Falang predaje bargirl

U baru Wonderful 2 prošli je tjedan na posao došla nova djevojka. Pa, djevojko, ona ima 39. Ona je iz okolice Roi Eta. Zove se Sutjai, ali sada Noi. Upoznali su me prve noći. Ni riječi engleskog. To je uvijek teško i oni me šalju s tim.

Pa, što je trebala reći? Što je mogla reći? Ništa. Sada znam kako nekoga pitati za ime na tajlandskom, pa sam započeo razgovor. Ona je to razumjela. Zamalo je pogriješila, tako da sam u prvi mah pomislio da se zove Sutnoi, ali to je naišlo na oštre proteste.

'Francuski' je gotovo nemoguće izgovoriti na nizozemskom za prosječnog Tajlanđanina. Obično ga napravim Frank od i to će biti Bok. Ovo je vrlo blizu uobičajeno korištenom 'farangu', što je kratica za stranca kavkaske (bijele) rase. Prvi bijelci koji su često dolazili u kontakt s Tajlanđanima bili su Francuzi, pa nije sve tako ludo. Postoje i druge teorije.

Pa i jesam Bok, koji poslušno predviđa najčešće rečenice u takvom prvom razgovoru na engleskom u ovom slučaju. Zatim Noi to ponavlja i onda ja ponovno pokušavam dati razumljiv odgovor. I tako sretno brljamo dalje. Pregledali ključne brojke: 300, za barfine; 1000, ST s vrlo ljubaznim kupcem; 1500, ST s manje ugodnim kupcem; i 2000., početna ponuda za LT.

… možda čak izgleda tužno

Noi zapravo nema seksi lice, a kad tiho gleda ispred sebe, može izgledati i tužno. Također nije lako ako ne možete izgovoriti svoje riječi i ne razumiju vas. Ali ona je vrlo slatka i izuzetno brižan tip.

Kad navečer obavimo kupovinu u 7-Elevenu, sve dobiva svoje stalno mjesto u hladnjaku. Plastične vrećice su pedantno presavijene i počinju formirati malu hrpu u ladici. S praznih čašica od jogurta najprije se potpuno skinu poklopci, zatim se čašice stavljaju jedna u drugu, a poklopci se stavljaju u gornju čašicu. Tek tada nestaju u kanti za otpatke.

Moje izbačene cipele u trenu su poredane u podnožju kreveta. S olabavljenim vezicama, jer tako i treba biti. Nakon traženja dopuštenja, pažljivo se isprazne džepovi mojih hlača, tako da hlače idući dan bez razmišljanja mogu otići u praonicu. Moja znojnica se namoči i malo kasnije visi da se osuši na rukohvat balkonske stolice.

Ponavljanje boja

Vrijeme je za probu boja. Marlboro crveni Zelena boca. sok od naranče. crno nebo. Bijeli jastuk. ružičasta maca. Sjeća se gotovo svega.

'Ja sam malo engleski', a ona palcem i kažiprstom pokazuje udaljenost manju od jednog inča. Zatim poveća udaljenost na čak dva centimetra i kaže: "Ja odmah!" Dajem joj zasluženi zagrljaj.

'Prvo se istuširaš?', pitam. Gleda me, lista svoje bilješke, a onda neočekivano: "Možemo se tuširati zajedno."

Pa, samo naprijed. Dodatno je opasno zbog opasnosti od poskliznuća, ali ona je vrlo oprezna. Ona ostavlja jedan komad sapuna sa strane za 'tomollow monning'. Tek kad voda postigne odgovarajuću temperaturu, mogu ući. I sama neko vrijeme drhti. Njezina stidljivost lijepo nestaje.

Smiješno je to što sljedeće jutro izlazi iz tuša s ručnikom (ne, nismo ostali pod tušem cijelu noć) i prvo spretno obuče donje rublje prije nego što skine ručnik.

Moram se onda tome nasmijati. I zapravo sebe. Kad uđem u kupaonicu, moja je četkica za zube spremna, s pravom količinom paste za zube i čep je na tubi po prvi put u godinama.

Spreman za odlazak na švedski stol za doručak, i ovaj put nema otvorenih usta i gestikulirajuće ruke, već: 'Ja gladan jedem.'

– Premješteno u spomen na Fransa Amsterdama (Frans Goedhart) † travanj 2018. –