Malo patnje u Tajlandu
Ono što mi se nedavno dogodilo spada u kategoriju manje patnje. Kad je nakon točno šesnaest sati kiša nakratko prestala padati, ali struje ni nakon šest sati nije bilo, pa nisam stigao skuhati kavu, morao sam malo izaći.
Odvezao sam se do Pattaye i snimio nekoliko slika ulica u kojima je voda bila visoka i do pola metra. Zatim sam otišao u veliku robnu kuću popiti šalicu kave. Pokušao sam zatvoriti uši na zvučni sustav, dvadesetak jardi s moje lijeve strane, koristeći njegove pune tri tisuće vata za odgovarajuću pozadinsku glazbu, i televizor s velikim ekranom, deset stopa s moje desne strane, na punoj snazi kako bih zadržao osoblje koje čeka budan . Kava je ipak bila dobra pa sam naručio još jednu šalicu.
Prije nego što sam htio tražiti račun, odjednom sam shvatio da postoji problem. Znoj od straha obli me. Moj novčanik je bio u crvenoj jakni, a ta crvena jakna je visjela preko stolice u mojoj sobi. Nema novca kod mene. Kava je bila trideset bahta po šalici. Dakle, zajedno šezdeset bahta. U torbi preko ramena imam džep, u koji uvijek držim sitan novac. Obično tupo hodam okolo s novčićima. Sada sam prebrojao i došao do trideset četiri bahta. Nedovoljno. Jer se manjak gotovine odbija od plaće tajlandski djevojke u trgovini užasne za kupce koji ne plaćaju. Razumljivo. Štoviše, ne mogu zamisliti da bogati stranci nemaju novca. Kad bih im mogao jasno dati do znanja da ću se vratiti za pola sata, ne bi to prihvatili, čak ni da sam ostavio putovnicu ili fotoaparat. Očajnički sam gledao oko sebe ne prolazi li slučajno neki poznanik. Na njih nailazite svugdje i uvijek, samo ne kada vam trebaju.
Tri stola dalje sjedio je cijelo vrijeme još jedan stranac. Pomalo čudan čovjek, jer je brojao velike hrpe novca da ih svi vide. Najbolji način da zabijete nož u leđa. Prišao sam mu i rekao na engleskom, mogu li te nešto pitati. To je bilo dopušteno. Pitao sam ga je li još tu prvih pola sata. Rekao je, vjerojatno da. Objasnio sam mu svoj problem i pitao može li mi posuditi trideset bahta. Vratio bih ga u roku od pola sata. Bio sam mu spreman ostaviti svoj fotoaparat ili čak kutiju cigara kao zalog. Bilo je to ljudski. Dao mi je trideset bahta i ja sam mu se mnogo zahvalio i vratio se na svoje mjesto s olakšanjem.
Tražio sam račun. Dobio sam ga i pročitao: šezdeset pet bahta. Šezdeset bahta plus pet bahta poreza. Dao sam djevojci svoja šezdeset četiri bahta i objasnio da mi fali jedan baht, ali da ću se vratiti kasnije. Prebrojala je i vješto zaključila: to nije točno, to je jedan baht premalo. Adamant. Vratio se znoj od straha. Srećom, moj dobročinitelj je vidio da sam opet u nevolji. Došao je do mog stola i riješio stvar.
Napustio sam posao i odvezao se kući što je brže moguće. Nakon pola sata vratio sam se, ali moj filantrop je već nestao. Rekao mi je da dolazi ovamo svaki dan, pa ću ići opet sutra, ali vjerojatno će do tada biti ubijen. Njegov posljednji čin neću zaboraviti.
Lijepa priča, da, tako to može ići na Tajlandu.
Jednom sam bio sa suprugom na stanici Mo-chit BTS u Bkk-u. Kupovali smo karte na automatima kada je farang prišao mojoj ženi. Morala mu je dati 20 bahta jer nije imao dovoljno novca za skytrain. Skoro ga je dala, ali sam ga ponovno upitao što misli. Mora mi dati 20 bahta jer nemam dovoljno za nadzemni vlak do moje Nane. Tada sam dobro shvatio i odveo svoju ženu od njega. Kasnije je krenuo za nama na peron i počeo me jako glasno psovati. Toliko teško da bi mi žena dopustila da mu učinim bilo što, ali nisam.
