Hobi kao i svaki drugi....

Autor: Lung Jan
Geplaatst u Živjeti u Tajlandu
Oznake: ,
Studenog 25 2020

Jedan od drugih blogera na Thailandblogu, nakon objavljenog 'intervjua' s vašim slugom povodom 10 godina Thailandbloga, zamolio me da mi 'pokažem nešto od svog slikarskog rada' koji sam od tada nazivao 'novim hobijem' Ostao sam u Tajlandu. 

Nakon inzistiranja, poslao sam mu nekoliko fotografija i od tada me redovito gnjavi da na blogu pokažem svoju 'umjetničku' produkciju, čisto da pokažem da osim obilaska tradicionalne pivnice, salona za masažu ili npr. birding, budući da je praksa promatranja ptica, postoje i druge mogućnosti za opuštanje u Tajlandu….

Ako smijem biti potpuno iskren, moram priznati da slikanje i nije neki novi hobi. Kao dječak, redovito sam petljao s bojama za plakate kod kuće ili slagao kućne stripove. To što sam povremeno, zbog nedostatka papira za crtanje, svojim umjetničkim težnjama davao oduška na zidovima i tapetama, smatrao sam samo dokazom neobuzdanih umjetničkih ambicija... Moji dalekovidni roditelji, u svoj svojoj mudrosti, mislio da bi sav taj kreativni poriv mogao biti poslat. Tako sam nekoliko godina srijedu poslijepodne i subotu prijepodne provodila u Institutu za kreativno obrazovanje u svom rodnom gradu. To zapravo nije bio gubitak mog vremena i dan danas sam iznimno zahvalan nekim od učitelja u to vrijeme koji su bili voljni podijeliti svoje znanje s tako samouvjerenim derištem kao što je vaš sluga.

Posebno se sa zahvalnošću prisjećam kipara Paula Verbeecka koji me kroz pokušaje i pogreške naučio više od pukog petljanja s grumenom sirove gline, kao i Huga Heyrmana koji je, kako ću tek kasnije otkriti, bio jedan od najvažnijih realističkih slikara svoje generacije u Belgiji i izvršit će revolucionarni rad na polju novomedijske umjetnosti. Ne samo da su me naučili umijeću promatranja, već su i opetovano naglašavali važnost tehničkog znanja. Zahvaljujući toj osnovnoj obuci kasnije sam nastavio umjetničko srednjoškolsko obrazovanje u Turnhoutu, gdje su me dalje formirali nezaboravni učitelji kao što su 'Creative Factory' Cyriel Van Den Heuvel i Eddy Geerinckx. Potonje mi je osiguralo da se crtanim filmom bavim nekoliko godina - i to ne nezapaženo - ali to je sasvim druga priča...

Kako je profesionalni i sve širi obiteljski život postajao sve važniji, moj se umjetnički poriv za stvaranjem razmjerno i razumljivo smanjivao. Morao sam postaviti druge prioritete, zar ne... Kutije za crtanje i štapići sa ugljenom počeli su skupljati sve više prašine, a tube s bojom su se polako ali sigurno okamenile negdje duboko u dubini nekog podruma ili tavanske prostorije... Bilo je to samo nekoliko godina prije mog odlaska na Tajland, otprilike negdje oko 2010., koji mi se iznenada vratio kroz impulzivnu kupnju masivnog studijskog štafelaja. Nakon pomnog razmatranja, odlučio sam da više neću raditi s uljanim bojama, već s akrilnim bojama. Akril se suši puno brže od uljane boje, pa ste automatski prisiljeni raditi brže. Izazov koji mi se jako sviđa... Činjenica s kojom sam kasnije morao računati na Tajlandu jer su visoke temperature, pogotovo kod slikanja 'al fresco', brzo uzele danak u iskoristivosti boje... broj Ne mogu više ni nabrojati na prste obje ruke koliko se puta mrlja boje na mojoj paleti u trenu pretvorila u neku vrstu plastelina.

