'Iza slike': roman o ljubavi, dužnosti, odanosti i prolaznosti

Kulap Saipradit (Foto: Wikipedia)

Više informacija Više informacija
"Umirem a da me niko ne voli, ali sam zadovoljan što postoji neko koga volim"
Posljednje riječi Kirati piše Nopphorn na njezinoj samrtnoj postelji.

Iza slike

'Iza slike' napisao je Siburapha (pseudonim Kulaap Saipradit, 1905.-1974.) u godinama neposredno prije Drugog svjetskog rata. Prvobitno objavljen u nastavcima u dnevnim novinama, od tada je reprintiran kao knjiga četrdeset puta i jedan je od najpoznatijih i najljepših romana u tajlandskoj književnosti. 1985. i 2001. priča je snimljena, a 2008. adaptirana u mjuzikl u kojem glumi Bie the Star.

Priča počinje pogledom na vrlo običnu sliku koja prikazuje planinski krajolik u Mitakeu u Japanu, s dvije male figure, muškarcem i ženom, koji sjede na stijeni. Nopphon zatim priča priču iza slike svojim riječima.

Nopphorn pada pod Kiratijeve čarolije

Nopphorn je 22-godišnji tajlandski student u Tokiju kada je zamoljen da prati par na tromjesečnom medenom putovanju Japanom. Momrachawong [titula praunuka kralja] Kirati, u dobi od 35 godina, udala se za jednako aristokratskog Chao Khuna Athikaanbodija, petnaest godina starijeg od njega.

Od prvog susreta Nopphorn pada pod čari prelijepe, šarmantne i inteligentne Kirati, a ta se ljubav produbljuje i cvjeta u njihovim brojnim susretima i razgovorima nakon toga. Tijekom planinarenja u parku prirode Mitake, on joj izjavljuje ljubav i strastveno je ljubi. Iako sudjeluje u toj strasti, ona je odbija pozivajući se na svoju dužnost prema svom ljubaznom i pažljivom mužu, kojeg inače baš i ne voli.

Nekoliko tjedana kasnije, par Kirati i Chao Khun vraćaju se na Tajland. Nopphorn joj piše strastvena pisma na koja ona odgovara s velikom toplinom, pokazujući svoju ljubav, a da ona to nije izgovorila. Nopphornova ljubav blijedi, dopisivanje se koleba. Chao Khun umire i Nopphorn piše Kiratiju poruku sućuti.

Kirati umire i Nopphorn pronalazi poruku s izjavom ljubavi

Nakon sedam godina u Japanu, Nopphorn se vraća u Tajland gdje se ženi Pari, svojom sedmogodišnjom zaručnicom, koju je izabrao njegov otac. Napravio je nekoliko neugodnih posjeta Kiratiju. Nešto kasnije, Nopphorn je pozvana na smrtnu postelju Kirati koja, bolujući od terminalne tuberkuloze, stalno spominje Nopphornino ime u svojim grozničavim trenucima. Kada Kirati umre, Nopphorn pronalazi bilješku s tekstom iz gornjeg citata.

Kratka biografija ศรีบูรพา (Siburapha, doslovno 'slavni istok')

Rođen 1905. godine u siromašnoj obitelji, pohađao je poznatu školu za bogataše, tepsirin, napisao je niz knjiga od 1928. a također se bavio novinarstvom. Za taj rad proputovao je Japan i Australiju.

Nakon rata osnovao je 'Mirovni pokret' koji se protivio Korejskom ratu i nuklearnom oružju te također zahtijevao ukidanje cenzure tiska. Bio je socijalist i prvo se suprotstavio rojalistima, a kasnije vojnim diktatorima poput Phibuna i Sarita.

Godine 1951. posjetio je Isaan s brojnim prijateljima iz 'Mirovnog pokreta' kako bi podijelili hranu i deke u Surinu tijekom poplave. Po povratku u Bangkok, uhićen je, zajedno sa stotinu drugih 'komunističkih kolovođa', i zatvoren na 5 godina.

Godine 1958. Kulaap je vodio delegaciju u Peking. Kad su se ostali članovi delegacije vratili u Tajland, uhićeni su i zatvoreni. Kulaap je odlučio ostati u Kini gdje je i umro 1974. godine. Njegov sin Surapan oženio je Wanee, kćer Pridi Phanomyonga.

Neki odlomci iz knjige

Razgovor između Nopphorna i Kiratija u vrtu njihovog hotela o Chao Khunu, Kiratinom mužu.

(Nopphorn) ….'Poznajem ga dugo vremena. On je jako fin čovjek. Zato ga morate jako voljeti.'
Sada je bio red na Kiratija da na trenutak šuti. – Sviđa mi se kao što djeca vole ljubaznog starijeg muškarca.
“Nisi rekao ništa o ljubavi. Mislim na ljubav između muža i žene, muškarca i žene.'
“Vidjeli ste što sam ja i što je Chao Khun. Velika je razlika u našim godinama. To je poput planine koja sprječava ljubav između nas i sprječava da se naša ljubav ostvari.'
– Ali ljubav između starca i mlade žene je moguća, zar ne?
'Ne vjerujem u ljubav između dvoje takvih ljudi. Ne vjerujem da je to stvarno moguće osim ako ne zamislimo da može biti, a to bi mogla biti pogrešna predodžba.'
“Ali sretni ste u braku. A ipak kažete da se ne sastajete u ljubavi.'
………'Kada je žena razumno zadovoljna, ne razmišlja o problemu ljubavi. Što više želi dok je sretna, s ljubavlju ili bez nje…..Ljubav može unijeti gorčinu i bol u naš život…..Želiš li znati zašto sam se udala za njega? Duga je to priča, preduga za večeras.'
Kasnije je ispričala zašto se udala za Chao Khuna. Htjela je pobjeći iz tlačiteljskog aristokratskog okruženja u kojem je bila zatočena. Brak joj je dao određenu slobodu.

