Moja žena je moj najveći neprijatelj. (Iz: Poticajne priče sa sjevernog Tajlanda; br. 26)
Bili su muž i žena i svaki dan su pješačili iz šume na tržnicu prodavati drva za ogrjev. Svaki je nosio naramenicu drva; jedan je svežanj prodan, drugi je odnesen kući. Tako su zaradili nekoliko centi. Onda je tog dana čovjek sreo guvernera grada i on ga je upitao: 'Što radiš s tim penijem?'
Čovjek mu odgovori: 'Nemam novca. I ja imam svoje troškove, znaš. Novac ide na mnoge stvari.' 'O? A što su onda te stvari?'
“Vidite, dio ide na nova zaduženja. Dio na stare dugove. Zakopavam dio. Drugi dio bacam u rijeku, a zadnji dio dajem neprijatelju da ih smiri.'
Vozač nije mogao riješiti ovih pet zagonetki i počeo je postavljati pitanja. – Pa koji su to stari i novi dugovi? “Stari dugovi su briga za moje roditelje. Nova zaduženja su briga za moju djecu. Ono što bacim u rijeku moja je hrana: pojedem i nema je. Ništa se ne vraća. Ono što sahranim, to dajem hramu. A posljednjim dijelom umirujem svog neprijatelja.'
'Vaš neprijatelj? Imaš li onda neprijatelja?' "Pa, moja žena, da spomenem samo neke." 'Kako svoju ženu možeš nazivati neprijateljem? Ne vjerujem! Muškarac i žena se vole do smrti. Kako ti ona može biti neprijatelj?'
Vozač ne vjeruje već ponavlja 'Čekaj malo! Vidjet ćeš.' Ali vozač ima druge planove. »Što se tiče ovih zagonetki, ne govori ih nikome drugome. Ako to učiniš, mrtav si! Onda ću ti odsjeći glavu, razumiješ? Ovih pet zagonetki postavljam na gradska vrata; tko je u pravu dobiva tisuću zlatnika. Ali ako ih itko čuje od tebe, dat ću te pogubiti. Jasno?'
Preteško, nažalost….
Zalijepljene su, pet zagonetki. Stari dugovi, novi dugovi, novac u vodi, novac zakopan i šuti neprijatelju. Ispod je bila nagrada i svi su je željeli, ali nitko nije znao pravi odgovor.
Čovjek je rekao svojoj ženi što se dogodilo i ona je htjela znati odgovore. 'Nemoj nikome reći! Što ću onda biti obezglavljen! Nema sumnje!' Ali njegova je žena pohlepnim očima pogledala tih tisuću zlatnika i otišla do vozača...
I namjeravao je postaviti neka pitanja. 'Gdje živiš? Od kuda dolaziš? Gdje je tvoja kuća? Kako se zove vaš muž?' Onda se to obistinilo i njen muž je morao doći da ga ubiju... Dopušteno mu je da kaže svoju posljednju riječ...
'Gledaj, vozaču, rekao sam da mi je žena neprijatelj, ali nisi mi vjerovao. Rekao sam joj da nikome ne otkriva zagonetke, ali je svejedno učinila. Tako da je nije briga jesam li mrtav ili ne. Vidite, ona je moj najveći neprijatelj! Vjeruješ li mi sada?'
Smio je živjeti. Vozač mu je povjerovao jer je to istina. Vlastita žena ti je samo najveći neprijatelj....
Izvor:
Zanimljive priče sa sjevernog Tajlanda. White Lotus Books, Tajland. Engleski naslov 'My wife is my enemy'. Preveo i priredio Erik Kuijpers. Autor je Viggo Brun (1943.); vidi za više objašnjenja: https://www.thailandblog.nl/cultuur/twee-verliefde-schedels-uit-prikkelende-verhalen-uit-noord-thailand-nr-1/