Kad sam počeo koristiti prostranu verandu u našem domu u Satueku kao studio, najprije sam kupio potrebne ventilatore za upravljanje ovim procesom. Brzo sušenje boje također je značilo da je moje prosječno radno vrijeme postalo znatno kraće. Obično se moje slike završe za manje od jednog dana. Srećom, poduzeo sam potrebne mjere opreza tijekom naše selidbe i stavio puno boja, lopatica i visokokvalitetnih kistova u spremnik za selidbu, uz niz razapetih praznih platna. To se pokazalo kao pametan potez jer ovdje u Isaanu jedva da se može naći neki pristojan materijal za slikanje, a čak se i u Bangkoku na prste jedne ruke lako mogu nabrojati specijalizirane trgovine za slikare. Usput, nisam se ograničio na platno u Tajlandu.

Naš dom, Baan Rim Menaam ili Riverside nalazi se na obalama rijeke Mun i ja sam naslikao dvije velike freske na ulazu, crpeći inspiraciju iz spektakla izlaska i zalaska sunca iznad rijeke…. Iako sam prije uglavnom slikao portrete žena, bogati krajolici i kulture Tajlanda i šire cijele jugoistočne Azije počinju me sve više inspirirati i postavljati izazove. Dok ovo pišem opet me počinju svrbjeti prsti. Jedva čekam razvući novo platno….

10 odgovora na “Hobi kao i svaki drugi...”

  1. GeertP kaže dalje

    Nisam stručnjak za umjetnost, ali bih platio lijepu svotu da na zidu visi nešto tvoje.
    Izgleda jako dobro.

    • RonnyLatYa kaže dalje

      Ne morate biti veliki poznavatelj umjetnosti da pronađete nešto lijepo 😉

    • PEER kaže dalje

      Pa dragi Geert,
      Jan će biti počašćen značajnom ponudom, kao što ste već naveli. On ne živi od slikara, tako da će slika koju kupite zajamčeno zadržati svoju vrijednost.

  2. Sjaakie kaže dalje

    Dragi Lung Jan, dugo si čuvao ove prekrasne radove za sebe.
    Potpuno krivo, vilica mi pada od iznenađenja što je ovo djelo Lung Jana, kojeg inače gledamo s potpuno druge strane.
    Ovo što ovdje pokazujete je fantastično, ovo je majstorstvo, vrlo umjetnički, proizvodi privatnik, kapa dolje i šapo. Nadam se da ćemo nešto od ovog lijepog djela moći ponovno vidjeti kasnije.
    Hvala vam što ste ovo podijelili s nama.

  3. Fon kaže dalje

    Ne samo da možete stvoriti prekrasne slike, već je i popratna priča prekrasna za čitanje.
    Hvala na prekrasnoj digitalnoj izložbi, Lung Jan!

  4. Trienekens kaže dalje

    Lung Jan, jednom riječju, izgleda super. U potpunosti se slažem s ostalima da je to tako
    posao je privlačan.

  5. John Scheys kaže dalje

    Ja sam stručnjak jer sam u mladosti studirao plastičnu grafiku u Belgiji i stoga znam što je dobro, a što nije.
    Tvoj rad je jako dobar, posebno dekorativan, i divim mu se zbog toga...
    Imam 72 godine i NE živim na Tajlandu, ali posjećujem ga više od 30 godina, a posljednjih godina provodim 3 mjeseca zimi, naizmjence s jednim mjesecom na Filipinima. Kad bih ikad poželio doći živjeti u Tajland, to bi postala i moja svakodnevna aktivnost jer inače bi mi bilo dosadno bez pameti jer sam još uvijek sam...

  6. Frank H Vlasman kaže dalje

    iskreno! Ima nešto! U svakom slučaju, to JE moj stil! HG. Frank.

  7. endorfin kaže dalje

    Prelijepo je. Pogotovo oni ženski portreti, koji sve izražavaju s nekoliko boja.

  8. Carlo kaže dalje

    Zašto ti radovi nisu potpisani? Nigdje na njemu ne vidim ime umjetnika. Ovako lijepa platna zaslužuju da na prednjoj strani jasno stoji ime kreatora. Stvarno lijepa umjetnost sa stilom. Kao arhitekt imam oko za sve lijepo.


Ostavite komentar

Thailandblog.nl koristi kolačiće

Naša web stranica radi najbolje zahvaljujući kolačićima. Na taj način možemo zapamtiti vaše postavke, napraviti vam osobnu ponudu, a vi nam pomažete poboljšati kvalitetu web stranice. Opširnije

Da, želim dobru web stranicu