Isaan farangs

Prije nego što je De Inquisitor postao svjestan prisutnosti drugih faranga, imao je malo kontakta. Prema riječima njegovih prijatelja koje je ostavio u Pattayi, preselio se na kraj svijeta.

Samo su rijetki održali obećanje da će posjetiti. Sada, Inkvizitor je zapravo imao ili ima malo problema s tim. Također nema više posjetitelja iz stare domovine. To se redovito događalo u Pattayi, s obitelji i prijateljima koji su dolazili, prijatelji prijatelja. To je i razumljivo, turist ovdje nema puno posla osim ako baš ne želi upoznati siromašnu regiju duboko u jugoistočnoj Aziji. Štoviše, kako će razmaženi zapadni turist ovdje reagirati na manji komfor, ono što vidi kao lošiju higijenu, na začinjenu i grubu hranu, na bezbroj insekata, na zmije i druge životinje?

Naravno da je povremeno vidio farang u obližnjem gradu, ali to je bilo povremeno i obično u visokim sezonama: u zimskim mjesecima snježna ptica koja je boravila u blizini, tijekom Songkrana kada su vjenčani, mješoviti parovi Ženina obitelj dolazi u posjet na nekoliko dana, te u srpnju i kolovozu kada europski blagdani privlače muškarce u obitelj svojih dragih.

Osim toga, Inkvizitor zapravo nije tražio farang kontakt. Prvo puno prezaposlen gradnjom kuće i dućana, zatim kao jutarnji tip izlazim samo ujutro u shopping i slično. Tada nećete vidjeti nikakve farange.

I sad odjednom sve uzima maha, opet ima više kontakta sa zapadnjacima.

Inkvizitor je bio svjestan činjenice da se nekoliko faranga svake večeri sastaje na strogoj terasi negdje u gradu. Netko mu je čak rekao da je to “Kod poštara”. Dakle, tijekom svojih dnevnih obilazaka u kupovinu, Inkvizitor je tražio bar, kafić s tim imenom, sigurno ga je trebalo pronaći? Vozio je drugim rutama, skretao i izlazio iz uskih ulica, ali nije našao ništa slično. Nema farang bar.

Sve dok, iznimno, navečer nije morao obaviti brzi šoping u lokalnom Lotus Expressu. Oko šest sati već je padao sumrak. Dijagonalno nasuprot Lotusu, tamo su sjedili. Za velikim kamenim stolom i kamenim stolcima, dopunjenim nekim klimavim plastičnim stolcima. Uopće nema bara.

Trgovina i frizerski salon. Vlasnik je lokalni poštar, Englezi ga zovu 'At the Postman's'... .

Desetak Britanaca uvijek je bilo pustolovnijeg duha kada su u pitanju strana odredišta. Usamljeni Francuz s kojim Inkvizitor može naučiti svoj drugi nacionalni jezik. Šveđanin, Amerikanac, jedan ili dva Nijemca. A tek nedavno, da, Nizozemac. Skoro svaku večer idu na pokoje pivo na primitivnu terasu u obližnjem gradu.U četiri tjedna koliko je Inkvizitor to znao, sada je tamo bio četiri puta.

Za stolom je svakako bilo više različitih tema nego na patajanskim 'farang sastancima'.

Nema prigovaranja o partneru ili drugim ženama, o Tajlandu, o 'isanskim uvjetima', nema kukanja o vizama ili novcu itd. Dijeli se puno informacija o tome što se gdje može nabaviti, što je novo, gdje ima lijepih destinacija u blizini itd. Edukativni.

No počelo je i nešto što De Inquisitor naziva 'utjecaj tajlandskog bloga'.

Govornici nizozemskog koji su čitali njegov blog, odgovarali na njega, čak tražili kontakt. Inkvizitor nikad ne odgovara iz principa, čak se i malo sramežljivo primao turiste farang jer ne želi više kukanja kao što je to često bio slučaj u Pattayi. Sve dok se jednog dana netko iznenada nije dovezao do trgovine. Naš prvi farang kupac pomislio je isto i dolje potpisani, jer iz auta izlazi široko nasmijani Zapadnjak koji gleda. Pa ne, put je pronašao Belgijanac, on živi pedesetak kilometara odavde i malo poznaje kraj. Začudo, prijateljstvo se brzo razvilo na temelju zajedničkog razumijevanja Isaana. Sada smo u kontaktu, povremeno se posjećujemo tamo-amo kada je to prikladno, ali učestalost ostaje ugodno niska.

Ali gubavac je nastavio. Kao obožavatelj Inkvizitorovog bloga, odgovorio je na neka pitanja, stupio u kontakt s njima. To je ono što Inkvizitor misli jer isprva nije ništa znao. Tako je taj pametni Belgijac okupio grupu ljudi, sve 'Isaanfaranga'. Koji ovdje žive, izgradili život ili koji su tek počeli. Samo oni koji govore nizozemski, što je nešto drugačije jer obično kada imate kontakt sa zapadnjacima ovdje morate govoriti engleski. Ili njemački. Ili francuski. Budite oprezni sa svojim šalama, sa sarkazmom, s izjavama - jer često ne zahvate. Sada je.

