Dnevnik Keesa Roijtera: Od tada su i Ponove biljke za mene svete

Za Pon su njezine biljke svete i to ne samo nekoliko. Prozorska daska ispred naše kuće obično ima orhideje. Prekrasne su, mora se reći. Ljudi često gledaju s divljenjem i pitaju Pona jesu li pravi.

Ona također ima hrpu onih trulih biljaka sa šiljcima; Nazivaju se medeni skakavac. S vremena na vrijeme pojave se oni glupi mali crveni cvjetići. Ovisno o broju cvjetova u biljci, opet ćemo imati puno sreće: dobitak na državnoj lutriji ili tako nešto. Strpljivo sam čekao 36 godina.

Još postoje neke vrste čija imena ne znam. U njemu vise trake i tu i tamo nađe se koji novčić u loncu.

Brine se o njima kao da su njezina djeca. Ne dirajte Ponove biljke. Je li to malo kulture ili je nešto od Pona? ne znam Pomalo od oboje. Pretpostavljam. Sviđa mi se; Uostalom, udala sam se za Tajlanđanina. I ja to želim znati. Pa znao sam to.

Dodat ću još jednu za tu lijepu damu

Subota je, Pon ide na tržnicu. Uskoro će morati raditi od 2 do 11 sata. Na našoj tržnici u Hilversumu uvijek postoji uzgajivač biljaka. Tamo uvijek stoji puno ljudi. On stoji na stražnjem dijelu svog kamioneta i viče s biljkom u rukama. "Košta udarac", viče.

A onda viče: 'Budući da tako lijepo izgledate, dodat ću još jednu. I sve zbog te šale.' Gleda Pona (on poznaje svoje mušterije). Pokazuje na nju i viče: 'Dodat ću još jednu za tu lijepu gospođu. To je 1 za Reichsdaaldera.'

Dakle, već razumijete: Pon se vratio kući s tri biljke. Uskoro mora na posao. Biljke se stave u veliku posudu s vodom u vrtu. Pon ide na posao.

Ledeni glas kaže: Nedostaje mi biljka

Pona i mene je taj dan pozvao jedan poznanik. Bio je rođendan njegove žene, također Tajlanđanke. Budući da je Pon morao raditi, nije mi se išlo samome. U 8 sati zazvonio je telefon. Moj dobar prijatelj dolazi na rođendan tog poznanika i poziva i mene da dođem. On je dobar momak. odlučim otići.

Nazvat ću Pon, da zna gdje sam. Mislim da je malo šteta doći praznih ruku i vidjet ću mogu li pronaći nešto za poklon. Ne mogu ništa pronaći. Onda vidim te tri biljke. Bingo, mislim, uzet ću jedan od ovih. Kupit ću još jedan u ponedjeljak. Samo ga omotajte komadom papira i gotovi ste.

Tražim to znanje. Biljka koja joj je dana; bila je zadovoljna time. Tajlanđani vole biljke. Ugodno je. U 11 i XNUMX zvoni telefon. Za mene je, Pon, kaže poznanik. Podignem slušalicu i kažem: da. Ledeni glas s druge strane kaže: "Nedostaje mi biljka." Kažem: 'Da, tako je...' i prije nego što sam završio, ona je već poklopila slušalicu.

Ovo je krivo, Kees, jako pogrešno

Znam svoj tajlandski i znam: ovo nije u redu, Kees, vrlo je u krivu. Vidjelo mi se na licu. Moj prijatelj pita ako nešto nije u redu. Ja kažem ne. Mjesto gdje sam ja sjedio je oko 10 minuta hoda do naše kuće. Deset minuta kasnije zvoni na vratima. Kuća je puna posjetitelja. Znao sam: to je Pon.

Poznanik otvara vrata i Pon projuri pored njega u dnevnu sobu. Gleda po sobi i vidi svoju biljku, priđe, podigne biljku, okrene se i nestane sa svojom biljkom. Nitko se ne usuđuje smijati; Ja sigurno ne.

Bilo je još nekoliko muškaraca s tajlandskim partnerom. Gledali su me sa sažaljenjem, razumjeli i mislili: Kees će se uskoro moći smijati kad dođe kući.

Tu sam ostao do oko 4 sata. Barem sam znao da Pon spava. Da još više osjetim njezin bijes, izvadila je tajlandski rol iz ormarića i čvrsto ga držala. Vjerojatno ga znate, smotuljak spužvaste gume s omotom oko njega, promjera 20 cm, dužine 150 cm.

Nisam mogla zaspati. Mogu vam reći da sam sjeban. Ne premalo. Od tada su i Ponove biljke za mene svetinje.

Još uvijek ponekad razgovaramo o tome i dobro se tome nasmijemo. Zatim me pogleda tipičnim tajlandskim pogledom koji kaže: ti si možda velik frajer, ali ona mala žena je gazda. Ona stoji iza mene i čita. Pogledam je i opet onaj pogled. Lijepo je biti u braku s Tajlanđaninom.