Svakodnevni život u Tajlandu: istinita priča (1. dio)
Ljudi me ponekad pitaju 'Što radiš cijeli dan?' Ovo pitanje postavljam ne toliko iz interesa za moju osobnu dobrobit, koliko iz svojevrsne dobronamjerne znatiželje, napola pretpostavljajući da vrijeme provodim (bar pretežno) u besposlici, ako ne i gore, jer poznaje se ugled zemlje u kojoj živim, a posebno mjesta u kojem živim.
Iako moram priznati da ne biram uvijek razumne aktivnosti (to je prednost što više ne radim), postoje i mnoge stvari koje radim za koje možete reći 'Pa, kapa dolje! Nisam znao da je život tamo toliko zahtjevan!' Da bismo to ilustrirali, evo jedne istinite priče. Činjenice su točne; okolnosti su tu i tamo uljepšane.
Ovo je priča o tome kako je zjenica moga oka, obično zvana 'Slatkica', na kraju dobila tri 'smaragdna prstena' za rođendan, plus još par sitnica. "Zašto zaboga tri?" s pravom pitate. Pa počelo je ovako: zjenica moga oka je čula od jedne ovdašnje gatare da je smaragd 'kamen rođenja', te da bi bilo preporučljivo nositi smaragd.
Gatare su ovdje dio kulture. Nažalost, to nije zaštićeno zanimanje. Mogao bi biti bilo tko, ali naravno prvo su potrebni neki rezultati koji idu malo (ali ne puno) dalje od, primjerice, predviđanja da će sunce sutra izaći na istoku, a zaći na zapadu.
Budući da takvo predviđanje kod nas nije baš popularno, bolje je predvidjeti 1 ili više znamenki dobitnog listića na državnoj lutriji, ili još bolje: osvojiti dobitak na lutriji. Osobito ako se radi o visokoj cijeni, ljudi će automatski dolaziti k vama po savjet, a istovremeno će pokušati vidjeti unutar i izvan vaše kuće postoje li gotovo nečitljivi, a time i tajni, brojevi na drveću u vašem dvorištu ili na vašem terasu ili ispisano na ležećem otpadu ili na bilo kojoj drugoj živoj ili mrtvoj stvari.
Ovdje je dobro poznata zgoda čovjeka koji je rasuo pepeo svoje preminule žene u šumi i pronašao polutrulo deblo s (prema njegovim riječima) nekoliko brojeva koji su mu kasnije donijeli glavni dobitak na lutriji. Od tada je ta šuma pravo hodočasničko mjesto u kojem, naravno, gotovo da više ne raste nijedno drvo. Kockanje je Azijatima u krvi, pa što je bolje od traženja male pomoći prije toga?
Prstenovi sa smaragdom; Cijene su me šokirale
Pa, nije se mogla zanemariti izjava gatare, a ja sam se redovito na vrlo šarmantan način podsjećao da bi zapravo trebalo biti nešto sa smaragdom, 'po mogućnosti u obliku prstena'.
Nažalost, nisam ranije bio svjestan te iznimno važne činjenice, jer tada ne bih prvo u zjenicu oka dao prstenje s potrebnim dijamantima, misleći da će mi biti 'najbolji prijatelji'. Naravno, trebao sam to unaprijed istražiti. Sam si kriv, dakle, i idi dalje.
Kad smo bili u Hong Kongu na kratkom odmoru, nedugo nakon ovog važnog savjeta, krišom sam pogledao prstenje sa smaragdima. Odnosno, zapravo samo jednom, jer sam bila toliko šokirana cijenama (obično višim nego briljantima) da sam naknadno naše društvo (bilo nas je četvero, a ja sam bila vodič) držala što dalje od draguljarnica. Uzgred, to nije mala stvar u Hong Kongu, gdje gotovo svaka ulica ima nekoliko.
Često smo morali iznenada prelaziti i nekoliko puta su nas vrlo korektni službenici ukazivali na pješačke prijelaze za tu svrhu. Moj prijatelj Amerikanac i ja smo razumjeli ove natuknice, ali naša tajlandska grupa nije rekla ništa, jer Tajlanđani u prometu rade što im padne na pamet.
Možete ih vidjeti kako idu u svim smjerovima u svakom trenutku. To ponekad uzrokuje probleme, osobito navečer. Razmjerno tome, Tajland ima jedan od najvećih broja žrtava u prometu na svijetu.
Vrativši se u Tajland, nedugo nakon toga posjetio sam knjižaru u lokalnom trgovačkom centru i vidio da je tridesetak draguljara izložilo svoju robu na štandovima u prizemlju. Pa, zanimljivo, pa pogledajmo. Da, također sa smaragdima. Nakon samo nekoliko štandova, ponuđen mi je vrlo lijep prsten koji je nakon hvale i nadmetanja došao na atraktivnu cijenu. Kakva razlika u odnosu na Hong Kong! Bilo je dobro ponovno živjeti u Tajlandu.
