Kees, izgubljeni turist na Koh Samuiju

Tijekom mog prvog putovanja u Tajland, prije otprilike 18 godina, s budžetom od 1000 guldena (450 eura) u džepu za mjesec dana, završio sam na tada praktički netaknutom Koh Samuiju. Potrošio sam malo previše novca u Bangkoku, tako da je moj dnevni budžet morao biti značajno smanjen za sljedeći tjedan.

Imao sam jednostavan bungalov na plaži za 80 kupatila sa zajedničkim tušem, ali na samoj plaži (da, 80 kupatila, cijene su u zadnje vrijeme malo porasle).

Bio je to mali park bungalova sa samo dvanaest jednostavnih bungalova bez ugrađenog tuša. Vrlo lijepo smješten direktno na plaži, pored rijeke, gdje su mnoge žabe kreketale, posebno navečer. Prelijepo mjesto. Manje je to što je kiša padala svaki dan i to ne po malo.

Kišna sezona obično završava otprilike u to vrijeme, sredinom prosinca. Prema Tajlanđanima, nije moglo biti još dugo. Nažalost proveli smo tamo još 5 dana po kiši koja je pljuštala i prilagodiš se okolnostima.

Puno plivanja, već si mokar! Nadalje, igranje mnogih igara u malom restoranu / rezidenciji s ostalim gostima, puno čitanja i sviranja gitare. A navečer pričanje priča i šala dok uživate u nekoliko Singha piva s ostalim gostima ili stvarate glazbu. Sve u svemu, i bez sunca vrlo ugodno.

Kees je mogao lijepo ispričati što je doživio

Bungalov park vodili su Kees i njegova Tajlanđanka Pat. Kees je bio 1,92 metra visok i vitak muškarac, ali i mišićav. Opaljeno i preplanulo lice, crna kosa i tamne obrve.

Bio je mojih godina, imao je 40 godina i ovo je sam napravio prije sedam godina. Počeo je s tri bungalova i proširio na dvanaest. I sam je izgradio restoran/smještaj u trećoj godini. Komad zemlje glasio je na ime njegove djevojke Pat.

Pat je imao 38 godina i bio je malo nizak (naravno, većina Tajlanđana je nizak) i zdepast s prijateljskim licem. Kad su njih dvoje stali jedno kraj drugoga, jedva je dosezala visinu Keesovih prsa.

Kees je bio prizeman i prijateljski nastrojen čovjek i mogao je pričati o onome što je ovdje doživio, posebno s nekim od gostiju koji su ovdje odsjedali. Primjerice, bio je jedan Norvežanin koji je inzistirao na lovu ribe u moru mrežom. Držao je to tri duga dana prije nego što je odustao ne ulovivši nijednu ribu.

Restoran je radio sa 12 knjižica, označenih brojevima od 1 do 12. Plaćali ste tek prilikom odjave. Vodili ste evidenciju o tome što ste jeli i pili u svojoj knjižici i zapisivali po danu. To je bilo lako s pivima, samo se svaki put stavi crtica iza riječi pivo.

Pa, moram reći da sam zaboravio nekoliko crtica u jednoj vrlo ugodnoj večeri. Odete do hladnjaka i već napola pripiti izvadite limenku piva iz leda. Da, tada više ne mislite na crticu. Sljedeći dan smo prebrojali prazne limenke piva i ipak stavili točan broj redaka.

Polovica posjetitelja bila je napušena, pijana ili posrnula

Jednog jutra Kees je upitao grupu želi li netko otići na dva dana na Koh Phangan, obližnji otok manje od tri sata vožnje brodom. Tamo je velika fešta zbog punog mjeseca. Neki od nas mislili su da je to nešto i s Keesom i još petoricom muškaraca proveli smo tamo dva dana.

Zapravo mi se nije previše svidjelo. Polovica posjetitelja ondje je bila napušena ili pijana ili se spotakla o gljive. Tajlanđanin nam je rekao da su se prošle godine utopila dvojica turista jer su nakon upotrebe gljiva htjeli otplivati ​​natrag na Koh Samui. Otok se čini vrlo blizu, pogotovo nakon izleta s gljivama, ali izgled može zavarati.

Nakon tri mjeseca nije se vratio u Nizozemsku

Drugog dana na Koh Phanganu, Kees nam je ispričao kako je završio ovdje. Prije sedam godina otišao je na odmor u Tajland na tri mjeseca kada ga je žena Nizozemka napustila. Trebao mu je odmor. Upoznao je Pata na Koh Samuiju i Pat je želio pokrenuti nešto za sebe. A zašto ne bungalov park?

Pat je imao nešto ušteđevine i kupio je ili unajmio komad zemlje. Kees je po zanimanju bio stolar, pa je sagradio jednostavnu kuću, dovoljno veliku da u njoj mogu živjeti dvoje. Onda tri bungalova i tako su krenuli. Od novca koji su zaradili od najma proširili su ga na dvanaest bungalova i jednostavan restoran.

Zapravo se morao vratiti u Nizozemsku nakon tri mjeseca, ali je nazvao svog šefa i obitelj da se neće vratiti u Nizozemsku. Bilo mu je po njegovom. Nije debeo lonac, ali od toga se može živjeti i ne treba nam puno.

Na moje pitanje: 'Jesi li se ikada vratio u Nizozemsku?', odgovorio je: 'Ne, ne možeš, jer više nemam putovnicu'. Tome je odavno istekao rok trajanja. Ukratko: Kees je dopustio da mu istekne tromjesečna viza i ilegalno je ovdje u Tajlandu već gotovo sedam godina. Policija nije teška, nikada nije postavljala pitanja o njegovom boravku ovdje. Možda je Pat rekao dobru riječ (peni) lokalnoj policiji.

"Ali onda se nikad ne možeš vratiti u Nizozemsku, Kees, a da te ne uhvate", rekao sam. 'Vidim, izmislit ću neku glupost da sam izgubio putovnicu ili tako nešto, ali to ću morati dogovoriti s veleposlanstvom. Ali ne vraćam se u Nizozemsku', rekao je. S njegovom djevojkom u posljednje vrijeme ne ide baš najbolje, već mjesecima spavaju odvojeno. Međutim, Kees ovisi o svojoj djevojci kako bi preživio na Tajlandu.

Još uvijek ponekad razmišljam o Keithu

Nažalost, mjesec je prebrzo prošao i nakon oproštajne večere s Keesom i Patom i još nekim gostima i obećanja da ćemo se sigurno vratiti, vratio sam se u Bangkok brodom i autobusom. Okrenuo sam se kako bih još jednom mahnuo nakon što sam otišao i pitao se što će biti s Keesom ako se on i njegova djevojka raziđu ili ako se ozbiljno razboli ili tako nešto. Nikada više nisam vidio Keesa, ali još uvijek ponekad pomislim na njega. Bi li još uvijek bio tamo?

– Ponovno objavljena poruka –