Nopphorn i Kirati planinare parkom prirode Mitake. Nakon piknika Kirati kaže:
….'Jedva mogu hodati natrag.'
“Ja ću te nositi”, rekao sam. Ustao sam i stavio ruku oko njenog tijela da je poduprem. Odbila je moju pomoć blagim glasom, ali nisam je slušao. Kad je ustala držao sam je za ruku, bio sam blizu nje. “Jesi li sretna?” upitala sam.
'Kad pogledam potok tamo dolje, mislim da smo se jako popeli. Pitam se imam li energije za povratak.'
Približio sam joj se tako da su nam se tijela gotovo dodirivala. Kirati se naslonio na cedar. Osjetio sam kako nam srca žestoko lupaju.
"Kad dođemo kući, ovdje ću nacrtati dvije figure", rekla je.
"Tako sam sretan što sam ti tako blizu."
– A kad ćeš me pustiti da se spakiramo?
– Ne želim te pustiti. Pritisnuo sam njezino tijelo uz sebe.
"Nopphorn, ne gledaj me tako." Glas joj je počeo drhtati. 'Pusti me. Sada se osjećam dovoljno jakim da stanem na vlastite noge.'
Prislonio sam lice na njezine meke rumene obraze. Nisam se više mogao kontrolirati. Privukao sam je uz sebe i strastveno poljubio. Na trenutak sam pao u zaborav.
Kirati se oslobodila mog stiska i odgurnula me od sebe. …. Naslonila se na stablo i dahtala kao da je dugo hodala i umorna. Njezini rumeni obrazi bili su tamniji kao da je opaljena suncem.
"Nopphorn, ne znaš što si mi upravo učinio", rekla je, a glas joj je još uvijek drhtao.
– Znam da te volim.
"Je li onda prikladno da mi na ovaj način izražavaš svoju ljubav?"
– Ne znam što je prikladno, ali ljubav me obuzela i skoro sam poludjela.
Kirati me pogledala s tužnim pogledom u očima. 'Izražavate li svoju ljubav uvijek kad niste pri sebi? Zar nisi znao da ne postoji ništa zbog čega kasnije požališ od stvari koje učiniš kad nisi pri sebi?'

Nakon nekoliko dana.
"Nikad se nismo trebali upoznati", rekla je Kirati čeznutljivo, više za sebe nego za mene. "U početku je bilo tako lijepo, ali sada se pretvorilo u mučenje."

Nopphornovo prvo slovo.
“Skoro sam poludio kada je brod polako nestao u daljini i nisam više mogao vidjeti ljepotu tvog lica. Skoro sam se onesvijestio na doku kad više nisam mogao vidjeti tvoju ruku kako maše…………Tek sada shvaćam tu groznu istinu da iako sam te puno puta pitao, nikad nisi rekao voliš li me ili ne. Znam da tvoja šutnja nije značila da si odbacio moju ljubav. Toliko sam želio da to kažeš jasno. Kad bi mi samo rekao da me voliš to bi bila najveća sreća u mom životu. Možete li mi ispuniti želju, molim vas?'

Kiratijev prvi odgovor pismom.
"Ako se još niste ohladili, savjetujem vam da pišete svoja pisma u hladnjaku ili vani kad padne snijeg."

Nopphornov drugi posjet Kiratiju u Bangkoku.
– Kirati, moram ti nešto reći.
“Nadam se da su to dobre vijesti. Mora imati neke veze s napretkom u tvom poslu.' Sa zanimanjem je čekala moj odgovor.
'Ne. To je dobra vijest, ali nema veze s mojim poslom. Siguran sam da će vam biti drago čuti da se uskoro ženim.' Izgledala je pomalo šokirano, kao da nije očekivala ovu vijest.
'Ženiš li se?' ponovila je nesigurno. "To je dama koju ste čekali u Bangkoku, zar ne?"
"Oh, jeste li onda već znali?"
»Ne, nisam imao pojma. Samo sam pogodio. Poznajete li se dugo?'
"Ona je moja zaručnica."
'Od kad?' Kiratino lice izražavalo je sumnju umjesto da je blistalo od sreće.
'Sedam ili osam godina. Neposredno prije mog odlaska u Japan.'
"Ali cijelo vrijeme dok sam bio s tobom u Tokiju, nikada mi nisi rekao ni riječ o zaručniku."

Na samrtnoj postelji, Kirati daje sliku Mitake Nopphornu.
"Sjećaš li se što se tamo dogodilo, Nopphorne?"
“Tamo sam se zaljubila”, odgovorila sam.
"Tamo smo se zaljubili, Nopphorn", rekla je, zatvorivši oči. 'Tamo si se zaljubio i tvoja je ljubav tamo umrla. Ali s nekim drugim ta ljubav još uvijek živi u mršavom tijelu.' Suze joj kapaju iza zatvorenih kapaka. Kirati je mirno sjedio u iscrpljenosti. Gledao sam to tijelo s ljubavlju i tugom………
Kirati je umro tjedan dana kasnije. Bio sam uz nju u tim mračnim satima, zajedno s njezinim prijateljima i bližom rodbinom. Pred sam kraj tražila je olovku i papir. Htjela je nešto reći ali ju je glas odbio pa je napisala: Više informacija "Umirem a da me niko ne voli, ali sam zadovoljan što postoji neko koga volim"

ศรีบูรพา, ข้างหลังภาพ, ๒๕๓๗
Siburapha, Iza slike, Silkworm Books, 2000

– Ponovno objavljena poruka –