Dakle, kada The Inquisitor primi e-poruku s prijedlogom da se okupimo na jedan dan, Inquisitor je više entuzijastičan nego što je isprva mislio.

Termin teče točno u smislu vremena, mi jesmo i ostajemo farangi. Nakon kratkog upoznavanja vozimo se do njemačkog restorana u Kham Ta Kla. Samo dvadeset pet kilometara od Inkvizitora koji to naravno nije znao. Jer još je zanimljivije da čovjek također prodaje domaće nadjeve za sendviče, prekrasnu promjenu u odnosu na ograničeni lokalni izbor.

Inkvizitor će ovdje postati stalni gost, sigurno.

Za stolom odmah veselje, šale i šale, nizaju se zanimljivi doživljaji. Jednom dopuštamo prisutnim suprugama da sjede zajedno na jednom kraju stola, pomalo protivno našim načelima, ali sada muški razgovori mogu biti samo na nizozemskom. Olakšanje nakon godina tajlandskog, engleskog i nešto isana. Inkvizitor saznaje druge spoznaje o Isaanu jer čak iu tim malim nizinama uz more postoje mnoge razlike u mentalitetu između regija porijekla.

Nakon obroka, karavan od pet automobila kreće prema našoj trgovini. Inkvizitor, koji je dan prije popio previše boce Beer Changa, malo se boji pijančevanja, ali nije tako loše. Uostalom, svi se još uvijek moraju voziti kući.

Nizozemac iz Amsterdama. Čvrstih sedamdeset, skoro osamdeset. Vrlo samouvjeren, drag čovjek. Tko dobro parira nizozemskim šalama Belgijanaca. Živi u gradu blizu sela Inkvizitor, upoznali smo se dva tjedna ranije. I odmah su postali drugovi, sad se vjerojatno viđamo svaki tjedan jer on živi blizu novog restorana u kojem Inkvizitor sada često jede.

Postoji još jedan njegov sunarodnjak, ali Inkvizitor je zaboravio odakle je. Ugodna meka osoba, nemoguće da dolazi iz velikog grada, smatra Inkvizitor. Mora provoditi više vremena, može naučiti tajlandski jer kaže da se bori s tim i to je nešto što možete koristiti ovdje u boozousj, gotovo je potrebno.

Zatim jedan Bruxelles, pa iz okolice tog ludog grada. Lijep naglasak zbog belgijske dvojezičnosti i prvoklasni joker. Međutim, on ima dva problema. Bori se s vrapcima koji neprestano grade gnijezda na njegovim krovovima. Koju pokušava upucati, ali bez uspjeha. A 'kartuše', u njegovom slučaju plastične kuglice koje zamjenjuju metke, uvijek završe u njegovom bazenu. Začepljuju filtar. Inkvizitor ga sigurno želi posjetiti iako živi dvjesto kilometara dalje, Roi Et, tako to ide u velikoj zemlji, daljine nisu problem. Ali on ima malo odmaralište, možete prenoćiti, pa bi trebalo biti moguće organizirati lijepu zabavu na piću.

Hoće li se Inkvizitor kupati u svom bazenu ovisi o prisutnosti plastičnih loptica ili ne... .

Catherine također. Sint Katelijne Waver je romantično, flamansko ime njegovog bivšeg mjesta stanovanja. Predaje engleski u lokalnoj školi u svom selu Isaan. I zna kako se nositi s išanskim mentalitetom koji ovdje njeguju i školarci - zaboravljajući sve. Lijepe priče o tome kako on to radi. S obzirom na njegovu ugodnu tjelesnu građu, Inkvizitor mu zaista vjeruje kada kaže da voli dobro kuhati, a njegovi savjeti su dobrodošli za amatera poput dolje potpisanog. A još je ugodnije, flamanski rečeno, to što živi samo trideset pet kilometara dalje. To je nešto malo ovdje. Inkvizitor bi se također volio češće igrati s njim.

Na kraju je, naravno, bio i gubavac. Iz Sawang Deing Dina, ali kaže da stalno živi u Sawang Dinu, iako nije tako daleko. Dakle, znamo se već neko vrijeme. Bori se s ogromnom cool kutijom jer voli kupovati zapadnjačke dobrote - vjerojatno na veliko jer nama ostalima treba samo plastična vrećica za namaz koji kupimo. Inače, kada sjedimo zajedno, Leo dobro ide uz velike boce, ali danas ostaje sasvim pribran, baš kao i Inkvizitor.

Lijepo se proveo, uživao u isključivo flamansko-nizozemskim razgovorima (ako ostavimo po strani Bruxellesa, njegov dijalekt je beznadežan), uživao u razumljivim vicevima i izrekama, a tko misli da je zahvaljujući tajlandskom blogu pronašao nove prijatelje. Samo tako, niotkuda. Deset tisuća kilometara od naših korijena.

Valja ponoviti: Isaanfarangi općenito imaju dobar stav i, opet u flamanskim terminima, vođe biljaka. Svugdje se dobro pokažu, život im čine zanimljivim. I prije svega, ne žale se, uživaju usprkos isanskim nestašlucima koje doživljavaju.