Uvijek obiteljski posao, s Moeom u prodaji
Eto, taj posao je opet obavljen. Rezultatom sam bila iznimno zadovoljna, a zjenici oka sam planirala pokloniti prsten za tri mjeseca za rođendan. Kutija, u obliku srca, Tajlanđanima se činila vrlo ukusnom: jarko crvena imitacija baršuna na plastici.
Još uvijek sam shvatio da ne dijelim ovaj ukus. Dakle, ima još puno toga za razvoj, pomislio sam. Budući da sam bio u sretnim okolnostima, mogao sam si priuštiti luksuz da pogledam okolo malo dalje.
Kao i u svim ovdašnjim trgovinama zlata i nakita, nije me iznenadilo što u njima rade kineski Tajlanđani. Uvijek obiteljski posao, s Moe u prodaji, kojoj kao kvočki pomažu njezino leglo i jedan ili više robova, a tata se petlja negdje u pozadini. Život kineskih pijetlova općenito je podložan strogom režimu puno patnje kod kuće i na poslu.
Moe u pravilu čvrsto drži uzde na oba mjesta. Tata nema puno toga za raditi osim obilaziti u svom Benz-u, piti piće s ljudima svoje vrste kako bi jedni drugima ispričali sjajne priče i redovito posjećivati jednu ili više djevojaka, bilo o njegovom trošku ili ne. smješteno u lijep stan, jer Moe obično (nakon što je osiguran dovoljan broj pilića) radije rađa jaja vjetra.
Teška egzistencija, dakle, dijelom usporediva sa životom prosječnog stranca kod nas, jer ni on zapravo nema što reći, osim drugim strancima.
Oh, kako lijep prsten!
Nekoliko štandova prije kraja oko mi je pao na još ljepši prsten, ovoga puta optočen malim briljantima. Oh, kako lijep prsten! Šteta što sam drugu već imao u džepu. Još uvijek se pitam koliko bi to koštalo. Čisto za usporedbu, naravno. Tražena cijena dvostruko veća od prve burme. Smiješno, naravno! Više iz šale pokazao sam djevojci koja mi je pomogla da nemam više od pola tog iznosa u džepu.
“Samo trenutak, molim”, rekla je odmah na nadasve šarmantan način. Tajlanđani su pravi majstori te umjetnosti, a da stvarno žele, mogli bi osvojiti svijet svojim šarmom. Nama zapadnjacima je uistinu neodoljiv. Njihov šarm je doslovno razoružavajući, jer se i najgrublja artiljerija koju želite upotrijebiti s velikim gramima odmah topi.
Da, ponekad ovdje, nažalost, ima razloga za gram. Neću ići u detalje, ali dovoljno je reći da je to najviše nekoliko puta tjedno, tako da zapravo i nije loše, pogotovo s obzirom na ovdašnju klimu.
Nešto kasnije djevojka se vratila s porukom 'OK, možeš dobiti prsten'. Bio sam stvarno zbunjen. Sunce lijep prsten za (relativno, dakle) zo malo novca? Kako je to moguće! Naravno, ne smijete dopustiti da vam takva zlatna prilika prođe; nemoguće! Bio bi lopov iz vlastitog džepa. Uz to, djevojka me pogledala na izuzetno šarmantan način, naravno pun nade.
Pa, zapravo je bilo sasvim moguće. Potrošnja u Hong Kongu bila je ograničena jer smo tamo bili prekratko da bismo potrošili mnogo, a također i zato što je moj američki prijatelj bio tako škrt. On to, inače, naziva 'poslom'. Tako da je to već bila rezerva na koju zapravo nisam računao.
Naravno, ušteđevinu sam mogao iskoristiti i za povećanje svoje ušteđevine nakon prilično značajnog gubitka kupnje automobila za zjenicu oka, prije otprilike tri mjeseca. Ma dobro, ni ovo malo novca ne pomaže, tako da se ne žalite. Pusti se, čovječe!
Pažnja, interes, želja, akcija
Tako sam sada imao dva. Ovaj je također zapakiran u iznimno ukusnu plastičnu kutiju s jarkocrvenom imitacijom baršuna, ovoga puta kvadratnu. Iako sam drugom kupnjom bio jako zadovoljan, pomislio sam koliko je opasno krenuti s licitiranjem (u bilo kojem obliku).
Odjednom sam se sjetio prve lekcije koju sam naučio o prodajnim taktikama u prethodnoj karijeri kupca. Sve dio drevnog AIDA principa: pozornost, interes, želja, akcija.
