Između sna i djelovanja ASEAN ekonomske zajednice

Ekonomska zajednica ASEAN, koja je trebala stupiti na snagu 31. prosinca 2015., dalje je nego ikada. Taj san se sudara sa surovom stvarnošću. Pitanje je koliko su zemlje sudionice ozbiljne u pogledu postizanja zajedničkog cilja, piše Nithi Kaveevivitchai u Azija fokus vezanost od Bangkok Post.

Mnogi ekonomisti, akademici i diplomati godinama sumnjaju je li tako raznolika skupina od deset zemalja spremna formirati ekonomsku uniju.

Doista raznolik, jer bruto domaći proizvod (BDP) po stanovniku u Singapuru, jednoj od najbogatijih zemalja na svijetu, iznosi 43.929 američkih dolara, au Mjanmaru, jednoj od najsiromašnijih zemalja, 715 dolara. Omjer između najvišeg i najnižeg BDP-a je 1:61 u ASEAN-u u odnosu na 1:8 u Europskoj uniji.

Glavne prepreke na putu do AEC-a su neusklađenost političkih ambicija, nedostatak prilika i često nedostatak političke volje u nekim državama članicama, analizira nedavno izvješće CIMB Asean Research Institute (CARI).

"Politički naglasak na unutarregionalnoj trgovini ne odgovara ekonomskoj stvarnosti", kaže Jörn Dosch, glavni autor CARI-jevog izvješća. Ako pogledamo trenutnu praksu, zapanjujuće je da se trgovina unutar ASEAN-a gotovo nije povećala od 2003. godine, a od 1998. za samo 4,4 posto. Ostaje zaglavljen na otprilike 25 posto ukupnog volumena trgovanja u ASEAN-u.

Također je značajno da se postojeće olakšice za slobodnu trgovinu gotovo ne koriste u ASEAN-u, a 46 posto tvrtki koje je CARI ispitao kažu da to ne planiraju učiniti u budućnosti. To je zabrinjavajuće jer je 99 posto protoka robe između šest velikih gospodarstava ASEAN-a oslobođeno carina. Konkurencija također koči slobodnu trgovinu. Mnoge zemlje u regiji proizvode iste proizvode, pa po definiciji nisu zainteresirane za otvaranje granica.

Velike tvrtke gledaju na SAD, EU i Kinu

Ali postoji još nešto: oko 95 do 98 posto svih tvrtki na tržištu ASEAN-a su male i srednje tvrtke. Većina ima malo interesa ili mogućnosti raširiti svoja krila izvan granica. S druge strane, velike tvrtke u regiji okrenute su prema van. Usredotočeni su i natječu se jedni s drugima kako bi dobili pristup SAD-u, EU-u i Kini.

Zar nema svijetlih točaka? Da, unutarregionalna ulaganja porasla su posljednjih godina. Navodno zemlje ASEAN-a vole ulagati u svoje susjedne zemlje.

Zaključak Jörna Doscha: 'S obzirom na trenutno stanje stvari i otpor koji postoji između zemalja članica na nacionalnoj razini, malo je vjerojatno da se svi ciljevi mogu postići. AEC 2015 je proces, a ne krajnja točka.'

(Izvor: Asia Focus, Bangkok Post, 15. srpnja 2013.)