko puta i popio kavu, vratio sam se do veleposlanstva i izjava je bila spremna. Ponovno sam prešao ulicu kako bi se šalter mogao pozabaviti prevođenjem objašnjenja i upisivanjem mog imena tajlandskim slovima. Srećom, ponio sam posjetnicu sa svojim imenom na tajlandskom. Nije se baš morala naprezati.

Nakon pola sata sve je bilo obavljeno i taksi se dovezao da nas odveze do okružnog ureda gdje će biti sklopljen brak, po formuli na jednom mjestu. I ovdje je sklapanje braka bilo jednostavno, ali u bahtima je koštalo nešto više. Trebalo je potpisati svakakve papire s prednje i stražnje strane, upakirati papire u lijepu kutiju i u 11.00 sati ponovno smo bili vani na suncu.

I onda povratak kući taksijem. U 11.30, prije ručka smo se vratili kući, vjenčali smo se za 4 sata… Je li i ovo nevjerojatan Tajland?

Chris de Boer