'Guerra, guerra!' Pjevušeći od Aide nastavio sam put, prisjećajući se ambijenta s nastupa u Veroni. Oh, kako je to bilo lijepo. Faraoni su također imali mnogo nakita sa zelenim i zlatnim u sebi, pomislio sam. Koliko će zjenica moga oka biti sretna ovim neočekivanim darovima, ili bi moja Draga (znajući me bolje od svih) već znala da će uskoro biti 'komad nakita od smaragda'?
ne znam Kao i uvijek, mislim da je 'davati' puno ljepše od 'primati'. Čak je i iščekivanje samo po sebi dar. Sada potpuno zadovoljan, i sretan (kako je sreća divna), i bez centa u džepu, naravno, lako sam odolio iskušenjima vlasnika susjednog štanda koji mi je poklonio masu smaragda. "Kolumbijski", rekla je, kao da nisam znala da gotovo svi smaragdi potječu od tamo. Tražena cijena samo 400.000 bahta.
Ovdje vam se Tajlanđani uvijek smiju
Našalio sam se s njom rekavši da mislim da je ovaj tip iz Saudijske Arabije. Prije nekoliko godina tajlandski sluga saudijskog princa ukrao je oko 50 kilograma vrhunskog, ali posebno vrlo krupnog nakita, od kojeg je tek manji dio vraćen, iako je veći dio zaplijenila policija, a potom je nestao bez ikakve pomoći. trag je 'izgubljen'. Tijekom svega toga počinjeno je nekoliko ubojstava i prekinute su karijere.
Čak ni intenzivni kontakti saudijske i tajlandske vlade te sudski procesi nisu uspjeli riješiti ovu aferu, a odnosi dviju zemalja do danas su 'zamrznuti'.
Posljednja serija nakita pronađena je u plastičnoj vrećici obješenoj o drvo nakon anonimne dojave, bez sumnje jer je ilegalni vlasnik bio uvjeren da su ti dragulji 'loša sreća' s obzirom na ubojstva, te da ih uvijek treba izbjegavati ako želite Kockanje.
Vlasnici se ova šala nije nimalo svidjela, a prijekorne poglede uputio je i njen suprug koji je čavrljao u pozadini. Rijetko pokazivanje osjećaja, jer se Tajlanđani uvijek smiju. Smijanje često ne znači da je nešto zabavno, već služi za skrivanje stvarnih osjećaja kao što su ljutnja i stid ili za distrakciju.
Mnogi stranci ovdje pogrešno misle da su samo na Tajlandu priznati kao uspješni komičari. U Europi se nikad ne biste nasmijali, ali ovdje vam se Tajlanđani stalno smiju. Pa na pozornicu. To je jedan od razloga zašto se značajan broj njih udaje za Tajlanđanina.
Tek nakon nekog vremena na njihovoj, u pravilu, već debeloj koži, sine da nije baš ono što su prije zamišljali. Nažalost, sva imovina često već glasi na ženino ime, jer je to bilo lakše urediti nego na svoje ime, a vašoj ženi je tako bilo draže. Svatko može ispuniti ostatak.
Doslovno briljantno! Potztausend
Donekle umiren, prošao sam zadnje prepreke prije izlaza koji se već nazirao. A onda se dogodilo nešto što zapravo uopće nisam očekivao. Biste li vjerovali?
U predzadnjem štandu vidjela sam unikatni prsten s velikim četvrtastim smaragdom, optočenim dijamantima, sve u osmerokutnom zlatnom okviru. Doslovno briljantno! Potztausend; uostalom i ovo...
Iako sam tijekom svojih obilazaka vidio još jedan vrlo lijep smaragdni prsten otprilike iste veličine, njegova cijena nije bila manja od 100.000 XNUMX bahta. Pozdrav, može li malo manje? Neizvedivo i nedostupno čak i uz značajan popust. Osim toga, već sam imao dva, pa sam lako odolio iskušenjima trgovca koji mi je tri puta nudio da izvadim prsten iz kutije.
Bi li mi doista bilo tako očito da bih stvarno želio kupiti prsten? Pretjerano, pazite, jer smatram da sam ispravno (i s pravom) pristupio ponudi s vrlo primjerenom distancom. Pogotovo s obzirom na cijenu, mogla sam se od njega prilično lako odvojiti nakon nekog kašnjenja (iako), ali bio je jako lijep!
Martin Brands
Martin Brands (MACB) živi na Tajlandu već 20 godina, jako je sretan sa svojom dragom. Svoje vrijeme uglavnom provodi na humanitarnim projektima. Martin je radio za veliku multinacionalnu tvrtku, a prethodno je živio u Sjedinjenim Državama i Francuskoj. Za sebe kaže da je radoholičar, organizator i veliki zaposlenik.
Nastavit će se….
– Ponovno objavljena poruka –