Slomio me ton kojim je govorio da mora imati novac. A strah koji imam od tajlandske policije spasio ga je batina.
U svakom slučaju, posvuda imam skrivene novčanice od 100 bahta za svaki slučaj. Tako uvijek mogu uzeti taksi ili nešto dogovoriti.
Također sam jednom naručio mnogo građevinskog materijala od tajlandske tvrtke za građevinske materijale. Nakon sat vremena u uredu radi narudžbe, račun je bio napravljen i morala sam platiti. 9000 bahta pa sam platio gotovinom i sve će biti isporučeno.
Dostava je prošla savršeno, ali 4 tjedna kasnije prodavačica je nazvala moju suprugu da je pogriješila u izračunu i da moja žena još mora donijeti 1300 bahta. Ako nije, oduzimalo joj se od plaće i bila je sjebana.
Moja žena je platila da prodavačica ostane prijateljica, ali meni je bilo čudno zvati nakon 4 tjedna.
Prema mojoj putničkoj agenciji, takve se stvari ne događaju u Pattayi, razumijem da morate nositi kacigu na motociklu zbog vlastite sigurnosti.
Jedino što sam tamo doživio je da sam vjerojatno udario meduzu s vodenim skuterom i onda sam morao platiti 6000,- Thb štete.
Taj stanodavac je bio jako ljubazan i sam bi to popravio kad bih mu dao 5000.- Thb.
Pa, ionako imam putno osiguranje za to.
Taj taksist je također bio jako ljubazan i dovezao me do zračne luke za samo 3000.-THB, za to u Amsterdamu ne dolazite ni na sljedeći semafor.
ha ha ha, jesi li ti arturov brat?
Ne ludo.
Ja nisam Arthurov brat, poznajem ga jako dobro jer smo godinama u istom razredu.
Učiteljima smo se jako svidjeli tako da smo se sljedeće godine mogli vratiti u njihov razred.
Kad smo imali 15 godina zajedno smo išli kod šefa kojeg je postavila škola, izgubio sam mu trag kad se zaljubio u tajlandsku konobaricu.
Radila je u restoranu za dostavu, jer je rekao da morate iznajmiti sobu gdje će ona donositi hranu.
Kad je bilo gotovo, otišla je samo s posuđem.
Kasnije sam ga ponovno srela, tada mi je savjetovao da odem na Tajland i potom posjetim njezinu obitelj u njihovoj prekrasnoj kući.
Otišla je jer su joj majka i bivol bili bolesni.
Majka nažalost nije preživjela bivola, bilo je i na pošti gdje sam ga srela, upravo je prebacio novac za novi traktor.
Sljedeći put kad ponovno odem, nisam mogao birati između svih onih lijepih žena koje su se htjele udati za mene.
Čudno je da nikada u Nizozemskoj nisam sreo ženu koja je željela ući u čamac sa mnom.
U Tajlandu sigurno žure s proširenjem obitelji jer gotovo sve te djevojke imaju nekog teško bolesnog.
Što je uopće s Arthurom? želi li netko to objasniti?
Jeste li propustili ovo? Arthur je muškarac iz Hardewijka koji prvi put odlazi sam (bez roditelja) na odmor u Tajland.
https://www.thailandblog.nl/ingezonden/brief-thailand/
https://www.thailandblog.nl/ingezonden/brief-uit-thailand-2/
Dakle, imaš brata po imenu Arthur ..Šteta od meduza?? vožnja taksijem Pat -BKK 3000thb??
Hihi, Arthurov duh je posvuda...
A ako ne, onda užasna odbojnost prema 1000 Bath novčanica i ljubitelj slasnog Jointa ili eventualno studentski kabaretist koji izaziva reakciju.
Pa uspjeli ste onda!!! sretno Pim
Maria Berg, možete pročitati Arthurova pisma u njegovim biltenima poslanim odn. 22/6 i 24/9.
uspjeh
Već se veselim Arthurovim (prepoznatljivim) prazničnim doživljajima 🙂 Lojalan momak!
Ako imaju sreće, ne nazovu nakon 4 tjedna da vrate novac.
Doživio sam i ja takve slučajeve, zviždao sam ih. To je samo trik da zgrabite više profita.